Gdje je gordijski čvor obnove stadiona Poljud?
Nedavno pokrenuti postupak JAVNE nabave Obnova građevine Gradskog stadiona Poljud 1. faza, izaziva u stručnoj i sveukupnoj javnosti široke prijepore i prigovore Gradu Splitu kao pokretaču i investitoru. Postavlja se pitanje gdje je pravi uzrok odnosno gordijski čvor kojeg je Grad morao presjeći.
Po prirodi stvari je jasno da nešto možete izgraditi, u ovom slučaju obnoviti, ako imate projekte, a potom započeti dalji proces izvođenja. Građevina stadiona je svjetski poznata kao arhitektonsko i konstrukcijsko ostvarenje najviše razine. Za izradu glavnog i izvedbenog projekta obnove trebaju vam mnogi tehnički podaci. Među najvažnijim podacima su stanje dotrajalosti, jer radite obnovu, i to stanje svakog iole nosivog konstruktivnog elementa. Da bi dobili sliku o opsegu podataka, a kasnije i građevinskih zahvata, evo nekoliko osnovnih navoda o konstrukciji stadiona koju čine, uz stupove, glavne nosače, obodni prednapeti prsten te više od 2.000 betonskih nosača gledališta, oko 12.300 čeličnih štapova krova, 24.600 velikih vijaka uz 3.500 čelične kugle Mero konstrukcije.
U dosadašnjim višestrukim i dugogodišnjim istražnim radovima i stručnim mišljenjima te prijedlozima za izradu projekata sanacije postoje podaci o dotrajalosti za sve fizički dostupne dijelove. Za veliki dio vitalnih nosivih dijelova, poput podgleda nosača gledališta i praktički čitave krovne konstrukcije, takvih podataka nema. Bez da postavite građevinske skele, do tih pozicija i nije moguće doći tako ni do potrebnih podataka. Dakle izrada cjelovitog projekta sanacije podrazumijevala bi preglede uz pomoć navedenih skela. Taj zahvat je sam za sebe stručno besmislen jer je dugotrajan, nepraktičan i vrlo skup. Upravo je to bio jedan od glavnih razloga zašto i do sada nije pokrenuta obnova.
Da presiječe taj gordijski čvor, Gradu je preostala, kod nas rijetko korištena mogućnost da objedini izrade projekata i samu obnovu u jednu cjelinu, po sustavu projektiraj i gradi, inače često korišten u svijetu. U uvjetima javne nabave taj postupak je izrazito osjetljiv i kompleksan, ponajviše zbog nedostatka apsolutno točnih projektnih podataka. Da bi pokrenuo proces, Grad je učinio jedino moguće; poslužio se svim do sada poznatim tehničkim dokumentima o stadionu Poljud; izvorni projekti, izvješća pojedinih stručnih komisija, izvršenih ispitivanja stanja sustava, prijedlozima projekata sanacije, i iznjedrio procjenu količina i cijene budućih radova, izrazio ih troškovnikom i ukupnom cijenom zahvata prikazanoj u dokumentaciji javne nabave.
Bjelodano je jasno da troškovničke procjene radova, ukupna ponuđena cijena i rokovi dovršetka postavljeni u javnoj nabavi, predstavljaju poslovni rizik. Olakšavajuća okolnost za Grad i budućeg izvođača je što u postupku Javne nabave, po posebnoj proceduri, postoji mogućost dougovaranja prekoračenih i nepredviđenih radova do iznosa od cca 40% ugovorene vrijednosti, kao i mogućnost produljenja roka dovršetka. U dokumentima Javne nabave ponuđena je cijena od cca 25 milijuna eura međutim, kolika će biti stvarna vrijednost ugovora ovisi i posljedicama natjecanja. Dakle rezultat može biti upravo ponuđena cijena, ali i niža i viša od nje. To najčešće ovisi u broju i ozbiljnosti natjecatelja.
Po prirodi stvari je jasno da je prijedlog Ugovora, koji je sastavni dio javne nabave, postavljen tvrdo i uvelike štiti Grad kao investitora, koji na kraju sve plaća. Nije teško zaključiti da je veliki rizik i velika odgovornost na budućem izvođaču radova. Ovome se ni jedan izvođač ne veseli, tako da neke od dosadašnjih reakcija i možemo razumjeti, ali ovakva pozicija izvođača stalno se javlja u poslovnom svijetu.
Prilikom izvođenja postoji još niz objektivnih ograničenja odakle nastaju dodatni rizici koji usporavaju obnovu, na primjer:
• Građevina je pojedinačno kulturno dobro RH, tako da obnova u detalje mora respektirati originalno izvedeno stanje.
• Za vrijeme obnove, nogometni klub Hajduk treba neometano koristiti stadion, imati mogući pristup velikom dijelu gledališta, imati valjanu rasvjetu neprekidno na raspolaganju. Naglašavam da je postojeća dotrajala i biti će potpuno zamijenjena.
• Sad dolazi na vidjelo sigurnost i zdravlje radnika na gradilištu, jer se glavnina radova izvodi na velikim visinama. Među njima posebno mjesto zauzimaju dvojica; glavni inženjer gradilišta (izvođač) i glavni nadzorni inženjer (investitor) čija će svakodnevnica biti i te kako vruća.
• Sam Grad je izložen dodatnom riziku eventualnim izborom nepouzdanog izvođača, koji bi poslove obavio samo djelomično. Zamislite da u pola posla izvođač odustane, a primjerice veliki dijelovi čelične konstrukcije ostanu ogoljeni i izloženi visokim ljetnim temperaturama na suncu.
Na kraju, podsjetimo se da je prvo djelomično održavanje gradskog stadiona, po pravilima struke, trebalo započeti deset godina nakon izgradnje. Tek sada nakon 40 godina dobili smo priliku potpune obnove, iskoristimo to. Zanemarimo prijepore i stranačke boje, držimo se jedine prave stranke – Hajdučke.
U Splitu 19. veljače 2025.
Prof. emeritus Ante Mihanović
Moja reakcija na članak je…
