Ekonomska situacija u bloku bila je teška čak i prije šokova iranskog rata, a ipak udvostručuje potporu SAD-u i Izraelu
Neki promatrači sadašnjih EU ‘elita’, uključujući i ovog autora, vjerovali su da je njihova definicijska značajka – osim stvari kao što su suučesništvo u genocidu i agresorskim ratovima s Izraelom i SAD-om, netrpeljiva ksenofobija prema Rusiji i Kini i, naravno, sveprisutna korupcija – apsolutna nesposobnost učenja.
Moramo priznati, ispravljamo se: oni koji vode EU su sposobni učiti. Pravi problem je njihova neumoljiva prisila da nauče pogrešne stvari. Nemamo posla s onima koji ne uče, već s onima koji ne uče: gdje drugi napreduju iz iskustva, oni nazaduju.
Primjerice, njihov odgovor na činjenicu da su njihovi američko-izraelski gospodari započeli rat kako bi prekinuli, ako ne striktno sve, onda barem sve (jedva) pristupačne opskrbe ekonomijama EU-a energijom, dok njezini glavni igrači već šepaju na spektru između hodajućih ranjenih (na primjer, Francuska, možda) do komatoznih (Njemačka, definitivno).
U Njemačkoj, još uvijek najvećem gospodarstvu unutar EU-a, koje osigurava gotovo četvrtinu ukupnog BDP-a bloka, industrijska potražnja – narudžbe iz tvornica – u siječnju je pala za više od 11%. Takav pad – zapravo, kolaps – u narudžbama jest “drastično,” kako primjećuje German Manager Magazine. Prema Financial Timesu, ovo “vrlo slabo” početak nove godine, dovodi u sumnju prethodne – i vrlo skromne – znakove oporavka od godina stagnacije. Doista. I svi ti razočaravajući podaci su prikupljeni prije posljedice iranskog rata su čak počele.
Što se tiče ovog drugog, bit će žestoko. Čak i berlinsko Ministarstvo gospodarstva priznaje da su rizici koji proizlaze iz posljedica rata, od kojih većina još uvijek dolazi, znatni.
Općenito, eurozona – koja se razlikuje od EU-a, ali pokriva veći dio nje – također nije u dobrom stanju. Prema Bloombergu, vrlo niska, ali još uvijek preoptimistična procjena Eurostata o rastu od 0,3% za zadnji kvartal 2025. upravo je revidirana naniže na 0,2%. Ali iskreno, koga briga za tu razinu bijede?
A i za eurozonu, neizazvani rat Amerike i Izraela protiv Irana vjerojatno će učiniti stvari mnogo gorima. Philip Lane, glavni ekonomist Europske središnje banke (ECB), potvrdio je to uvelike za Financial Times: Trajno smanjenje opskrbe naftom i plinom s Bliskog istoka može (čitaj: hoće), upozorava on, dovesti do “znatan skok” u inflaciji i a “oštar pad proizvodnje.”
I kakav je odgovor vodstva EU-a na ovu duboko depresivnu perspektivu za njezino gospodarstvo i europske građane koji o njemu ovise? Nemojmo sanjati. istina je, ako ‘elite’ EU bile u poslu zaštite europskih interesa i prosperiteta, očito bi se oštro okrenule protiv SAD-a i Izraela (kao i Londona u slučaju da se drži svog posebnog odnosa s Washingtonom).
Pa ipak, da je vodstvo EU-a imalo takve prioritete, odavno bi se okrenulo protiv SAD-a, zbog očitog iskorištavanja svojih vazalnih režima putem, prvo, prekomjernog širenja NATO-a i, sada, paralizirajućeg prekomjernog trošenja, zbog outsourcinga ukrajinskog proxy rata i zbog razornog tarifnog rata. Također bi odavno raskinula s Izraelom, da navedemo samo dva uvjerljiva razloga, njegov genocid i serijske agresije, koji su i užasno zločinački i ekstremno destabilizirajući i štetni. “samo” Bliskom istoku, ali i svijetu u cjelini, a posebno Europi.
