Doba je od plodova jeseni, a jedan od omiljenih svakako je krivaja, ukusno grožđe čiji grozdovi od davnina krase odrine dubrovačkih ljetnikovaca i konavoskih kuća. Sorta je to nekomercijalna, ljudi su je sadili većinom radi hlada na taraci i da bi počastili goste.
Traži ‘povišeni‘ uzgoj
A da je dobra za stvorit‘ sjenu ispred kuće posvjedočit će i iskusni vinar i diplomirani inženjer agronomije Niko Karaman:
– Krivaja je loza ‘penjačica‘, jedna jedina loza može pokriti 20 kvadrata odrine, a može i izdašno roditi, od jedne loze na odrini može se dobiti 30 do 40 kila ploda koji kasno sazrijeva, kad drugo grožđe već odradi svoje. A ljudi je vole i prepoznaju po atraktivnim srpastim bobicama koje neki stavljaju u rakiju za poboljšanje kvalitete. Često se u boci travarice s moračem može vidjeti i 5 ili 6 bobica krivaje – kaže nam Karaman o popularnoj sorti koja traži ‘povišeni‘ uzgoj i dugu rezidbu. Za razliku od malvasije koja je u jednom trenutku prije ‘obnove‘ došla na rub izumiranja, krivaja nije životno ugrožena, ali pomalo nestaje zbog pomalo banalnog razloga.
– Krivaja je iznimno osjetljiva na bolest pepelnice koja se tretira samo kemijskim sredstvima, a budući da su odrine smještene uz same obiteljske kuće, prskanje ‘otrovima‘ bilo bi opasno za ljude. Zbog toga neki u posljednje vrijeme pribjegavaju sadnji tzv. križanaca koje ne treba polijevati pesticidima, a čine hlad i daju grožđe koje nije baš plemenito ali je dobro za desert. Neki još tu i tamo posade krivaju, ali moraju računati s tim da je problematična jer je osim pepelnice može napasti i eska, gljivična bolest drva vinove loze koje trune i počne odumirati – objašnjava nam sugovornik koji je dugo istraživao fenomen krivaje.
Doznao je tako da sorta najvjerojatnije potječe iz azijskog dijela, oko Turske, možda čak i iz regija oko Crnog mora. Osim u Hrvatskoj, uspijeva i drugdje u Sredozemlju, posebno na jugu Italije u Pugliji, redovito na pergolama jer ne rađa dobro na niskim područjima.
Prava i kriva
– Nazvana je krivaja jer ima izduženu, srpastu bobicu. Dob dozrijevanja joj je od rujna do studenog, a kako ima čvrstu potkožicu, može se dobro očuvati sve do Božića. Kroz vrijeme su unutar sorte nastajali i klonovi, tako da Konavljani razlikuju danas dvije vrste krivaje, kažu da postoje prava i kriva. Pravu odlikuje već spomenuta srpasta i jako izdužena bobica, dok je boba ove druge zakrivljenija – objašnjava nam Karaman male tajne stolnog grožđa otpornog na peronosporu i trulež, ali ne i na pepelnicu koja je postala glavni uzrok izumiranju trsova.
– U prošlosti je krivaja bila zastupljena na odrinama vlastelinskih ljetnikovaca Dubrovačke Republike, najčešće u kombinaciji s malvasijom i tzv. trojkom, sortom koja je, kako joj samo ime govori, rađala triput godišnje – ističe konavoski ‘vinoznanac‘.
Iako mnogi misle da je riječ o isključivo bijelom stolnom grožđu, postoji krivaja i u tamnoj varijanti bobe, ponegdje u Župi dubrovačkoj. Drugačiju nijansu grozdova Karaman je objasnio izglednom mutacijom tijekom desetljeća uzgoja, ‘spojem‘ sa sortom crnog grožđa, čime je nastala genetska podloga za crnu boju – tumači naš sugovornik.
