Među zemljama koje su posljednjih desetljeća doživjele fantastičan gospodarski uspon, Republika Indija zauzima izuzetno važno mjesto. Indija nije samo azijska, već je postala i globalna gospodarska sila, s potencijalom da se razvije u političku supersilu. Kao novo industrijalizirana zemlja u 20. stoljeću, Indija se ističe velikim raznolikostima i bogatom kulturnom baštinom, uključujući umjetnost, arhitekturu, jezike i nacionalnosti. Mnogi ekonomisti s pravom ističu Indiju kao primjer kako se može postići brz ekonomski napredak u relativno kratkom razdoblju. Međutim, problem svih problema su grandiozne nejednakosti između bogatih i siromašnih.
Snažan gospodarski rast
Tijekom vremena Hladnog rata Indija je bila jedna od predvodnica Pokreta nesvrstanih, ali je slijedila sovjetski socijalistički model upravljanja gospodarstvom. To je činila kako bi odbacila mrski kapitalizam kojim su je do tada Britanci uništavali. No, to nije bilo dobro jer
Indija nije mogla znatnije napredovati kroz klasični socijalizam. Kako se 1990-ih indijska ekonomija polako počela otvarati prema tržištu, tako je Indija konačno postala gospodarska sila na međunarodnoj razini. Indija je prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) iz 2024. prema visini nominalnog BDP-a 5. gospodarska sila svijeta s 3,9 bilijuna $. U pogledu BDP-a po paritetu kupovne moći (BDP PKM) Indija je treća sila svijeta s 14,5 bilijuna USD. Prošle godine je imala rast BDP-a od 8,2% što je konstanta koja je ponavlja posljednjih godina, izuzev vremena pandemije. Usprkos impresivnom ekonomskom rastu u posljednjih nekoliko desetljeća, procjep između bogatih i siromašnih postaje sve veći. Nejednakosti se manifestiraju kroz različite aspekte, uključujući pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, stanovanju i zaposlenju.
Nejednakosti bogatih i siromašnih
Nažalost, velik dio narodnih masa nije osjetio boljitak usprkos rastu BDP-a. Štoviše, bogatiji su postali bogatiji, a siromašni još siromašniji. Indija ima visok koeficijent nejednakosti. Razlike u prihodima su ogromne i veće nego u Brazilu, Južnoj Africi ili SAD-u. Prema izvješću Oxfama, međunarodne konfederacije agencija koje se bore protiv siromaštva, trenutačno 10% najbogatijih Indijaca kontrolira 77% nacionalnog bogatstva. I što je još indikativnije, 1% najimućnijih posjeduje više od 40% indijskog bogatstva. Usporedbe radi, 1% najimućnijih Amerikanaca posjeduje 37% nacionalnog bogatstva. Istovremeno, 60% Indijaca posjeduje samo 4,8% nacionalnoga bogatstva. Indija se može promatrati i na još jedan način: bogatstvo 20 ljudi je jednako bogatstvu 600 milijuna ljudi.
Indija milijardera
Dinamično gospodarstvo i brz gospodarski rast, pogodovao je pojavi velikog broja milijardera. Indija koja je zemlja u razvoju posjeduje treći najveći broj milijardera na svijetu. Ispred su jedino SAD i Kina. Indijsko bogatstvo je koncentrirano u rukama odabranih pojedinaca. Prema Forbesovoj listi iz 2023. godine, Indija ima preko 140 milijardera. Prema Hurunovoj globalnoj listi bogataša za 2024., Indija ima 271 milijardera. Bogatstvo indijskih milijardera iznosi više od 700 milijardi dolara. Među najbogatijim Indijcima su Mukesh Ambani, Gautam Adani, Shiv Nadar i Radhakishan Damani. Milijarderi u Indiji uglavnom dolaze iz sektora tehnologije, IT-a, nafte i plina, farmacije, maloprodaje, građevine i industrije zabave. Najbogatijih 10.000 Indijaca ima prosječni godišnji prihod od 480 milijuna rupija (5,76 milijuna dolara) što iznosi 2.000 puta više od prihoda prosječnog Indijca. Samo 1 posto Indijaca bookira 45 posto svih zračnih letova.
