‘Jednom davno, davno zamrznuo se jedan grad, a bilo je ljeto…” – rečenica je koja najbolje opisuje strašnu tragediju koja se nikad ne smije zaboraviti, kao ni brojka 8372 – broj onih koji se više nikad neće vratiti kući.
11. srpnja 1995. crna je mrlja na savjesti onih koji su počinili jedan od najvećih genocida na našim prostorima, u bosanskom gradu Srebrenici i u Potočarima. S lica zemlje zbrisane su brojne obitelji, kosti ubijenih i nestalih svakim se danom iskopavaju i čekaju identifikaciju. 8372 porazna je brojka srebreničke tragedije koju su i danas u Dubrovniku na mimohodu žrtvama Srebrenice nosili brojni Dubrovčani koji već 30 punih godina obilježavaju i podsjećaju na genocid u Srebrenici.
Mimohod tradicionalno organizira Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Dubrovnika.
Sudionici su se okupili su kod velike Onofrijeve fontane, a kao simboličan čin sjećanja na žrtve, nakon mimohoda Stradunom, u more su u dubrovačkom portu bačeni bijeli ljiljani, simbol nevinosti i čistoće, simbol svih onih koji su nastradali u zvjerskom zločinu.
Srebrenički genocid smatra se najtežim ratnim zločinom počinjenim na europskome tlu nakon Drugog svjetskog rata, a Ujedinjeni Narodi su 23. svibnja 2024. godine usvojili rezoluciju kojom se 11. srpnja proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.
