Sigurno ne bez razloga, Kina je prije dva tjedna u izmjenama svog ustava Južnu Koreju označila kao neprijateljsku državu
Sjedinjene Države su nedavno odlučile u Japanu instalirati lansere za svoje, prethodno sporazumima s Rusijom zabranjene rakete srednjeg i kratkog dometa. Vrlo vjerojatno će ih instalirati i na Filipinima.
Iako Washington ovaj potez tumači kao obrambeni, s ciljem sprječavanja agresivnih kineskih poteza prema svojim susjedima i američkim partnerima, u Pekingu i u Moskvi takvo obrazloženje, očekivano, nije naišlo na razumijevanje. Upravo suprotno: i jedna i druga prijestolnica ovu odluku Washingtona smatraju agresivnom i onom koja eksponencijalno povećava rizik od izbijanja rata s obzirom da će američke rakete biti u mogućnosti gađati vitalne dijelove kineskog priobalja, poglavito ako budu razmještene na jugozapadne japanske otoke nedaleko od Tajvana, što SAD i najavljuje kao mogućnost.
Svoje mišljenje potkrepljuju činjenicom kako je ovdje riječ o klasičnom ofanzivnom oružju. Naime, radi se o modularnom lanseru Typhon sposobnom za lansiranje višenamjenskih raketa SM-6 (kopnene rakete koje se mogu koristiti i kao protubrodski projektili) dometa 500 kilometara koje zapravo imaju ulogu balističkih krstarećih raketa kratkog dometa, kao i krstarećih raketa Tomahawk dometa 1600 kilometara. Obje rakete, naime, mogu nositi termonuklearnu bojevu glavu W80.
Odluku o raspoređivanju ovih lansera u Japanu 4. rujna objavila je američka ministrica vojske Christine Wormuth, objasnivši ih kao „jačanje odvraćanja u regiji“.
Međutim, Sjedinjene Države po ovom se pitanju očito ne namjeravaju zadržati samo na Japanu i potencijalno Filipinima. Jer još je jedan veliki američki saveznik u toj igri, a na njega Washington dugoročno najviše i računa s obzirom na svoj jedinstven geografski položaj. O tome malo kasnije u tekstu.
Tjedna analiza Zorana Metera: Kako je SAD postavio ‘medvjeđu zamku’ za Rusiju i ‘zmajevu zamku’ za Kinu
Tko se sve zapliće u američku protukinesku mrežu
Iako se to takvim, logično, nigdje formalno ne definira niti u jednom službenom dokumentu novoformiranih obrambenih ili sigurnosnih formata tj. saveza u Indopacifičkoj regiji koji su pod kapom Sjedinjenih Država – poput QUAD-a ili čak AUKUS-a (potonji je, za razliku od prvog zapravo klasični vojni savez), svima je jasno kako su oni primarno protukineskog karaktera.
Naravno da to dobro zna i Peking i da se za eventualne negativne i crne scenarije priprema i mora pripremati htio to ili ne. Jer pritisak na Kinu (i vojni i politički) raste ubrzanom dinamikom i to ne može ostati bez reakcije Pekinga, na što on, uostalom, otvoreno i upozorava kako SAD tako i susjedne zemlje involvirane u tu opasnu američku igru formiranja „biserne ogrlice“ oko Kine. Riječ je u prvom redu o državama koje s Kinom imaju neriješena teritorijalna pitanja.
U tom smislu, osim ubrzane militarizacije Japana koji je Kini i neposredni susjed i zbog čega je i sam Japan puno izloženiji kineskom ofenzivnom raketnom oružju ili zračnim i pomorskim napadima – sve se češće agresivnoj protukineskoj retorici priključuje i Južna Koreja. Sigurno ne bez razloga, Kina je prije dva tjedna u izmjenama unutar svog ustava Južnu Koreju označila kao neprijateljsku državu. A biti Kini neprijatelj, i još k tome susjed s kojim si do jučer imao najrazvijenije i najveće trgovinske odnose – priznat ćete, nije ugodno. Tim više što, paralelno, najopasniji južnokorejski protivnik – Sjeverna Koreja, brzim koracima ulazi u klasični vojni savez s Rusijom.
Seul se, kao i do sada, u svojoj obrambenoj strategiji najviše oslanjao i oslanja na američku vojnu nazočnost u svojoj zemlji i na svoje vojne snage. Sada će se sve više morati i na one japanske, iako ga s tom državom opterećuju brojne tragične epizode iz Drugog svjetskog rata i doba japanskog carskog militarizma koji je u Koreji počinio brojne okrutne i masovne zločine koji su još uvijek itekako živi u sjećanjima običnih ljudi. Počinio ih je još i više u susjednoj Kini, i to tijekom mnogih desetljeća i prije Drugog svjetskog rata.
Drugim riječima, Korejski poluotok i šira zona sjeveroistočne Azije ubrzano se pretvaraju u novo potencijalno visokorizično krizno žarište, za koje bi, ukoliko plane, čak i ukrajinski rat mogao izgledati prilično optimistično s obzirom kako u njemu s obzirom da traje već skoro tri godine ipak vrijede pojedina nepisana pravila ponašanja za sve uključene strane – bilo neposredno ili posredno.
Prijetnja Kini od jedne daleke države
Ali jedna druga daleka država Kini bi u budućnosti mogla predstavljati potencijalno veliku prijetnju, naravno, u simbiozi sa SAD-om i njegovim azijskim satelitima rečeno ništa manju prijetnju.
Riječ je o Australiji – izoliranoj državi-kontinentu smještenoj duboko u južnoj hemisferi, na jugu strateški sve važnije Indopacifičke geopolitičke regije. Njenim uključenjem u savez AUKUS (utemeljiteljica je istoga skupa sa Ujedinjenim Kraljevstvom i Sjedinjenim Državama) ta je zemlja počela s intenzivnim naoružanjem i obnovom svoje podmorničke flote, uključno i one na nuklearni pogon. Ovdje treba razlikovati kategoriju podmornica na nuklearni pogon od onih koje nose rakete s nuklearnim bojevnim glavama i zbog čega se nazivaju strateškim, te su sastavni dio nuklearne trijade (uz kopnene nosače (lansere) s nuklearnim raketama trijadu još čine i zračne strateške snage) kakvima raspolažu glavne nuklearne sile.
Australsku podmorničku flotu gradit će američka brodogradilišta koja su potezom pera Washingtona preuzela taj unosan posao Francuzima koji su o tome već imali potpisane sporazume s Camberrom. Velika ljutnja Pariza i predsjednika Emmanuela Macrona osobno zbog tog, skoro i službeno prozvanog neprijateljskog čina Washingtona prema jednom od najvažnijih europskih saveznika nije previše pomogla i vrlo je brzo neutralizirana snagom i utjecajem „starijeg i jačeg prekoatlantskog brata“. Tako je glasno najavljivan Macronov posjet predsjedniku Joeu Bidenu koji je ubrzo uslijedio i u kojem će on potonjem „reći što ga spada“, već odmah po dolasku u Washington pretvoren u Macronovu „pileću retoriku“. Biden je, ne čekajući uopće bilo kakve kritike od strane svog gosta, istome vrlo brzo kazao gdje mu je mjesto i koja mu je zadaća. Kolokvijalno rečeno – sjediti u Parizu i čuvati Europu od ruske agresije, a za sve ostalo u svijetu pobrinut će se Amerikanci i njihov anglosaksonski savez.
dr.sc. Sanja Vujačić: „AUSTRALSKI TRAFALGAR“ – „Nož u leđa“ francuskom savezniku
Australija ne nosi japanski stigmu
Osim toga Australija, za razliku od Japana ne nosi hipoteku poražene agresivne sile u Drugom svjetskom ratu i kao takva je radije primana kao strateški partner unutar Indopacifičke regije nego zločinima stigmatizirani Japan kao klasična stoljetna kolonijalna sila. Upravo suprotno, Australija je bila važna karika savezničke koalicije u tom dijelu svijeta u borbi protiv japanskog militarizma.