Milijarderi u Indiji igraju ključnu ulogu u gospodarskom razvoju zemlje kroz stvaranje radnih mjesta, poticanje inovacija i doprinosi rastu BDP-a. Njihove investicije u različite sektore doprinose modernizaciji infrastrukture i tehnološkom napretku. Milijarderi kao što su Narayana Murthy (kompanija Infosys) i Azim Premji (kompanija Wipro) značajno su pridonijeli razvoju tehnološkog sektora u Indiji, koji je postao globalno prepoznatljiv. Mnogi indijski milijarderi uključeni su u filantropske aktivnosti. Međutim, još veći broj njih je uključen u korupcijske afere i predmet je optužbi za nepravilno poslovanje, korupciju i poticanje plutokracije.
Najbogatiji Indijac je Mukesh Ambani, vlasnik i najveći dioničar multinacionalne korporacije Reliance Industries. On posjeduje bogatstvo koje prelazi 123 milijarde dolara. Ambani je najbogatiji Azijac i 9. najbogatiji čovjek svijeta. Njegova kompanija je konglomerat sa sjedištem u Mumbaiju, a bavi se širokom lepezom djelatnosti od kojih su najznačajnije naftni i plinski biznis, tekstilna industrija, telekomunikacije, maloprodaja, mediji i industrija zabave. Reliance Industries je 100. najveća kompanija svijeta zaslužna za 7% indijskog izvoza. Ambanija i njegovo poslovno carstvo mnogi analitičari optužuju za korupciju, prevare, tržišne manipulacije te izrabljivanje radnika.
Indijsko kraljevsko vjenčanje
Međutim, kritike Ambanija ne ometaju te on i dalje suvereno vlada indijskim biznisom. Odličan pokazatelj moći je nedavno vjenčanje njegovog sina Ananta Ambanija i Radhike Merchant koje je održano od 12. do 14. srpnja u Mumbaiju. Radhika je kći Virena Merchanta, direktora farmaceutske kompanije Encore Healthcare. Bilo je to rijetko viđeno spektakularno vjenčanje u stilu vjenčanja kraljevskih obitelji. Na Ambanijevom vjenčanju bila je krema svjetskih uglednika i slavnih osoba. Dovoljno je spomenuti bivše britanske premijere Tonyja Blaira i Borisa Johnsona, bivšeg američkog državnog tajnika Johna Kerryja, brojne glumce Bollywooda, Davida Beckhama, Adele, obitelj Kardashian, itd. Dojam je bio da se ženi budući indijski kralj iako je Indija republika. Vjenčanje je nazvano „indijskim kraljevskim vjenčanjem“ i „životnom bajkom“. Na vjenčanje čije su se uvodne aktivnosti odvijale mjesecima ranije potrošeno je između 300 i 600 milijuna dolara. S obzirom na ogromne nejednakosti u dohotku i milijune siromašnih nije čudno da je takvo razmetljivo vjenčanje izazvalo gnjev siromašnih. Bivši indijski zastupnik u Indijskom parlamentu, Shahid Siddiqui, nazvao je događaj „najvulgarnijim i najrazmetljivijim brakom ikada“.
Indija siromaha
Iako svi Indijci uživaju „blagodati“ demokracije, ona druga Indija, većinski siromašna i donekle gladna muku muči sa zadovoljenjem osnovnih životnih potreba. Prema podacima Svjetske banke iz 2021., oko 10% indijskog stanovništva živi ispod međunarodne granice siromaštva, tj. 10% stanovništva ima prihod manji od 1,90 dolara dnevno. To znači da preko 130 milijuna ljudi u Indiji živi u ekstremnom siromaštvu i oskudici – otprilike toliko stanovnika ima Meksiko. Postoji mogućnost da su stvarne brojke još nepovoljnije. Skoro 24% Indijaca u selima vodi vrlo težak način života. Ukupno oko 30% Indijaca ima hladnjak, a postoci variraju. U ruralnim dijelovima zemlje samo njih 20% ima hladnjak, dok u gradovima se brojke penju na 60%. Ukupno 19% kućanstava nema toalet u kući ili stanu i mora vršiti nuždu na otvorenom. Oko 23% stanovništva ne zna čitati ni pisati. Nestvarne i užasavajuće brojke, ali nažalost točne.
