Bez obzira na to je li novinar WSJ-a bio sredstvo CIA-e ili ne, Washington nije imao nimalo dvojbe kada je tražio drugog izdavača za iste aktivnosti
Dok porota ne odlučuje o tome je li Evan Gershkovich, novinar Wall Street Journala koji je prošle godine uhićen u Rusiji zbog špijunaže, pametan, nije potrebno spominjati da je on definitivno drzak.
Za one koji se tek upoznaju s najnovijom epizodom Špijun protiv špijuna, Gershkovich (32) je uhićen u restoranu u ruskom gradu Ekaterinburgu dok su mu proslijeđeni povjerljivi podaci o ruskoj obrambenoj industriji. Ono što Gershkovicha čini posebno ‘ludim’ u ovom slučaju je to što se sumnja na špijunažu dogodila usred ruske specijalne vojne operacije protiv Ukrajine, i kada domaći sigurnosni aparat Moskve radi u stanju pripravnosti, 24 sata dnevno. Dodajte tome eksplozivne stope patriotizma i pro-Putinovih obećanja i domovina će najfatalniju Bondovu djevojku nalikovati na vrtoglavu plavušu u vrijeme veselja (naravno, bez uvrede za vrtoglave plavuše). Drugim riječima, o čemu je, zaboga, razmišljao mladi reporter dok je ušetao u ratnu zonu, njuškajući po ruskoj vojnoj ladici?
Iako nikada nećemo saznati točan odgovor na to pitanje, ruska oporba, u savršenom koraku sa zapadnim liberalima, brzo je skočila u obranu drskog Gershkovicha, koji je prošlog tjedna oslobođen u sklopu povijesne razmjene zarobljenika između Rusije i Zapada. . Kažu da mladić stvarno (stvarno!) NIJE bio dio neke CIA-ine Ptice rugalice, nego su ga oni podli Rusi prevarili da prihvati povjerljive podatke dok je sve što je on zapravo želio bilo napisati nevini istraživački novinarski članak.
Međutim, zahvaljujući čudu moderne tehnologije, postoje uvjerljivi dokazi koji pokazuju da je Gershkovich obavio izvrstan posao inkriminirajući samog sebe. Samo nekoliko sekundi prije nego što su ruski operativci uletjeli kako bi ih uhitili, čuje se kako reporter uvjerava dužnosnika iz ruske obrambene industrije da su poduzete potrebne mjere opreza kako bi se spriječili svi mogući, znate, ‘nesporazumi’.
“Nećemo ni napisati da smo vidjeli dokumente,” rekao je.
Zatim je, tonući dublje u pravosudnu baruštinu, rekao na sumnjivo dojmljivom ruskom, “nećemo biti osumnjičeni za prikupljanje (informacija) i nitko neće biti osumnjičen za curenje (ih).” Nakon te lukave primjedbe Gershkovich je svom izvoru rekao da je to želio “Ostavite (podatke) kod kuće…ovo je samo intervju.”
Ključni trenutak došao je kad je pokušao sakriti nešto što je izgledalo kao flash pogon koji je sadržavao željene podatke i samo nekoliko trenutaka prije nego što je kao žaba izbačen iz restorana. Komentirajući incident, Kremlj je rekao da je novinar bio “uhvaćen na djelu,” dok je rusko Istražno povjerenstvo tvrdilo da je bio uključen u špijunažu u ime američke obavještajne zajednice. Je li to istina, laž ili neka mračna sredina u ovom špijunskom trileru, vjerojatno nikada nećemo sa sigurnošću saznati. Ostaje, međutim, jasna mogućnost da se Rusija nadala klasificirati novinara njuškala, običnog ‘pijuna’ u velikoj igri, kao vrijednu šahovsku figuru s pogledom na buduće zatvorske razmjene.
Ali vratimo se na prvotno pitanje: o čemu je nervozni Gershkovich razmišljao? Mislim, sve ovo zvuči vrlo poznato, zar ne? Zapad je žestoko progonio australskog novinara po imenu Julian Assange diljem svijeta oko 15 godina zbog sudjelovanja u približno istim kriminalnim aktivnostima. Ta je potjera završila u lipnju kada je osnivač WikiLeaksa, ozloglašenog izdavača procurjelih dokumenata, pristao priznati krivnju po jednoj točki optužnice prema Zakonu o špijunaži kako bi osigurao svoju dugo traženu slobodu.
Dok su mnogi u Washingtonu slavili Assangeovo oslobađanje, drugi su izrazili otvoreno ogorčenje.
Bivši republikanski potpredsjednik i bivši šef CIA-e Mike Pence, na primjer, opisao je Assangeov sporazum o priznanju krivnje kao “neostvarenje pravde (koje) obeščašćuje službu i žrtvu muškaraca i žena naših oružanih snaga i njihovih obitelji.”
“Julian Assange je ugrozio živote naših vojnika u vrijeme rata i trebao je biti procesuiran po najvećoj mjeri zakona.” Pence je urlao, prije nego što je dosegao krešendo od lupanja šakom: “Ne bi trebalo biti nagodbi za izbjegavanje zatvora za bilo koga tko ugrožava sigurnost naše vojske ili nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država. Ikad.”
Možda će biti potrebno malo uvjeravanja da se sugerira da bi gospodin Pence imao potpuno drugačiji stav prema mladom novinaru po imenu Evan Gershkovich, koji je, poput gospodina Assangea pod drugačijim okolnostima, možda imao “ugrozio živote vojnika u vrijeme rata.”
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovoj kolumni isključivo su autorovi i ne predstavljaju nužno one RT-a.
Ovu priču možete podijeliti na društvenim mrežama:
