Dok se Bliski istok trese zbog napada SAD-a i Izraela na Iran, u dijelu hrvatske javnosti otvoreno se postavlja pitanje – što će eventualni pad režima u Teheranu značiti za Bosnu i Hercegovinu? Godinama se govori o iranskom novcu, ideološkom utjecaju i jačanju bošnjačkog političkog faktora i poticanju unitarizma. No koliko je toga doista bilo – i koliko je to danas relevantno?
Geopolitički analitičar Denis Avdagić smatra da to nije bio slučaj u velikoj mjeri, barem što se Irana tiče. “Oni su tu ostvarili veze još od vremena rata, pomagalo se BiH, a to se radilo zapravo preko Hrvatske. Nije bilo druge alternative”, tvrdi Avdagić. Tijekom rata 1990-ih Iran je, kao i neke druge islamske zemlje, tražio načine kako pomoći bošnjačkoj strani. Dio logistike i komunikacije išao je upravo preko hrvatskog teritorija jer drugačiji kanali nisu postojali.
A nakon rata? “Ti odnosi nisu bili nešto posebno značajni nakon toga”, kaže Avdagić. Drugim riječima, ratna suradnja nije se pretvorila u duboko strateško savezništvo koje bi dugoročno oblikovalo političku strukturu BiH, tvrdi ovaj stručnjak. Dodaje da je Iran održavao stipendijske programe, kulturne razmjene i određenu institucionalnu prisutnost. “Mislim da imaju i institucionalnu prisutnost u školskom smislu, ali sve u relativno malim omjerima”, navodi Avdagić.
Kandže velikih sila nad BiH
Jasno je savim da je Bosna i Hercegovina nakon rata bila otvorena za različite utjecaje – od Turske, preko zaljevskih zemalja, do Europske unije i Sjedinjenih Država. U tom kontekstu iranski utjecaj bio je samo jedan od više vanjskih kanala. “I prema drugim islamskim zemljama nisu među najznačajnijima. Trudili su se sa što većim brojem zemalja surađivati, ali kad se govori o drugim državama, njihov utjecaj je minoran”, naglašava Avdagić. Pa, odgovara li naratim o milijardama i presudnom ideološkom uplivu Irana u BiH reallnim pokazateljima? Postojale su veze, postojala je suradnja, ali Avdagić tvrdi da nije riječ o dominantnom geopolitičkom pokroviteljstvu koje bi danas određivalo sudbinu zemlje.
“Ne možemo reći da ima bilo kakav presudan utjecaj“, izričit je analitičar. Još jedan element koji se često spominje jest pitanje dijaspore. U zapadnim državama postoji značajna iranska dijaspora, ali to navodno nisu strukture povezane s režimom u Teheranu. “Postoji značajna iranska dijaspora, ali to nije u BiH. Nije ni u Hrvatskoj. U nekim zapadnim zemljama to su zapravo obitelji disidenata koji se nisu slagali s politikom režima”, pojašnjava Avdagić.
Što to znači za Hrvate u BiH? Ako bi došlo do ozbiljne destabilizacije Irana ili pada režima, Bosna i Hercegovina ne bi ostala bez nekog ključnog financijskog ili političkog stupa. Utjecaj je bio ograničen i disperziran. Veći problem za BiH i dalje ostaju unutarnje političke tenzije, ustroj države definiran Daytonskim mirovnim sporazumo te neriješeno pitanje ravnopravnosti konstitutivnih naroda, odnosno činjenica da su Hrvati konstatno preglasavani i potčinjeni od strane bošnjaka i njihove unitarističke politike. Koja svakako jest podupirana iz islamskog svijeta, ali Avdagić tvrdi da Iran nije taj presudni faktor.
Hrvati u BiH svoju političku poziciju ne definiraju kroz iranski faktor, nego kroz odnos s bošnjačkom većinom u Federaciji i kroz institucionalne mehanizme zaštite. Ako išta može imati posljedice, to je šira destabilizacija Bliskog istoka i globalni ekonomski poremećaji – rast cijena energenata, inflacijski udari i investicijska nesigurnost. U takvom scenariju BiH, s katastrofalnom ekonomijom, može osjetiti posljedice više od drugih. No ideja da bi nagli prekid iranskog novca izazvao politički potres u Sarajevu, prema riječima stručnjaka, ne stoji. Postojale su veze. Postojala je suradnja. Ali govoriti o presudnom utjecaju ili ovisnosti – znači zanemariti stvarne razmjere. A za Hrvate u BiH ključno pitanje i dalje ostaje isto: unutarnja ustavna ravnoteža, a ne vanjski faktor iz Teherana.
