Ruske snage nastavljaju napredovati u gradu Pokrovsku i okolnim područjima. Rusko ministarstvo obrane priopćilo je da njihove snage napreduju prema Mirnogradu, istočno od Pokrovska. Iako Ukrajina tvrdi da ‘drže položaje’ oko Pokrovska i Dobropilje, čak i zapadni mediji pišu da je pad Pokrovska neizbježan. Iako je Kijev opovrgnuo da su njihove snage u Pokrovsku opkoljene, vojnici na terenu opisali su mračnu stvarnost.
„Situacija je teška, vode se sve vrste borbi – pucnjave u urbanim područjima i granatiranja svim vrstama oružja“, rekao je zapovjednik jednog bataljuna za CNN, tražeći anonimnost iz sigurnosnih razloga. „Nije izdana zapovijed za povlačenje, iako svi već razumiju da je pad Pokrovska neizbježan. Grad se držao jako dugo. Ali snage su iscrpljene, a pojačanja nisu stigla na vrijeme,“ rekao je. Dodao je da će povlačenje postati sve opasnije što Ukrajinci duže čekaju, ponavljajući bolna iskustva iz Bahmuta 2023. i Avdiivke 2024., gdje su zakašnjele evakuacije dovele do velikih gubitaka. „Morat ćemo se probijati kroz usko grlo, i jasno vam je koliki će to biti gubici,“ rekao je vojnik.
Istovremeno, završava se tromjesečna bitka za izbočinu kod Dobropillije, nekoliko kilometara sjeverno od Pokrovska. Kako piše Euromaidan Press, to možda i nije slučajnost. Moguće je da su se Rusi borili upravo toliko snažno oko Dobropillije da bi zadržali ukrajinske rezerve koje bi inače mogle požuriti na jug i ojačati obranu Pokrovska. Drugim riječima, ruski su zapovjednici možda gledali na izbočinu kod Dobropillije kao na “kontra-fiksacijsku osovinu za ukrajinske rezerve”, prema vojnom teoretičaru Delwinu.
The timing of the fall of the remainder of the Dobropillia salient strangely coincides with the closing of the Pokrovsk pocket.
Russian forces have offered little resistance since the surrender of Kucheriv Yar. It seems this was planned as a counter-fixation axis for Ukrainian… pic.twitter.com/4hEYUIINVM
— Delwin | Military Theorist (@DelwinStrategy) November 6, 2025
Ruski prodor prema Dobropilliji
Ta taktika, poznata kao kontra-fiksacijska osovina, djeluje tako da se prijeti sporednim ciljem kako bi se zadržale neprijateljske rezerve i spriječilo njihovo preusmjeravanje prema glavnom cilju. Rusi su, moguće, angažirali upravo dovoljno snaga u toj bitci da drže 1. Azovski korpus Ukrajine zauzetim i izvan Pokrovska. Delwinova teorija ima smisla i mogla bi poslužiti kao upozorenje ukrajinskim zapovjednicima dok se garnizoni povlače iz Pokrovska i susjednog Mirnograda, a kampanja za Donjecku oblast ulazi u novu fazu. Upozorenje je jednostavno – očekujte obmane i diverzije.
Kada je ruska 132. motorizirana pješačka brigada otkrila praznine u nedovoljno popunjenoj ukrajinskoj liniji sjeverno od Pokrovska i brzo napredovala 15 km prema selu Dobropillia početkom kolovoza, njihov je početni cilj bio preuzeti vatrenu kontrolu nad selom i zasuti ga dronovima i topništvom. I to s dobrim razlogom: jedna od dviju glavnih opskrbnih linija prema Pokrovsku prolazila je kroz Dobropilliu. Prekid te opskrbne rute mogao je ubrzati odsjecanje dviju ukrajinskih brigada. No, Ukrajinci su brzo reagirali, rasporedivši 1. Azovski korpus i nekoliko njegovih dobro opremljenih brigada. Ukrajinci su pritisnuli 40-kvadratnih kilometara veliku izbočinu s obje strane, prisiljavajući Ruse da se povuku iz same Dobropillije i okruživši ih u najmanje dvije skupine, uključujući jednu u selu Kucheriv Jar.
U međuvremenu, ukrajinski 225. jurišni puk i 33. mehanizirana brigada uspostavili su snažnu obranu u selu Šahove, koje je činilo jugoistočni kut izbočine. Branitelji Šahovog odbili su ponovljene ruske mehanizirane napade, sprječavajući dolazak ruskih pojačanja u izbočinu. Krajem listopada, ukrajinski 132. izviđački bataljun oslobodio je Kucheriv Jar, zarobivši ruske vojnike i eliminiravši otprilike polovicu izbočine. Sjeverno od Pokrovska, zamah je bio na ukrajinskoj strani dok su uništavali dvomjesečnu rusku provalu i poravnavali crtu bojišta. No, južnije, kod Pokrovska i Dobropillije, Rusi su preuzimali inicijativu. Ruske pukovnije nisu uspjele zauzeti Dobropilliu, ali su ipak uspjele izvršiti pritisak na opskrbne linije prema Pokrovsku i Mirnogradu, približavajući timove s dronovima što je više moguće crti bojišta.
Strateški rizik: Zamjena pritiska na Dobropilliu za prodor u Pokrovsk
Ruski su infiltratori prodrli u Pokrovsk s juga, pretrpjevši goleme gubitke, ali su ipak, polako i postojano, uspjeli okupiti dovoljno snaga unutar grada da destabiliziraju slabije naoružani ukrajinski garnizon. Kada je ukrajinska specijalna postrojba “Tymur” izvela smion napad helikopterima u Pokrovsk 29. listopada, to nije bio znak da Ukrajinci pobjeđuju u gradu. Naprotiv.
Tymurovi komandosi bili su dio šireg ukrajinskog napora da zadrže nekoliko ključnih borbenih položaja u sjevernom Pokrovsku i zadrže otvorenim put za bijeg posljednjih preživjelih iz gradskog garnizona. „Bitka za grad bliži se kraju“, zaključio je promatrač Thorkill u srijedu.
Čini se da je ruski plan uspio. A mogao je uspjeti još i bolje da su, primjerice, te mehanizirane kolone uspjele proći pokraj Šahovog i ojačati izbočinu kod Dobropillije. Teža borba oko tog džepa mogla je uvući još više ukrajinskih jedinica, dodatno oslabljujući obranu u i oko Pokrovska i Mirnograda. „Sveukupno, ruski zapovjednici zaduženi za ovu operaciju ne zaslužuju prevelike pohvale“, napisao je Delwin, „jer su trebali tu prednost iskoristiti još više.“
