Europa više nije dobra s Trumpom, ali je dobila novog moćnog partnera

Kristofor Kolumbo možda je bio prvi Europljanin koji je tražio Indiju, a otkrio Ameriku, zbog čega i danas američke urođenike u filmovima često nazivaju “Indijancima”, no čini se kako je Europa tek u novije vrijeme otkrila Indiju.

Tijekom protekle godine odnosi Europe i Indije ušli su u izrazito optimističnu fazu. Ono što je nekada bilo difuzno partnerstvo, s puno retorike, a malo strategije, sada izgleda mnogo svrsishodnije. Od najave dugo odgađanog sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Indije do proširenja suradnje na području sigurnosti, tehnologije i migracija, čini se da su Europa i Indija konačno povezane zajedničkom strateškom logikom.

Garima Mohan viša je suradnica u programu za Indopacifik pri njemačkom Marshallovu fondu sa sjedištem u Bruxellesu. U tom svojstvu vodi sav rad GMF-a o Indiji i regiji. Njezino istraživanje usmjereno je na veze između Europe i Indije, vanjsku politiku EU-a u Aziji i sigurnost u Indopacifiku. Također je autorica novoga GMF-ova izvješća pod naslovom “Dugo očekivano: Europa i Indija otkrile su strateško partnerstvo”, koje je objavljeno u siječnju ove godine.

Prijetnja s istoka

Prema njezinim riječima za ugledni think tank Carnegie Endowment for International Peace, promjena paradigme kojoj sada svjedočimo počela je još prije šest godina, tijekom pandemije koronavirusa. “Druga prekretnica dogodila se ubrzo nakon toga s ruskom invazijom na Ukrajinu, koja je Europu natjerala da shvati kako treba izgraditi koaliciju podrške i da ima vrlo malo partnera, posebno na globalnom jugu. Također je počela Kinu doživljavati kao sigurnosnu prijetnju s obzirom na savez Rusije i Kine oko Ukrajine. I ovdje su Europa i Indija konačno počele razgovarati istim glasom ili su se slagale u vezi s kineskim izazovom. Konačna prekretnica, konačni poticaj je, naravno, druga administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa koja je Europi stvorila osjećaj da je doista sama na svijetu, dok se transatlantski savez raspada. Postalo je apsolutno nužno i za Europu i za Indiju da traže pouzdane partnere i stoga, kao što rekoh, to se dugo čekalo, ali ti su čimbenici učinili okretanje Europe prema Indiji i Indije prema Europi prilično odlučnim”, smatra ona.

Prema njezinoj analizi, Europa je jedno vrijeme bila okrenuta Kini, naročito u doba moćne njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je bila ključni autoritet u Europskoj uniji. No razvidno je da europsko-kineska “ljubavna” priča pomalo kopni, što se očituje i u planovima EU-a da kineskim tvrtkama ograniči pristup europskom novcu, primjerice, preko javnih radova. Indiji bi se stoga mogla otvoriti vrata europskog tržišta. Pritom treba imati na umu kako to što je Europa sada “otkrila” Indiju ne znači da vrijedi i obratno. Štoviše, Indija već dulje od desetljeća ima jasno profiliran stav prema EU-u kao strateškom partneru te razvija svoje sposobnosti poslovanja i utjecaja u Europi. Geopolitički gledano, Europa u stanju u kakvom jest, rastrzana unutarnjim sukobima s jedne, a prekooceanskima s druge strane, predstavlja svojevrstan “plijen” koji ostale sile namjeravaju dijeliti.

Invazija koju je naredio ruski predsjednik Vladimir Putin bila je prvi šok za Europu, koja se još nije navikla na novi međunarodni poredak, baziran na zakonu jačega. No povratak imperijalizma na novi način omogućio je Donald Trump intervencijama u Venezueli, a zatim i Iranu, pokopavši time ideju stabilnosti radi koje je nakon Drugoga svjetskog rada utemeljen UN. Indija je trenutačno u veoma dobrom položaju u toj svjetskoj konstelaciji. Suprotno uvriježenom mišljenju, daleko je od siromašne i nerazvijene države, a njezin čelnik Narendra Modi, koji je nedavno bio i u posjetu Hrvatskoj, vodi jasnu politiku pozicioniranja svoje zemlje kao važnog partnera u brojnim europskim zemljama. Indijske tvrtke već naveliko posluju u brojnim europskim državama, uključujući i suradnju na važnim infrastrukturnim projektima koji su financirani ili sufinancirani novcem iz proračuna Unije.

