Slike iz Paragvaja vjerojatno se uopće nisu svidjele američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. U subotu su u glavni grad Asunción stigli predsjednik Europskog vijeća António Costa i šefica Europske komisije Ursula von der Leyen kako bi potpisali sporazum s Mercosurom. “Ovaj sporazum šalje snažan signal svijetu. Biramo pravednu trgovinu umjesto carina, biramo produktivno, dugoročno partnerstvo, a iznad svega želimo našim građanima i tvrtkama pružiti stvarne i opipljive koristi”, izjavila je von der Leyen.
Gotovo istovremeno, američki predsjednik ukrao je pozornost vrhu EU-a objavivši golemu prijetnju na svojoj društvenoj mreži. Od 1. veljače trebale bi se primjenjivati dodatne carine od deset posto na uvoz iz Njemačke, Danske, Norveške, Švedske, Francuske, Velike Britanije, Nizozemske i Finske, redom saveznika iz NATO-a. Ako te zemlje ne odustanu od otpora američkim planovima o aneksiji Grenlanda, od 1. lipnja primjenjivat će se carinska stopa od 25 posto. Dok se za Njemačku predviđa umjeren kratkoročni gubitak gospodarskog rasta od 0,08 postotnih bodova, prema preliminarnim izračunima Instituta za svjetsko gospodarstvo iz Kiela, za Norvešku taj gubitak iznosi 0,28 postotnih bodova.
Sama činjenica da američki predsjednik Donald Trump tako otvoreno koristi carinsku politiku za ucjenu, za Europljane je korak previše preko kojeg ne žele prijeći, kako se čuje u Bruxellesu. Washington je već i ranije kod EU regulacije digitalnih korporacija vršio pritisak putem carina, ali nikada do sada Trump nije tako otvoreno ucjenjivao svoje transatlantske partnere kao u slučaju Grenlanda.
Mnoga pitanja ostaju otvorena: Zapravo Sjedinjene Države ne bi smjele uvoditi carine protiv pojedinačnih članica EU-a jer se radi o jedinstvenom unutarnjem tržištu. Što ova prijetnja znači za carinski dogovor s EU-om postignut prošlog ljeta? I može li Trump uopće sve to provesti bez uključivanja američkih zastupnika u oba doma, gdje se formira značajan otpor čak i među republikancima? U EU-u je za kasnu nedjelju zakazan izvanredni sastanak veleposlanika. Kako bi EU mogla reagirati? Njemački Spiegel navodi pet mogućnosti.
1. Carine
Europski parlament trebao bi iduće srijede odlučiti o nastavku trgovinskog dogovora koji je sklopljen prošlog ljeta. On ugrubo glasi: 15 posto carine na uvoz iz EU u SAD; Trump je prvotno prijetio s 20 posto. Zauzvrat, EU bi trebala smanjiti svoju carinsku stopu na nulu za mnoge uvoze iz SAD-a.
No, sada zastupnici povlače kočnicu. “S obzirom na prijetnje Donalda Trumpa u vezi s Grenlandom, pristanak u ovom trenutku nije moguć”, najavio je Manfred Weber, šef najvećeg kluba zastupnika EPP (Europska pučka stranka), kojem pripadaju njemački CDU i CSU. “Nulte carine na američke proizvode moraju se suspendirati”, kaže Weber. Slično su se izjasnile i šefice klubova socijaldemokrata (S&D) i liberala (Renew Europe). Ovi takozvani “platformski partneri” zajedno imaju većinu u Parlamentu. Sada bi bilo moguće uvesti protucarine planirane prošle godine.
Za tvrtke iz Europe ova trgovinska kriza znači daljnju nesigurnost u važnom poslovanju sa SAD-om. Već u protekloj godini, primjerice, njemački izvoz u SAD pao je za oko osam posto. To je jedan od razloga zašto domaće gospodarstvo u 2025. godini gotovo uopće nije raslo.
2. Energija
Trgovinski dogovor Trumpa i von der Leyen vrti se i oko velike količine energije: EU je Washingtonu dala izglede da će u roku od tri godine iz SAD-a uvesti ukapljeni prirodni plin (LNG), naftne derivate i nuklearnu robu u vrijednosti od 750 milijardi dolara. Ta se brojka od početka činila pretjeranom: 2024. godine vrijednost tog uvoza iznosila je tek 77 milijardi dolara.
Nakon Trumpove nove prijetnje carinama, poljuljan je i energetski dogovor obiju strana, što kritičari pozdravljaju: “Ako Europa ozbiljno želi biti suverena, mora sama krojiti svoju energetsku budućnost”, rekla je za SPIEGEL europarlamentarka Zelenih Jutta Paulus. “Dobro je, iako je odavno trebalo biti jasno, da je sada napokon i EPP shvatio da SAD pod Trumpom više nije pouzdan partner.”
