Početkom siječnja 2026. svijet je zatečen jednim od najsnažnijih primjera prekrajanja globalnih odnosa u posljednjim desetljećima, vojnom operacijom SAD-a u Venezueli, koja je rezultirala uhićenjem predsjednika Nicolasa Madura i spekatkularnog prebacivanja helikopterima u zatvor u New Yorku.
Podsjećamo, američke snage su izvele napad i zarobile Madura, što je izazvalo oštre reakcije diljem svijeta, od osuda da je riječ o nezakonitoj agresiji, do opravdavanja intervencije kao nužnog čina protiv autoritarne države.
Države poput Rusije, Kine i Španjolske izrazile su zabrinutost zbog narušavanja međunarodnog prava i suvereniteta Venezuele, tvrdeći da takvi potezi potkopavaju temelje globalnog poretka. Paralelno, u Haavani je kubanski predsjednik osudio američke akcije kao “državni terorizam” dodatno ukazujući na rizik da ovakav model postane pristupačan i kao primjer drugim velikim silama.
Operacije kao iz filmova
Sam čin intervencije: Napadi, operacija i uhićenje predsjednika druge suverene države, skida veo tajnosti s ideje da su moderne međunarodne intervencije uglavnom “skrivene diplomacije”: Ovdje su isključivi autoritet i vojna moć postali glavna vodilja, objašnjavaju svjetski politički mediji popit Politica. Intervencija je označena kao nastavak kontinuiranih američkih akcija protiv Venezuele i njezina režima kroz savjetodavne, sankcijske i vojne pritiske koji su se intenzivirali proteklih mjeseci, a kao opravdanje se navodio biznis narkotika koji je slao drogu u SAD.
Najava da je američka Centralna obavještajna agencija (CIA) već 2025. dobila ovlasti za tajne akcije u Venezueli ukazuje na to da su tajne službe tu odavno bile aktivne i strateški umrežene mnogo prije otvorene faze sukoba. To otvara pitanje koliko su globalne tajne službe koje djeluju iza scene i van dosega javne kontrole postale temelj oruđa moderne geopolitike, zamjenjujući klasične diplomatske instrumente.
Tako intervencija u Venezueli, čini se, nije samo o jednom režimu niti o jednoj zemlji; radi se o širijem preslagivanju globalnih interesa. ideoloških, energetskih i geopolitičkih. S takvim dramatičnim pomacima na globalnoj sceni otvoreno se postavlja pitanje: Ulazimo li u novu dinamiku međunarodnih odnosa u kojoj su tradicionalna pravila i institucije poput UN-a znatno marginalizirana?
Tajna i otvorena djelovanja velikih sila sve se češće preklapaju. Javni vojni udari imaju svoju pozadinu u dvostrukim standardima, obavještajnim pripremama i dugotrajnim strateškim planovima koji se ne objavljuju javno. Za male države takav razvoj događaja predstavlja inherentni rizik, ne samo kao promatrače, već i kao potencijalne mete ukoliko velike sile procijene svoje interese ugroženima ili nejasnima.
Sve u svojim rukama, ali…
Hrvatska, poput mnogih drugih europskih država, formalno ima institucije za nacionalnu sigurnost, ali stručnjaci često upozoravaju da joj nedostaje stvarna sveobuhvatna strategija nacionalne sigurnosti i modernizacija oružanih i obavještajnih kapaciteta. I dok se premijer i predsjednik godinama natežu oko običnog sazivanja sjednice, u susjedstvu je stanje dobro znano i neskriveno.
Mnogi analitičari, pozivajući se na slučajeve poput venezuelanskog, tvrde da oružje samo po sebi ne jamči zaštitu; presudna je strateška spremnos: geopolitika, obavještajna sposobnost i integracija unutar većih sigurnosnih mreža. U svijetu gdje velike sile već primjenjuju sofisticirane operacije tajnih službi i specijalnih snaga, pitanje je koliko male države uopće mogu ostati neutralne ili zaštićene bez partnerstava i definirane politike.
Intervencije poput ove u Venezueli otvaraju i pitanje legitimiteta, a tko je tko ima pravo odlučivati o sudbini suverene države, i na temelju kakvog mandata međunarodnog prava?
Ovaj dio svijeta, uključujući Hrvatsku i susjedne zemlje, reflektira zabrinutost zbog takvih trendova, posebno kada se gledišta o međunarodnom pravu i “pravu jačega””spominju u političkim diskusijama. Kao odgovor na novu dinamiku, sigurnosni stručnjaci zagovaraju jačanje integriranih europskih i NATO struktura, veći fokus na obavještajnu suradnju i nacionalne strategije koje nadilaze klasične vojne kapacitete.
Kako je to kod nas?
Konačno, pitanje ostaje otvoreno: može li država poput Hrvatske samostalno odgovoriti na sofisticirane operacije velikih sila ili se mora oslanjati na međunarodne savezničke okvire i stratešku suradnju? Sigurnosni stručnjak Željko Cvrtila kaže kako ovo puno toga mijenja, a za Hrvatsku nema riječi pohvale što se tiče protuobavještajnog rada.
“Ne mislim da će itko našeg predsjednika ili premijera oteti jer nismo tako interesantna zemlja s takvim resursima, niti zemlja koja bi mogla utjecati na geopolitičke pomake kao ovo u Venezueli. Vjerojatno kap koja je prelila času je bila kad su im Kinezi došli u posjet, to je mislim Maduru presudilo. Obavještajne službe, odnosno CIA je vrhunski odradila, sve se znalo točno gdje je, u kojem dijelu, gdje je sigurnosna soba, gdje je elektrika koja se treba isključiti. Pripremili su kompletan teren za ulazak njihovih snaga. To sigurno nije išlo bez pomoći iznutra”, smatra stručnjak. Dodaje kako je moralo biti suradnje iz vojske. “Sigurno su zapovjednici razni u tome sudjelovali, zbog čega ne znamo, je li novac, državljanstvo, ucjena i tako dalje. Tu se jasno vidi koliko je bitno da protuobavještajna služba radi svoj posao što mislim da je u Hrvatskoj na vrlo niskim granama. Mislim da koliko je CIA sigurnosno sad izbušila Venezuelu, mislim da smo mi već izbušeni na razne načine”, rekao je.
Kako su to napravili? “Oni su ugasili sve obrambene sustave koji su mogli reagirati. Ako nemate obavijest da netko dolazi, možete imati aviona koliko hoćete ako se ne stignu dignuti u zrak i reagirati. Obavještajne službe odradile, uništili su kapacitete koji su mogli reagirati, u zraku su cijelo vrijeme imali avione koji su štitili helikoptere. Ovi su došli, uhitili Madura, otpremili ga na brod i to je nešto što rijetko koja država može izvesti, ući u srce druge države i to ne male, oko 30 milijuna stanovnika”, objašnjava nam Cvrtila.
Geopolitika je prodrmana: “Sada situacija s ovim udarom, pod uvjetom da će SAD preuzeti Venezuelu što kažu i da nastave upravljati naftom, narušit će mnogo toga. To će pomoći Putinu, Kinezi će morati uzimati više nafte od njega. S druge strane, dobar dio je odsječen Kinezima i s te strane će doći do preslagivanja. To je poruka drugim državama – ne koketirajte s Kinezima. Na koncu je ovdje ključno – Amerikanci su to napravili iz svojih interesa i ničijih drugih, America first i to je to”, zaključio je Cvrtila.