Različiti sporazumi

“Indijska ulaganja u Europu počela su mnogo prije i moram reći da je indijska administracija bila više usmjerena na budućnost i dalekosežna u vezi s tim te je inicirala kontakte s Europom još 2015. ili 2016. Na njezine napore u EU-u tada nisu pretjerano revno odgovarali. Od tada smo mi u GMF-u proučili sve različite sporazume koje je Indija potpisivala s europskim zemljama, Poljskom, Finskom, Španjolskom, Portugalom, Italijom… Pronašli smo četiri elementa koja su bila zajednička u svim tim angažmanima. I to čini srž indijskog stava o tome zašto je Europa važna. Prvo su inovacije i tehnologija.

Drugo su sigurnost i obrana. Treće su bile migracije i mobilnost. A četvrto se odnosilo na trgovinu i ulaganja. A sada, ako pogledamo rezultate nedavnog summita EU – Indija u New Delhiju, sva četiri stvarno su se isplatila. Na fronti trgovine i ulaganja, naravno, imamo potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini. Kad je riječ o migracijama i mobilnosti, imaju i novi pakt i novi ured EU-a za legalne migracije u Indiji, prvi takve vrste koji pomaže kvalificiranoj migraciji u Europu, što je posebno važno kada su procesi izdavanja viza pod pritiskom”, objašnjava Mohan.

Interes je, dakle, obostran. Na polju sigurnosti i obrane, europske tvrtke bile su najveći korisnici indijskog napora da se odmakne od Rusije i smanji ovisnost o ruskoj obrambenoj industriji. Francuska je izvor 33 posto indijskog obrambenog uvoza. Indija i Njemačka u procesu su dogovora o sporazumu vrijednom osam milijardi dolara. To bi bio najveći sporazum te vrste koji je Indija ikada potpisala. Ovdje treba reći kako je riječ o milijardama dolara koji bi se iz Indije prelili u europsko gospodarstvo, što je još jedan pragmatičan razlog za uspostavu kvalitetnije suradnje između dvaju kontinenata. Tu su i sporazumi o naprednoj sigurnosnoj opremi s tvrtkama iz Italije, Švedske, Španjolske… U novim okolnostima međunarodnog poretka jačanje partnerstva između Europske unije i Indije ne proizlazi iz kratkoročnih političkih impulsa, nego iz dubokih strukturnih promjena u globalnoj geopolitici.

Jasni blokovi

Nakon desetljeća relativne stabilnosti u kojem je međunarodni sustav bio snažno oblikovan američkom moći i globalizacijom, posljednjih godina svijet se sve jasnije fragmentira na blokove i konkurentske geopolitičke centre. Rat u Ukrajini, rast kineske vojne i ekonomske moći te promjene u američkoj vanjskoj politici doveli su Europsku uniju u situaciju u kojoj mora aktivnije tražiti strateške partnere izvan tradicionalnog transatlantskog okvira.

U tom kontekstu Indija se pokazuje kao jedan od rijetkih aktera koji istodobno zadovoljavaju nekoliko ključnih kriterija, riječ je o velikoj demokraciji, brzorastućoj ekonomiji i državi koja ima geopolitičku težinu u Indopacifiku, regiji koja postaje središte globalne ekonomije i sigurnosnih rivalstava. Europska unija još je 2021. donijela strategiju za Indopacifik, čime je prvi put institucionalno definirala regiju kao jedan od ključnih prioriteta svoje vanjske politike. Indija je u toj strategiji prepoznata kao jedan od najvažnijih partnera, ponajprije zbog svojega položaja između Bliskog istoka, Afrike i istočne Azije, ali i zbog sposobnosti da balansira između velikih sila. Za razliku od brojnih država globalnog juga koje se u međunarodnoj politici snažno oslanjaju na jednu velesilu, indijska diplomacija desetljećima vodi politiku strateške autonomije.

Ta tradicija, koja se može pratiti još od vremena Pokreta nesvrstanih tijekom hladnog rata, danas se manifestira u sposobnosti Indije da istodobno održava odnose s Washingtonom, Moskvom i Bruxellesom, ali i da sudjeluje u različitim međunarodnim forumima poput skupine G20 ili organizacije BRICS. Upravo ta fleksibilnost čini Indiju privlačnim partnerom za Europsku uniju, koja nastoji diversificirati svoje političke i gospodarske odnose. Nakon što je tijekom dva desetljeća kinesko tržište bilo jedan od glavnih motora europske industrije i izvoza, pogoršanje političkih odnosa između Bruxellesa i Pekinga dovelo je do postupnog preispitivanja te strategije.

Privlačan partner

Europska komisija 2019. službeno je definirala Kinu kao “sistemskog rivala”, a nakon pandemije i ruskog napada na Ukrajinu pojačale su se rasprave o potrebi smanjivanja strateške ovisnosti o kineskim dobavnim lancima. U takvom kontekstu Indija se sve češće spominje kao potencijalna alternativa u globalnim proizvodnim i tehnološkim mrežama. Geopolitički interes Indije za Europu proizlazi iz drukčije, ali jednako pragmatične logike. Iako je azijska velesila posljednjih desetljeća usmjerena na vlastiti gospodarski razvoj i regionalno rivalstvo s Kinom, New Delhi nastoji ojačati prisutnost na europskom tržištu, koje je i dalje jedno od najbogatijih i tehnološki najrazvijenijih na svijetu.

Europska unija pritom predstavlja jedinstveni blok od gotovo 450 milijuna stanovnika s visokim standardom kupovne moći i snažnim regulatornim utjecajem na globalne standarde u industriji, digitalnim tehnologijama i zaštiti okoliša. Za indijske tvrtke i državne institucije partnerstvo s Europom stoga nije samo pitanje trgovine nego i pristupa tehnologiji, kapitalu i inovacijskim mrežama. Istodobno, Europa i Indija dijele određene političke interese u očuvanju relativno otvorenog međunarodnog sustava.

Iako njihovi stavovi često nisu identični, obje strane imaju interes u održavanju slobodnih pomorskih ruta, stabilnih globalnih tržišta i međunarodnih institucija koje reguliraju trgovinu i sigurnost. U regiji Indopacifika, gdje se sve više zaoštrava rivalstvo između Sjedinjenih Država i Kine, Indija se profilira kao jedan od ključnih aktera koji može doprinijeti regionalnoj ravnoteži. Europska unija, koja nema vojnu prisutnost usporedivu s američkom ili kineskom, u tom kontekstu vidi priliku da u partnerstvu s Indijom ipak zadrži određen strateški utjecaj u regiji.

Nova dimenzija

Valja imati na umu da se odnosi između EU-a i Indije ubrzano produbljuju, bilateralna trgovina robom već prelazi 120 milijardi eura godišnje, dok trgovina uslugama dodaje još desetke milijardi, a EU je među najvećim trgovinskim partnerima Indije. Dodatni zamah dao je Sporazum o slobodnoj trgovini sklopljen 2026., koji predviđa smanjenje ili ukidanje carina na 96,6 posto trgovine robom i potencijalno znatno povećanje trgovinske razmjene do kraja desetljeća.

Takva konvergencija interesa ne znači da su odnosi između Bruxellesa i New Delhija bez napetosti ili razlika. Indija je, primjerice, tijekom rata u Ukrajini odbila uvesti sankcije Rusiji te je nastavila kupovati rusku energiju i vojnu opremu, što je izazvalo kritike u nekim europskim političkim krugovima. Međutim, upravo činjenica da Indija vodi samostalnu vanjsku politiku dio je njezine privlačnosti za Europu, koja sve više nastoji razvijati partnerstva s državama koje nisu dio rigidnih blokovskih podjela. U svijetu koji se postupno udaljava od jednostavne bipolarne logike, odnos između Europske unije i Indije stoga dobiva novu stratešku dimenziju: riječ je o partnerstvu dvaju velikih, ali različitih političkih sustava koji nastoje očuvati vlastiti manevarski prostor u sve konkurentnijem međunarodnom okruženju.

