Nekadašnji igrač i javni djelatnik, politički opredijeljen, opsjednut svojim treninzima i svojim metodama, u Zvezdi je propovijedao “smirenost”, a onda otpustio sve pomoćnike. Između 6 i po sati treninga, nula slobodnih dana i teorija kako poboljšati čovjeka, sve o čovjeku kojemu je Virtus povjerio svoju sudbinu
Kad krene loše, sjetite se da biste se mogli naći oči u oči s Duškom Ivanovićem. Najbolje je to rekao Sergio Vidal, koji ga je vodio u Baskoniji: “Ako radim usporedbu sa svim trenerima koje sam imao u ostatku karijere, Duško nije bio tako težak kao što je govorio. Bilo je gore.” A Ferran López, još jedan tip kojeg je Duško imao u Baskoniji, još uvijek se zna probuditi s onom frazom koja mu se mota po glavi: “Dakle, je li ovo najbolje što mi možete ponuditi?”. Duško klasik na treningu. Poltergeist za svakoga tko je sreo Crnogorca na svom putu. Legende kod Ivanovića ne postoje. Svoju slavu izgradio je nesvjesticom, povraćanjem, trčanjem, koracima, vrištanjem, dahtanjem. Ali Ivanović godi, fascinira, očarava. I upravo je ovom čvrstom čovjeku, s dubokim poznavanjem košarke, Virtus želio povjeriti svoju sudbinu.
