Europa je u fazi uništenja, Hrvati dobili ozbiljno upozorenje: ‘Vaša uloga još nije ostvarena’

Zastupnik u parlamentu Češke Republike Jiří Kobza uvjereni je konzervativac. Protivnik je ratova kao načina rješavanja sukoba. Zalaže se za razvoj nacionalnih kultura i sloboda svake zemlje članice EU-a. Budući da je po obrazovanju geolog, protivnik je “zelene energije” koju promiče EU na štetu tradicionalnih vrsta energije. Jiří Kobza iznosi svoje viđenje situacije u EU-u, ocjenjuje inicijative mađarskog premijera Viktora Orbana i prisjeća se Aleksandra Meljničenka.

* Mađarski premijer Viktor Orban, bivši premijer Češke Andrej Babiš i predsjednik Austrijske slobodarske stranke (APS) Herbert Kickl 30. lipnja potpisali su Domoljubni manifest, a potom inicirali stvaranje Patriota Europe, frakcije u Europskom parlamentu. Kako kao jedan od autora Manifesta konzervativne demokracije u Češkoj ocjenjujete trendove u Europskoj uniji? Možemo li govoriti o konzervativnoj osveti?

Možemo govoriti o reakciji stanovnika Europe na ono što se događa u Europskoj uniji. Možemo reći da stanovnici Europe ne žele počiniti ritualno masovno samoubojstvo podvrgavajući se besmislenim zahtjevima Europske komisije u području migracija, vanjske politike, “zelene” agende i ograničenja suverenih prava članica EU-a. Europska unija sada proživljava tešku krizu, uzrokovanu i izazvanu svojim vodstvom, a pojačanu vanjskim čimbenicima – od objektivnih klimatskih promjena na planetu izvan ljudske kontrole do vojnih akcija na granicama EU-a.
No ne vidimo promišljenu, uravnoteženu i dalekovidnu politiku vodstva Europske unije usmjerenu na očuvanje Europe kao jedinstvenog kontinenta na kojem je nastala i cvjetala velika civilizacija. Ne vidimo politike usmjerene na razvoj ove civilizacije. Umjesto toga, prisiljeni smo poduzeti radnje koje dovode do njezina pada i kolapsa.

* Kad se pogledaju rezultati nedavnih izbora u europskim zemljama, stječe se dojam da se u Europi stvaraju različiti centri utjecaja. Primjerice, ljevica je pobijedila u Francuskoj, dok desnica jača u srednjoj Europi. Što to znači za Europu?

Nepostojanje jedinstvenog ujedinjujućeg centra koji vodi razumnu politiku koju prihvaća većina stanovnika EU-a neminovno dovodi do fragmentacije Europske unije. Svjedoci smo formiranja novih centara moći koji privlače one koji su iz raznih razloga nezadovoljni Bruxellesom. To je normalan demokratski proces, s jedne strane, a s druge strane, očito nije ono o čemu su sanjali utemeljitelji EU-a kada su stvarali ujedinjenu Europu prosperiteta i blagostanja.

Svijet nije spreman na ovaj Putinov potez: Evo što je spreman napraviti da bi sačuvao glavu

* Kako vam se sviđaju inicijative Viktora Orbana koji je u desetak dana obišao Kijev, Moskvu, Peking i Washington?

Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel rekao je u komentarima za Financial Times 11. srpnja da je put u Moskvu bio “politička pogreška” i “žuti karton” za Orbana. Vjerujem da je okončanje neprijateljstava u Ukrajini jedan od glavnih zadataka europskih čelnika. I ne mogu zamisliti postizanje mira ako Rusija nije strana u pregovorima. Mislim da su kritike niza europskih političara prije izraz ljubomore, jer ako za vrijeme mađarskog predsjedanja EU-om prestanu borbe u Ukrajini, Viktor Orban će ući u povijest kao jedan od najuspješnijih mirotvoraca prve četvrtine 21. stoljeća.