Europska unija već je jedan od najvećih trgovinskih partnera Indije. Europske kompanije također su među najvećim stranim investitorima u indijskom gospodarstvu, osobito u sektorima automobilske industrije, energetike, financijskih usluga i farmaceutske proizvodnje. S druge strane, indijske tvrtke posljednjih desetljeća značajno su proširile prisutnost u Europi, posebno u informatičkom sektoru, farmaceutici i industriji čelika. Indijski konglomerati poput Tata Grupe, Infosysa ili Wiproa već imaju tisuće zaposlenih u europskim državama i sudjeluju u brojnim infrastrukturnim i tehnološkim projektima.

Uklanjanje carina

Sporazum o slobodnoj trgovini, o kojem se pregovaralo godinama, mogao bi značajno povećati tu razmjenu. Prema procjenama Europske komisije i neovisnih ekonomskih instituta, uklanjanje većine carina i regulatornih prepreka moglo bi povećati bilateralnu trgovinu za desetke milijardi eura u sljedećem desetljeću. Posebno važan segment suradnje odnosi se na industrijske proizvode i tehnologiju. Europa je jedan od vodećih svjetskih proizvođača visoko specijalizirane industrijske opreme, dok Indija nastoji modernizirati svoju proizvodnu bazu inicijativama poput programa “Make in India”. Suradnja između europskih tehnoloških tvrtki i indijskih proizvodnih kapaciteta stoga se sve češće promatra kao potencijalno komplementarna. Jedan od ključnih razloga što europske tvrtke sve više gledaju prema Indiji jest promjena u globalnim lancima opskrbe.

Pandemija COVID-19 pokazala je koliko su globalne proizvodne mreže ranjive na poremećaje, posebno kada su snažno koncentrirane u jednoj zemlji ili regiji. U tom kontekstu mnoge zapadne kompanije počele su provoditi strategiju tzv. China plus one, odnosno diversifikaciju proizvodnje izvan Kine. Indija se pritom pojavljuje kao jedno od glavnih odredišta za nove investicije, ponajprije zbog velikog domaćeg tržišta, relativno povoljnih troškova rada i sve razvijenije tehnološke infrastrukture. Ipak, realna slika gospodarskog partnerstva između Europe i Indije mnogo je složenija od optimističnih političkih izjava. Indijsko tržište i dalje je obilježeno visokim carinama u pojedinim sektorima, složenim regulatornim procedurama i snažnom ulogom države u gospodarstvu. Europske kompanije često upozoravaju na administrativne zapreke i pravnu nesigurnost, dok indijska strana kritizira europske regulatorne standarde koji katkad djeluju kao prikrivene trgovinske barijere.

Činjenica jest da je EU previše birokratiziran i često paradoksalno paraliziran u razvoju upravo zbog svoje stroge regulative. To ga čini slabijim i manje konkurentnim za velike investicije. No, koliko god rigidna bila, Europska unija zna da je pod svim tim pravilima golemo tržište, odnosno velik broj stanovnika, a samim time i logičan interes tvrtki kao što su indijske. One se često ne mogu prilagoditi zahtjevima europskog standarda u poslovanju. Upravo zbog toga pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini traju godinama, dok ujedno obje strane nastoje zaštititi osjetljive sektore svojih gospodarstava.

Snažna veza

Unatoč tim izazovima, dugoročna ekonomska logika suradnje ostaje snažna. Indija je danas jedna od najbrže rastućih velikih ekonomija na svijetu, s rastom BDP-a koji posljednjih godina često prelazi šest posto. Zemlja ima više od 1,4 milijarde stanovnika i jednu od najmlađih populacija među velikim ekonomijama, što znači da će njezino tržište rada i potrošačka baza nastaviti rasti u desetljećima koja dolaze. Za europske kompanije koje se suočavaju s demografskim starenjem Starog kontinenta i sporijim gospodarskim rastom takvo tržište predstavlja izuzetno važnu priliku.