3. Instrument za borbu protiv prisile (Anti-Coercion Instrument)
U Bruxellesu se ponovno raspravlja i o najoštrijem instrumentu: Instrumentu za borbu protiv prisile, u bruxelleskom žargonu poznatom kao ACI ili Coercion. Njime bi se moglo zaustaviti izdavanje dozvola za američke proizvode u Europi, isključiti američke tvrtke iz javnih natječaja ili uvesti naknade za američke digitalne proizvode. Francuski predsjednik Emmanuel Macron i utjecajni dijelovi EU parlamenta već se godinu dana zalažu za to, ali do sada se u Europi nisu uspjeli nametnuti. Njemačka vlada je to dugo isključivala, ali se otvorila za tu opciju neposredno prije kraja pregovora ljetos. Dugo se zapinjalo na pravnom pitanju radi li se doista o potrebnoj “ucjeni”. To bi se sada definitivno trebalo smatrati riješenim.
Za utvrđivanje prisile bila bi potrebna kvalificirana većina među državama članicama. Nejasno je kako će se pozicionirati, primjerice, Italija. Iako se premijerka Giorgia Meloni jasno izjasnila za suverenitet Grenlanda i Danske, do sada je isključivala protumjere. “Trebamo li zatvoriti američke vojne baze? Ili prekinuti trgovačke odnose? Možda bismo trebali upasti u McDonald’s? Ne znam što bismo trebali učiniti”, rekla je ironičnim tonom na konferenciji za novinare.
4. Vojska
Doista, ni zatvaranje američkih vojnih baza u Europi nije isključeno. Međutim, vojna ovisnost o SAD-u i dalje traje, zbog čega se taj korak smatra krajnjom reakcijom, u slučaju da dođe do invazije na Grenland. Raspad NATO-a masovno bi oštetio sigurnosnu arhitekturu s obje strane Atlantika. Ipak: Trump u svojoj objavi u subotu više nije spominjao vojnu intervenciju, već je napisao da će carine od 25 posto vrijediti dok se ne postigne dogovor. To bi se apsurdno moglo interpretirati i kao reteriranje u pogledu vojnog zauzimanja Grenlanda. Ali kod Trumpa nitko ne može biti siguran što će tražiti i raditi već idući dan.
🚨BREAKING: Italy’s PM Meloni says President Trump was open to dialogue on Greenland, but Europe sent mixed signals that looked anti-American
She wants to remind everyone that the US is not a threat or an enemy.
She is the European voice of reason. pic.twitter.com/moIbTLEjBS
— Inevitable West (@Inevitablewest) January 18, 2026
5. Tehnološke tvrtke
Tehnološki divovi iz SAD-a zarađuju golem novac u EU: tri četvrtine svih dioničkih društava u Europi koristi softver Microsofta i Googlea – da ne spominjemo privatne osobe, manje tvrtke i javnu upravu. Samo njemačka država godišnje plaća više od 200 milijuna eura naknada za licence Microsoftu. Također, veliki dio bezgotovinskih plaćanja u Europi obavlja se putem Vise, Mastercarda i PayPala.
Trumpova nova prijetnja carinama stoga ponovno oživljava ideju o EU digitalnom porezu. Naime, do sada tehnološki divovi u Europi plaćaju znatno niže porezne stope od tradicionalnih tvrtki. Pojedine države poput Austrije već su uvele porez na prihode od digitalnog oglašavanja tehnoloških kompanija, ali do sada ne postoji jedinstvena naknada. Prethodni pokušaji na razini EU propali su, između ostalog, zbog otpora Irske, gdje se nalaze sjedišta europskih podružnica mnogih tehnoloških tvrtki. Osim toga, industrija bi mogla pokušati prebaciti veće troškove na svoje kupce.
Raskid s ekstremnom desnicom?
Marie Agnes Strack-Zimmermann, predsjednica odbora EU-a za obranu, kaže za SPIEGEL: “Trump se prema Europi u međuvremenu odnosi kao prema ekonomskom protivniku i, što je još gore, kao prema budali. On koristi pitanje sigurnosti i Grenland kao sredstvo pritiska. To je potpuno neprihvatljivo.” Trgovinski sporazum EU-a i SAD-a već je pri sklapanju bio sporazum po principu ‘bolje išta nego ništa’, a sada se mora odmah staviti na led. “Europa sada mora živjeti zajedništvo i odgovoriti oštrim ekonomskim protumjerama: protucarinama, aktivacijom Instrumenta za borbu protiv prisile i jasnom zaštitnom klauzulom za naše sigurnosne interese na Arktiku”, kaže političarka FDP-a. Tko misli da će Trump promijeniti svoje ponašanje, taj se zavarava. “EU se ne smije dati ni zastrašiti ni ucijeniti i mora samouvjereno ići svojim ekonomskim i sigurnosno-političkim putem”, kaže Strack-Zimmermann.
Iznenađujući popratni efekt je raskid s ekstremno desnim strankama u Europi. Tako su se, primjerice, francuski Rassemblement National, AfD ili britanski desni populist Nigel Farage usprotivili pozivima iz MAGA tabora za zauzimanje Grenlanda. Za NATO savez ove su napetosti žestoke. U ponedjeljak bi se trebao održati sastanak danskog ministra vanjskih poslova sa šefom NATO-a Markom Rutteom. On se do sada držao vrlo suzdržano i smatran je zagovornikom pomirljivog kursa prema Trumpu, u čemu nije uspio. Očekuje se Rutteova reakcija.