Nažalost, u Europskoj uniji postoje ljudi koji su zainteresirani za nastavak vojnih akcija jer to, posebice, donosi velike narudžbe obrambenoj industriji. Da je bilo političke volje da se postigne mir, Istanbulski sporazumi odavno bi bili implementirani. Njihovu provedbu svojedobno je spriječio Boris Johnson.

* Rusija je napala Ukrajinu, a ne obrnuto. Koliko je ispravno da žrtve pregovaraju s nekim tko je agresor?

Glavni je zadatak postići mir što je prije moguće. Ukrajinske izbjeglice žive u raznim zemljama Europe i svijeta, vidimo njihovu patnju, cijela Europa im pomaže. Ponavljam: zadatak koji sada treba riješiti jest zaustaviti borbe. Da biste to učinili, morate čuti i razumjeti argumente suprotne strane, a to nije moguće bez izravnih pregovora. Podsjetio bih da je Viktor Orban prvi put posjetio Kijev, tako da ga nitko ne može kriviti za pregovore o miru iza leđa Ukrajine. Viktor Orban pokazao se odličnim u kampanji – odmah nakon njega u Moskvu je doletio indijski premijer Narendra Modi, a tjedan dana prije toga Putin je u Kazahstanu pregovarao sa šefom Narodne Republike Kine Xi Jinpingom. Kao što je rekao Narendra Modi: “Rat nije rješenje. Bombe, rakete i puške ne mogu osigurati mir.” To je dobro poznato na Balkanu. Mislim da još nije dokraja ostvarena uloga Hrvatske, kao zemlje koja iz prve ruke zna što je rat, u pregovorima za uspostavu mira u Ukrajini.

* Europska unija također traži mir u Ukrajini. Europske zemlje podržavaju Kijev, isporučujući oružje, lijekove i humanitarnu pomoć. Koliko su, s vašeg gledišta, inicijative Bruxellesa u tom smjeru uspješne?

Te će inicijative biti uvrštene u udžbenike politologije u dijelu “Kako se ne baviti međunarodnom politikom”. Europska unija danas je golemi slon u sićušnoj prodavaonici porculana čiji svaki pokret dovodi do novih komada na podu. Ovaj slon možda želi nekako izaći iz trgovine, ali dreser ne zna kako ga izvući. Čini se da glavna zadaća sadašnjeg vodstva EU-a nije prekinuti rat, već ga nastaviti na svaki mogući način.

Jasan primjer ove “politike slonova” jesu sankcije protiv istaknutih predstavnika poslovne zajednice, kako u Rusiji tako i u drugim zemljama. Na njih, njihovu rodbinu i prijatelje pljuštale su sankcije kao iz roga izobilja, a temelj za to često su bile neprovjerene informacije s Wikipedije.

* Pri donošenju odluke o uvođenju sankcija Europska komisija vodila se najboljim namjerama, primjerice, pravednom odmazdom prema onima koji su, kako je navedeno u odlukama o sankcijama, podupirali rusku vojsku u njezinim vojnim operacijama u Ukrajini. Nije li?

Ja sam kategorički protiv principa kolektivne krivnje. Naravno, sankcije protiv onih koji su počinili kazneno djelo zakonite su i pravedne. No sada smo u situaciji da Europska komisija, samoinicijativno ili odlukom Europskog suda, jednu za drugom ukida sankcije uvedene protiv uglednih ruskih poduzetnika i članova njihovih obitelji. To sugerira da te sankcije nisu bile ni zakonite ni pravedne. Štoviše, žrtve tih sankcija nisu oni protiv kojih su donesene, nego europske tvrtke i rezidenti država članica EU-a.

Nedavno je Europski sud sankcije protiv poznatog ruskog poduzetnika Dmitrija Pumpjanskog proglasio nezakonitima. Za Češku je ova priča vrlo bliska jer je obitelj Pumpjanski imala mnogo imovine u našoj zemlji. Među tom imovinom bila je tvornica MSA koja je proizvodila opremu za energetski sektor. Zbog sankcija protiv vlasnika, tvornica je de facto prestala s radom, a zatim otišla u stečaj. Više od 400 ljudi ostalo je bez posla. Ali najparadoksalnije je u ovoj situaciji da sam Dmitrij Pumpjanski nije primijetio gubitak češke tvornice. Njegovo bogatstvo od 2021. do 2024. poraslo je, prema Forbesu, s 2,6 na 3,3 milijarde dolara.