Treći stup novog europsko-indijskog partnerstva odnosi se na područja koja sve više definiraju međunarodne odnose u 21. stoljeću. Prije svega se misli na tehnologiju, sigurnost i mobilnost ljudi. Dok su tradicionalni diplomatski odnosi desetljećima bili usredotočeni na trgovinu i politički dijalog, današnje strateško partnerstvo između velikih aktera sve se više temelji na suradnji u sektorima koji oblikuju budući razvoj globalne ekonomije i sigurnosne arhitekture.

Jedan od najvažnijih koraka u tom smjeru bilo je uspostavljanje Vijeća za trgovinu i tehnologiju između Europske unije i Indije 2022. Taj mehanizam, koji je prethodno uspostavljen i između EU-a i Sjedinjenih Američkih Država, služi kao platforma za koordinaciju politika u područjima poput digitalnih tehnologija, umjetne inteligencije, sigurnosti dobavnih lanaca i standarda za nove industrije. Cilj je spriječiti fragmentaciju tehnološkog prostora i istodobno osigurati da europske i indijske tvrtke mogu surađivati u razvoju novih tehnologija. Digitalna ekonomija posebno je važan segment tog partnerstva.

Digitalni ekosustav

Indija je tijekom posljednjeg desetljeća razvila jedan od najvećih digitalnih ekosustava na svijetu, uključujući nacionalne platforme za digitalnu identifikaciju, mobilno plaćanje i e-upravu. Sustav digitalne identifikacije Aadhaar, primjerice, obuhvaća više od milijardu korisnika i omogućuje pristup širokom spektru javnih i financijskih usluga. Europske institucije i kompanije sve su više zainteresirane za suradnju s indijskim tehnološkim sektorom, koji je postao jedan od globalnih centara za razvoj softvera i digitalnih usluga. Sigurnosna suradnja također dobiva na važnosti, osobito u kontekstu rastućih napetosti u Indopacifiku.

Europske zemlje, iako geografski udaljene, sve češće sudjeluju u pomorskim misijama i vojnim vježbama u toj regiji. Francuska, koja ima teritorije i vojnu prisutnost u Indijskom oceanu, već godinama razvija blisku obrambenu suradnju s Indijom, uključujući prodaju borbenih zrakoplova Rafale i zajedničke pomorske operacije. Takva bilateralna partnerstva sve se više uklapaju u širi okvir europske strategije za Indopacifik. U širem kontekstu globalne politike jačanje europsko-indijskog partnerstva dio je transformacije međunarodnog sustava u kojem se sve više naglašava suradnja između regionalnih sila i velikih ekonomskih blokova. Iako Europska unija i Indija imaju različite političke tradicije i interese, njihova sposobnost da pronađu zajedničke točke u područjima tehnologije, sigurnosti i mobilnosti pokazuje da se globalna diplomacija postupno prilagođava novoj multipolarnoj realnosti. U takvu svijetu odnosi između Bruxellesa i New Delhija vjerojatno će postajati sve važniji element međunarodne politike.

Kako se međunarodni sustav sve brže udaljava od stabilnosti kakva je postojala nakon završetka hladnog rata, države i regionalni blokovi prisiljeni su graditi fleksibilnije mreže partnerstava. Europska unija i Indija u tom procesu prepoznaju da njihove interese sve češće povezuje potreba za očuvanjem otvorenih tržišta, sigurnih pomorskih putova i tehnološke konkurentnosti. Istodobno, obje strane nastoje izbjeći rigidno svrstavanje u nove geopolitičke blokove koji se oblikuju oko rivalstva velikih sila. Upravo ta kombinacija pragmatičnih interesa i strateške autonomije daje njihovim odnosima posebnu političku težinu. Ako se najavljeni sporazumi i institucionalni mehanizmi doista pretvore u konkretne projekte, europsko-indijska suradnja mogla bi postati jedan od važnijih stupova globalne ekonomije u desetljećima koja dolaze. U svijetu koji se sve brže i sve nepredvidljivije fragmentira, partnerstva poput ovoga postaju ne samo korisna nego i nužna za očuvanje političke i gospodarske stabilnosti.