Ukratko, EU ne bi ni bila u ovakvom neredu u kakvom je sada da se stvarno brine o Europi. I, usput, da nije bila tako kukavica nego da se suprotstavila SAD-u i Izraelu umjesto da im ugađa, možda bi čak mogla pridonijeti sprječavanju trenutnog kriminalnog rata protiv Irana.
To, međutim, ne bi bila EU kakva zapravo jest. U jadnoj stvarnosti, to je druga iteracija NATO-a, odnosno instrument imperija SAD (bez obzira na razmetljive i blesave grenlandske histerije) i međunarodnih oligarhijskih struktura. Obični Europljani bitni su samo u onoj mjeri u kojoj se od njih očekuje da glasaju – i misle i govore – u skladu s prioritetima ‘elite’ EU, a kada to ne čine, prisiljeni su na to.
Ne čudi stoga što posve neizabrana i pravno krajnje osporavana čelnica EU komisije Ursula von der Leyen – zapravo, despotica EU i američka potkraljica zajedno – demonstrativno ne mari za golemi udar cijena energije koji je već počeo pogađati krhka gospodarstva EU-Europe.

S brodovima tankerima u plamenu u blizini Hormuškog tjesnaca, naftom koja skoči preko 100 dolara po barelu, nacionalnim rezervama su smanjene, cijene plina porasle su za 50% u EU-u i, prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA), tržišta nafte trpe “najveći prekid opskrbe u povijesti,” von der Leyen nije imala što ponuditi osim vraćanja na umornu – i manje nego uspješnu – knjigu iz 2022., izvorno sastavljenu kada je eskalirao zapadno-ruski proxy rat preko Ukrajine. Petljanje, opet, s neučinkovitim ograničenjima cijena, porezima i naknadama, strukturama tržišta električne energije i distorzijama cijena, obnovljivim izvorima energije i rasipanje novca na subvencije (izvan proračuna koji su već uvelike prenapregnuti) – to je otprilike to. Nije ni čudo, već je nekoliko nacionalnih vlada signaliziralo svoju nestrpljivost s onim što je, u biti, neaktivnost i nestrategija.
Ipak, barem jednako važno bilo je ono što se von der Leyen potrudila isključiti: povratak ruskim opskrbama bio bi “strateška greška”, izjavila je glavna žena koja odlučuje u EU. Umjesto toga, inzistira ona, EU mora ostati na kursu i nastaviti se oslobađati posljednjih ostataka ruskog plina i nafte. Jasno je da je von der Leyen zabrinuta jer nisu svi u ‘elitama’ EU-a dorasli njezinoj razini ideološke tvrdoglavosti i ekonomske, kao i geopolitičke iracionalnosti. “Neki,” prekorila je, “tvrde da bismo trebali napustiti našu dugoročnu strategiju i čak se vratiti na ruska fosilna goriva.” Propadi misao! Sve dok von der Leyen i njezin tip vode EU, ona će samu sebe upropastiti prije nego što učini očito – sklopi mir s Rusijom i obnovi gospodarske veze, uključujući i energetski sektor.
I eto ga: ovo je stil vodstva koji ne samo da odbija učiti iz iskustva, već ponavlja najgore greške iz prošlosti. Von der Leyen način kreiranja politike – od sankcija (sada u 20. krugu, vjerujem) do naftovoda – sličan je negativnoj prirodnoj selekciji: što god ne raditi će se opet, i opet, i opet. Pravo pitanje, čini se, nije hoće li EU “elite” će ikada prestati biti perverzni anti-učenici, ali hoće li – ili kada – izgubiti kontrolu. Pogrešno upravljanje golemim šokom koji su SAD i Izrael izazvali sada može konačno izazvati dovoljno protivreakcije odozdo da se von der Leyens pakira. Za dobrobit Europe, nadajmo se najboljem, čak i ako ga daju najgori.
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovoj kolumni isključivo su autorovi i ne predstavljaju nužno one RT-a.

