Nakon 25 godina pregovora, jedan od najvećih trgovinskih sporazuma u povijesti Europske unije ulazi u novu fazu. Iako Europski parlament još nije dao zeleno svjetlo, Europska komisija odlučila je povući prvi potez. Što to znači za europsko gospodarstvo, radna mjesta i poljoprivrednike, i zašto se Bruxelles odlučio na ovaj rizičan korak?
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen objavila je da će Europska unija započeti privremenu primjenu trgovinskog sporazuma između EU-a i zemalja Mercosura. Odluka dolazi nakon što su Argentina i Urugvaj ratificirali sporazum, dok se ratifikacija u Brazilu i Paragvaju očekuje u skorom razdoblju. Prema pravilima EU-a, čim barem jedna država partner ratificira sporazum, otvara se mogućnost njegove privremene primjene.
„Vijeće je u siječnju ovlastilo Komisiju da započne s privremenom primjenom sporazuma čim jedna zemlja ratificira dokument. Rekla sam da smo mi spremni čim oni budu spremni“, poručila je von der Leyen, dodajući kako je u proteklim tjednima vodila intenzivne razgovore s državama članicama i Europskim parlamentom.
Parlament i dalje ima zadnju riječ
Unatoč ovom potezu Komisije, puno stupanje sporazuma na snagu neće biti moguće bez pristanka Europskog parlamenta. Upravo je Parlament ranije odgodio ratifikaciju, zatraživši mišljenje Suda Europske unije o pravnim aspektima sporazuma. Dok se Sud ne očituje, Europska unija formalno ne može ratificirati dokument, što cijeli proces ostavlja u svojevrsnom institucionalnom vakuumu.
Odluka Parlamenta bila je ozbiljan politički udarac za von der Leyen i Europsku pučku stranku (EPP), iz čijih redova dolazi. Upravo su oni bili najglasniji zagovornici sporazuma. Na glasovanju je 334 zastupnika bilo za slanje sporazuma Sudu EU-a, a 324 protiv, što znači da je odluka donesena s razlikom od samo 10 glasova. Sporazum je prethodno, u ime EU-a, potpisala sama von der Leyen u Paragvaju.
Pregovori o ovom sporazumu trajali su punih 25 godina, a dokument je predstavljen kao jedan od najvećih i najvažnijih trgovinskih sporazuma u povijesti Europske unije. Njime se stvara zajedničko tržište od više od 700 milijuna potrošača, čime bi EU dobio znatno povoljniji pristup južnoameričkim tržištima. Sporazum je već dobio potporu kvalificirane većine država članica u Vijeću EU-a, no politički pritisci i otpor poljoprivrednog sektora zasad usporavaju njegovo potpuno stupanje na snagu.
Što EU dobiva, a što gubi?
Prema procjenama Europske komisije, sporazum bi europskim izvoznicima donio značajne koristi, osobito zato što zemlje Mercosura imaju visoke carinske stope za gotovo sve druge svjetske partnere.
Komisija procjenjuje da bi: izvoz EU-a u četiri zemlje Mercosura porastao za 39 posto, što bi u financijskom smislu iznosilo oko 49 milijardi eura godišnje, te bi moglo otvoriti više od 440.000 novih radnih mjesta u EU-u. Stručnjaci navode da bi EU posebno povećao izvoz automobila, strojeva, vina, žestokih pića i sireva.
S druge strane, sporazum bi olakšao uvoz južnoameričkog mesa, šećera, riže, meda i soje, što je izazvalo snažnu reakciju poljoprivrednika diljem Europske unije. Upozoravaju da se u zemljama Mercosura ne primjenjuju jednako stroga pravila o sigurnosti hrane i zaštiti okoliša, zbog čega bi europski proizvođači bili izloženi nepoštenoj konkurenciji. Upravo taj pritisak jedan je od glavnih razloga zbog kojih Europski parlament zasad odugovlači s konačnom ratifikacijom.
