Restoran “Labud” na Vrelu Bosne, koji je bespravno izgrađen u vodozaštitnoj zoni na izvorištu vode za piće, aktom Županijske inspekcije Sarajevo odaslanom Službi za prostorno uređenje Općine Ilidža još 2021. godine trebao je biti srušen, piše Fokus.
No, ovo se ni tri godine kasnije nije dogodilo, o čemu svjedoče najsvježije fotografije fotoreportera Fokusa. Štoviše, ovaj restoran, koji je u vlasništvu grupacije “Hoteli Ilidža” nekadašnjeg utjecajnog člana SDA Alije Budnje, radi punom parom.
Akt iz 2009.
Nije, naravno, restoran “Labud” danas najveći problem za ovu lokalnu zajednicu, iako je Vlada SŽ još 23. travnja 2009., svojim aktom utvrdila da je bespravno izgrađen na području Spomenika prirode „Vrelo Bosne“, te da predstavlja „ekološki incident najvećeg stupnja koji ugrožava zdravlje građana”.
Ali je vrlo indikativan pokazatelj kako je vladavina prava na Ilidži “pokleknula” pred privatnim interesima! Jer za rušenje ovog objekta nisu bili dovoljni ni akti inspekcije u kojima stoji kako se “Službi za prostorno uređenje Općine Ilidža nalaže da nastavi s postupkom na način da donese rješenje o rušenju ovog objekta”, kao ni sam akti Općine Ilidža u kojima se odbija zahtjev “Hotela Ilidža” za izdavanje naknadne urbanističke suglasnosti.
Fokus je službenim putem poslao upit Općini Ilidža i načelniku Nerminu Muzuru (NiP), koji je ponovo kandidat za načelničku poziciju na predstojećim lokalnim izborima, da objasni zašto je to tako. No, odgovor na pitanja do zaključenja ovog teksta nisu dobili.
Kristić jedno Muzur drugo
Zanimljivo je i to da je Muzurova stranačka kolegica Danijela Kristić kao zastupnica u Skupštini SŽ na ljeto 2021. godine u ovom zakonodavnom tijelu Sarajevske županije praktično ponovo oživjela cijelu priču oko “Labuda”.
U više navrata je slala akte, između ostalog i Uredu za borbu protiv korupcije SŽ koji je u svojoj nadležnosti utvrdio anomalije i nepravilnosti. Iako je Kristić tada u Skupštini SŽ poručila da “ovakvim stvarima moramo stati u kraj”, Budnjinom bespravnom objektu u općini na čijem je čelu njen stranački kolega Muzur, izgleda još nema kraja.
Međutim, još veći problem za Ilidžu definitivno predstavljaju najave kojima se višestruko smanjuje obuhvat vodozaštitne zone. Ova priča je još u tijeku, a njen epilog se očekuje u Skupštini SŽ.
Odlukom o zaštiti izvorišta “Sarajevsko polje” iz 1987. godine, ukupna površina zaštićenog područja iznosi više od 58.000 hektara. Nacrtom privremene odluke o zaštiti izvorišta vode za piće “Sarajevsko polje” koji je u travnju prošle godine, nakon određenog pritiska u javnosti, povučen s dnevnog reda Skupštine SŽ vodozaštitna zona previđena je na površini od oko 32.000 hektara!
Na potezu Skupština
Najveći dio prostora koji ne bi više bio zaštićen nalazio bi se upravo se na području Općine Ilidža. Govoreći o vodozaštitnoj zoni načelnik Muzur je nedavno, gostujući u emisiji TVSA, kazao “mi u Općini Ilidža ćemo se potruditi da nikako ne dozvolimo da ovaj urbanistički plan prođe u Skupštini SŽ bez da se riješi pitanje vodozaštitne zone”. Dodao je da bi odluku o vodozaštitnoj zoni ukoliko se prvo usvoji urbanistički plan onda bilo nemoguće usvajati ili zamijeniti.
Anes Podić aktivista „Eko akcije“ u izjavi za Fokus, komentirajući situaciju oko donošenja urbanističkog plana i odluke o vodozaštitnoj zoni, podsjetio je da se slična stvar dogodila i s ventilacijskim koridorima.
“Kada su shvatili da imaju dovoljan broj ruku u Skupštini, onda su to progurali. Čekaju trenutak koji je njima povoljan da se to progura. Dakle slično će se desiti i s vodozaštitnom zonom. Jedino sada imaju obavezu malo javne rasprave. Možda ih je ovo s Berilom malo poremetilo. Jer cijela shema je sada eksponirana, dakle shema oko korumpiranih građevinskih poslova i politike”, kazao je Podić.