Povijesni uzroci koji su stvorili bogate i siromašne
Prema mnogim analizama, Indija je država s najviše siromašnih na svijetu. Zašto je Indija siromašna a ima brojne resurse i mogućnosti razvoja? Razloga je više. Siromaštvo prevladava na selu. Iako se kaže da je selo srce Indije, u stvarnosti mnogi koji žive na selu žive u uvjetima teškog siromaštva. Bitan razlog je povijesno naslijeđe. Sustav kasti je vjekovima oblikovao društvenu strukturu. Iako je kastinski sistem formalno ukinut nakon stjecanja neovisnosti 1947., njegovi učinci i dalje oblikuju društvo i on se u praksi i dalje primjenjuje, osobito na selu. Pripadnici nižih kasta i dalje se suočavaju s diskriminacijom i ograničenim mogućnostima za ekonomski napredak. Sustav kasti je doprinio ruralnom siromaštvu jer su ljudi iz nižih kasti podređeni pripadnicima viših kasti. Zbog strogog sustava kasti, podređeni ne mogu napredovati. Trošenje na društvene običaje kao što su vjenčanje i gozbe u povodu preminulih članova obitelji često uzrokuju prezaduženost. Posuđivači novca profitiraju, a oni koji posuđuju gube jer su im prvi nametnuli visoke kamatne stope.
Veliku ulogu je odigrao i britanski imperijalizam koji je osiromašio Indiju i transformirao je iz jedne bogate zemlje sredinom 19. st. u siromašnu zemlju sredinom 20. st. Indija je prije britanske kolonizacije bila jedno od najbogatijih područja na svijetu. U ranom Novom vijeku, posebno tijekom Mogulskog Carstva (od 16. do 18. stoljeća), Indija je bila značajan proizvođač i izvoznik tekstila, začina i drugih dobara. Mogulsko Carstvo je bilo poznato po svojoj sofisticiranoj administraciji, visokim prihodima od poreza i bogatstvu koje je dolazilo iz poljoprivrede i trgovine. Na kraju britanske okupacije, odnosno u trenutku stjecanja neovisnosti 1947. oko 70% indijskih stanovnika živjelo u uvjetima oskudice.
Manjkavo obrazovanje i zdravstvo
Loše obrazovanje i nedovoljan broj radnih mjesta važni su pokretači siromaštva. Loš pristup kvalitetnom obrazovanju predstavlja jedan od glavnih čimbenika koji doprinose društvenoj nejednakosti. Bogate obitelji mogu sebi priuštiti privatne škole i dodatne obrazovne programe, dok siromašne obitelji se često moraju oslanjati na sustav javnog obrazovanja, koji je često nedovoljno financiran i loše organiziran bez odgovarajuće opreme za rad. Kao rezultat toga, djeca iz bogatih obitelji imaju veće šanse za akademski uspjeh i ekonomski napredak. Slična situacija je i u sektoru zdravstvene zaštite. Privatne bolnice i klinike nude visokokvalitetne medicinske usluge, ali su one dostupne samo onima koji si to mogu priuštiti. S druge strane, javne zdravstvene ustanove su preopterećene i često nedovoljno opremljene. Siromašni građani, koji nemaju pristup privatnoj zdravstvenoj zaštiti, često ostaju bez adekvatne medicinske njege, što dodatno pogoršava njihove ekonomski i društveni status.
Izazovna klima
Klima je značajan čimbenik koji je doprinio nedovoljnoj razvijenosti Indije. Topla klima smanjuje mogućnosti ljudi, posebice u seoskim krajevima, da efikasno rade što je razlog smanjene proizvodnje. Česte poplave, gladi, potresi i cikloni teško pogađaju poljoprivredu. Velik je problem je izostanak kiše kada je zaista potrebna. Slaba poljoprivreda je veliki uzročnik generiranja bijede. Zna se dobro kako je Indija još uvijek pretežito ruralna država gdje oko 80% stanovništva ovisi o poljoprivredi. Upravljanje poljoprivrednim imanjima često se odvija na neadekvatan način jer su farmeri nestručni i loše educirani. Nisu upoznati s modernim metodama rada i nemaju dobre uređaje za navodnjavanje. Ne dobivaju sjemena i umjetna gnojiva na vrijeme i zato su žetve često slabe. Postoji nedostatak hrane koja se mora uvoziti iz inozemstva.
Prenapučenost
Brzi rast stanovništva stvara prenapučenost koja nimalo ne pomaže u borbi protiv siromaštva. Populacija raste iako su nacionalni resursi ograničeni. Godine 1991. Indija je imala 846 milijuna stanovnika, 2001. 1 milijardu i 28 milijuna, 2011. 1 milijardi i 210 milijuna stanovnika, a procjenjuje se da 2024. ima 1 milijardu i 442 milijuna stanovnika. Indija ima jednu od najmlađih populacija na svijetu. Zanimljivo je da je skoro polovica stanovništva Indije, tj. više od 600 milijuna stanovnika mlađe od 25 godina. Zbog rasta stanovništva potrebno je više kuća, stanova, hrane, škola, bolnica… A vlada nema toliko novca da troši na infrastrukturne projekte. Na selima osobito postoje velike obitelji. Što je veći broj članova obitelji to je manji dohodak po glavi svakog člana obitelji. Ogroman rast stanovništva morat će se zaustaviti jer je teško prehraniti toliko mnogo ljudi.