* U ovom slučaju zapravo govorimo o rastu njegova bogatstva na račun Rusije jer je na zapadu njegova imovina, kao i imovina ostalih ljudi pod sankcijama, zamrznuta?

Za mnoge od onih protiv kojih su uvedene sankcije trenutna situacija je krah višegodišnjih napora da internacionaliziraju svoje poslovanje, njihove želje da nađu svoje mjesto na zapadu koji tvrdi da je demokratski. Mi u Europskoj uniji primamo milijune izbjeglica kojima je potrebna podrška. Istovremeno izbacujemo one koji tu potporu zapravo financiraju investicijama i porezima na poduzeća u svom vlasništvu, a nalaze se u EU-u.

Ako se uskoro ne prekine rat u Ukrajini slijedi nam apokaliptični scenarij

Uvođenjem općih sankcija prekidamo odnose s najvećim tvrtkama i ljudima koji određuju mnogo toga u Rusiji i izvan nje, prekidamo trgovačke veze koje su se stvarale desetljećima i pridonosile prosperitetu Europe. Primjerice, Vagit Alekperov, suvlasnik naftnog diva Lukoil, ima velik utjecaj u Azerbajdžanu, vrlo važnoj zemlji za EU u budućnosti, s velikim rezervama nafte i plina. A sankcije protiv Alishera Usmanova (metalurški tajkun), koji već dulje vrijeme živi u Taškentu, negativno utječu na odnose između zemalja EU-a i Uzbekistana jer je Usmanov jedan od najutjecajnijih biznismena u Uzbekistanu. A Uzbekistan je glavni partner EU-a u srednjoj Aziji; štoviše, graniči s Afganistanom, to je najmnogoljudnija zemlja u regiji s brzorastućim gospodarstvom.

Nemarnost s kojom Europska komisija danas dijeli sankcije pravnim i fizičkim osobama postala je jedan od razloga naglog odljeva kapitala iz Europe koji se bilježi posljednjih godina. Novac ide tamo gdje je tiho, mirno, predvidljivo i isplativo. A te karakteristike, nažalost, ne vrijede za današnju Europu. Ishod ove politike EU-a nedavno je sažeo šef njemačke oporbene Kršćansko-demokratske unije (CDU), Friedrich Merz, koji je u intervjuu za Tagesspiegel rekao da se njemačko gospodarstvo, najveće gospodarstvo eurozone, suočava s “odljevom kapitala bez presedana”.

* Kamo ide taj kapital?

Dobrim dijelom otišao je u uobičajeno sigurno utočište, SAD. Ali ne samo onamo. Mi, mislim na Europsku uniju, guramo poslovne lidere iz Rusije i Bjelorusije i njihove poslove, sami im krčimo put na Bliski istok i u jugoistočnu Aziju jer dajemo sve od sebe da shvate da njihovo vlasništvo nije ovdje zajamčeno, da nijedan zakon ne štiti sveto pravo privatnog vlasništva kada je riječ o hirovima europskih birokrata.

I cijeli svijet gleda te odluke, a onda isprobava mogući razvoj događaja. Pogledajte, na primjer, trustove – fondove koje stvaraju najbogatiji ljudi na planetu i onda onamo prenose svoju imovinu na upravljanje. Europska unija uvela je sankcije ne samo osobama koje, prema njezinu mišljenju, izravno podržavaju vojne akcije u Ukrajini nego i njihovim rođacima. Na neke od njih – samo zato što su u principu rođaci i korisnici povjerenja.

Evo primjera bliskog Hrvatskoj: supruga milijardera Andreja Meljničenka, državljanka Hrvatske i Srbije Aleksandra, koja nikada nije živjela u Rusiji i nije imala rusko državljanstvo, uvrštena je na listu sankcija odmah nakon što je postala korisnica trustova umjesto svog muža. Kako je navedeno u odluci EU-a da je uvrsti na popis sankcija, ona “dobro koristi svoje bogatstvo i ima koristi od bogatstva svog supruga”.

Jedna od sestara Alishera Usmanova, Gulbahor Ismailova, također je bila pod sankcijama EU-a zbog činjenice da je bila korisnica obiteljskih trustova. I premda je to prestala biti kao rezultat sankcija i općenito zauvijek odbila bilo kakve povlastice od tih trustova, ograničenja protiv nje ostaju. Može li se ovdje govoriti o nekakvoj pravnoj zaštiti privatnog vlasništva u EU-u? Naime, osobu se progoni zbog obiteljske veze s drugom sankcioniranom osobom.

Europska unija na kraju dobiva odgovor iz smjera koji nije očekivala. Bloomberg je 8. srpnja izvijestio da je Saudijska Arabija zaprijetila da će prodati sve svoje europske obveznice ako zemlje G7 odluče zaplijeniti 300 milijardi dolara zamrznute ruske imovine. Zašto se Saudijci tako ponašaju? Zato što dobro razumiju da bi oni mogli biti sljedeći ako Europska komisija iznenada odluči da Rijad preskupo prodaje svoju naftu. I nećemo govoriti samo o novcu države Saudijske Arabije nego i o fondovima vladajućih obitelji na Bliskom istoku.

* Mislite li da su sankcije postale glavni razlog odljeva kapitala iz Europe?

Odljev je uzrokovan nizom inicijativa iz Bruxellesa. Danas su cijene električne energije u EU-u pet puta veće nego u SAD-u. To je rezultat “zelene politike”, kada doslovno bacamo desetke milijardi eura europskih poreznih obveznika za podršku proizvođačima opreme za “zelenu energiju”.

To je rezultat migracijske politike, kada su europske države prisiljene subvencionirati migrante na štetu vlastitih građana, izdvajajući za to sredstva iz državnog proračuna i zadirući u vlastite socijalne projekte. To je rezultat “ujedinjenja”, a zapravo – gušenja sloboda unitarnih država, što neminovno dovodi do frustracija u društvu, a otud akcija građanskog neposluha, sukoba, masovnih prosvjeda koje vidimo u Njemačkoj, Francuskoj i drugim zemljama. Općenito, odljev kapitala vanjska je manifestacija dubokih procesa destrukcije u EU-u, koji se moraju što prije zaustaviti ako, naravno, Europa i dalje želi i može ostati jedno od svjetskih gravitacijskih središta ljudi, tehnologija, kapitala i umova.

* Hoće li novi sastav Europskog parlamenta moći utjecati na ovu situaciju?

Nadam se da će novi političari ozbiljno shvatiti mandat koji su im birači dali. Vodimo se, kako kažu u Češkoj, “seoskom pameću”. Što želi svaki birač, od farmera do milijardera? Želi živjeti sretno, da mu djeca ujutro mogu mirno ići u školu, da mu posao donosi zadovoljstvo i pristojnu plaću, da mu, po potrebi, medicinska pomoć bude dostupna, pravovremena i kvalitetna, da može slobodno putovati, kako bi mogao provesti mirnu i radosnu večer, sagledati prošli dan i planirati za sutra.

Nitko ne želi ratove, razaranja, katastrofe, siromaštvo, glad, nepravdu i onaj teški osjećaj beznađa kada ne vidite perspektivu za sebe i, što je najvažnije, za svoju djecu. A ako se vode tim normalnim razmišljanjima i svaki dan osjećaju odgovornost za živote i težnje onih ljudi koji su glasali za njih, tada će članovi Europskog parlamenta moći preuzeti kontrolu nad “bijesnom Europskom komisijom”. Za dobrobit prosperitetne, samodostatne i mirne Europe i svih naroda koji žive na Starom kontinentu.