Stanovanje je polje gdje su nejednakosti vrlo izražene. Bogati Indijci žive u luksuznim stanovima i kućama, često u zatvorenim zajednicama sa svim potrebnim sadržajima. Nedaleko njih, milijuni siromašnih žive u slamovima ili neadekvatnim uvjetima, bez osnovnih javnih usluga poput čiste vode i kanalizacije. Mnogi obespravljeni sa sela migriraju u gradove gdje se nastanjuju u sirotinjskim kvartovima. Trećina ukupne populacije četiri metropolitanska područja (New Delhi, Kolkata, Chennai i Mumbai) živi u slamovima. Oko 80 milijuna urbanog stanovništva živi u siromaštvu, a još 45 milijuna ljudi u gradovima živi u uvjetima koji su na granici siromaštva. Dohodak siromašnih u gradovima je vrlo slab. Mnogi od njih su obični radnici ili samozaposleni. Banke i druge financijske institucije ne žele im posuditi novce zbog nestabilnih primanja. Pet saveznih država (Uttar Pradesh, Bihar, Radžastan, Odisha i Madhya Pradesh) udomljava 40% gradske sirotinje. Država koja je poznata po siromaštvu i nestašici hrane također bilježi porast gojaznosti u urbanim područjima što ukazuje na nezdravu prehranu bogatih.
Korupcija
Indijski poduzetnici često ističu kako je velik problem korupcija vlade i državnih institucija i da je ona jedan od glavnih uzročnika siromaštva i društvenih nejednakosti. Međutim, mito i korupcija su nazočni u svim porama društva. Postoji neefikasnost na radnim mjestima i neadekvatno zapošljavanje stoga cvijeta siva ekonomija i crno tržište. Crno tržište doprinosi rastu cijena na legalnom tržištu. Neki ljudi imaju privilegije snabdijevanja na crnom tržištu, dok drugi moraju plaćati visoke cijene proizvoda u službenoj ekonomiji. Neplaćanje poreza i ostali učinci sive ekonomije snažno utječu na bujanje siromaštva.
Nepravedna distribucija zemljišta
Velik problem je i nejednaka distribucija zemljišta. Zemljišta čine važne izvore prihoda za seosku populaciju. Problem je što velike komade zemlje posjeduje tek nekolicina poljoprivrednika koja ubire plodove, dok većina ili ima malo zemlje ili mora raditi kao najamnička radna snaga. Industrijalizacija u novije vrijeme je negativno utjecala na selo jer se mnoge seoske industrije ne mogu uspoređivati s gradskima u smislu kvalitete i cijena. Zato se mnogi obrti zatvaraju i ljudi postaju nezaposleni. Radna snaga je često nepokretljiva. Čak i ako su ponuđene veće plaće mnogi radnici ne žele napustiti svoj dom na selu. Život u velikoj zajednici na selu učinio je ljude letargičnima.
Zaključak
Usprkos velikim razlikama u dohotku bogataša i siromaha, valja napomenuti kako se postojanim gospodarskim rastom siromaštvo polako, ali sigurno smanjuje i to je činjenica. Međutim, za jače brisanje siromaštva trebat će učiniti mnoge korake. Farmeri će morati dobiti prikladne strojeve i opremu za navodnjavanje i morat će se obrazovati. Poljoprivreda će konačno morati postati profitabilna. Prijeko je potrebno zaustaviti povećanje broja stanovnika pogotovo u gradovima. Bit će nužno uvesti koncept planiranja obitelji. Trebat će dovesti još mnogo stranih ulagača koji bi mogli otvarati svake godine milijune novih radnih mjesta. Potrebno je unaprijediti javno zdravstvo i obrazovanje u cjelini. I naposljetku, trebat će se nemilosrdno obračunati s korupcijom koja razara indijsko društvo. Bilo bi dobro uvesti posebne poreze na ultra bogate milijunaše i milijardere (prijedlog je 2% najbogatijih) kako bi se nacionalno bogatstvo ravnomjernije raspodijelilo.
M. Šerić: Kako je N. Modi Indiji vratio ugled, moć i status supersile u nastajanju (I. dio)