Dakle, Australija je ključni američki dugoročni adut u toj svjetskoj regiji. Ne slučajno, Camberra je 22. listopada priopćila kako će ojačati zračnu i raketnu obranu u sklopu ugovora sa Sjedinjenim Državama vrijednog 7 milijardi australskih dolara (4,7 milijardi američkih dolara) o nabavi projektila dugog dometa SM-2 IIIC i gore spomenutog projektila SM-6 za potrebe svojih pomorskih snaga.
Australska mornarica testirala je raketu Raytheon SM-6 s broda u kolovozu tijekom vježbi sa Sjedinjenim Državama na Havajima. SM-6 je najnapredniji projektil mornaričke protuzračne obrane u američkom arsenalu, uključujući i borbu protiv balističkih projektila, a također je testiran za udare na brodove i ciljeve na zemlji, te u scenarijima borbi zrak-zrak.
Australski ministar obrane Richard Marles rekao je da će SM-6 biti raspoređen na mornaričkim razaračima klase Hobart i budućim fregatama klase Hunter.
“Standardna raketa-6 i standardna raketa 2 Block IIIC omogućit će našoj mornarici da pogodi pomorske, kopnene i zračne mete na velikim udaljenostima, te će osigurati terminalnu sposobnost obrane od balističkih projektila, povećavajući kapacitet ADF-a da zaštiti Australce i njihove interese “, rekao je u priopćenju.
Prošle je godine Australija priopćila da će prioritet dati dalekometnim preciznim napadima i jačanju svojih sjevernih baza u najvećem obrambenom potresu zemlje od Drugog svjetskog rata, nakon što je pregledom utvrđeno da intenzivno natjecanje između SAD-a i Kine definira regiju i da velika konkurencija sila imala “potencijal za sukob”.
Australija pojačava odvraćanje brzim jačanjem sposobnosti mornaričkih napada dugog dometa, navodi se u priopćenju od navedenoga dana. Ministar obrambene industrije Pat Conroy rekao je da se Australija suočava s “najsloženijim geostrateškim okružjem od Drugog svjetskog rata”.
Dvije zemlje, Australija i Sjedinjene Države, rade na nadogradnji baza u sjevernoj i zapadnoj Australiji, koje su bliže potencijalnim žarišnim točkama s Kinom u Južnom kineskom moru nego glavnom gradu Australije Canberri.
Prosudba
Sjedinjene Države u svojim strateškim planovima ne isključuju i razmještaj svojih strateških raketa u bazama na sjeveru Australije, što bi pak predstavljalo najveću ugrozu Kini, jer opasnost takve vrste više ne bi stizala samo s američkog prekopacifičkog kopna ili njihovih zračnih i pomorskih nosača raspoređenih u regiji u tamošnjim vojnim bazama. Taj bi američki potez definitivno bio sigurnosna prijetnja i za ruske vojne instalacije na ruskom dalekom istoku, poput sjedišta njene Tihooceanske flote u Vladivostoku i nedvojbeno bi i ruske i kineske strateške rakete prije ili kasnije usmjerio i prema Australiji.
Zbog svega toga ne čudi niti spomenuto najnovije savezništvo između Rusije i Sjeverne Koreje, a pri takvom scenariju s američkim raketama u sjevernoj Australiji nije isključeno ni buduće klasično kinesko-rusko vojno savezništvo.
Iako ga dvije zemlje, ruku na srce, već javno demonstriraju sve učestalijim zajedničkim vojnim vježbama strateškog i operativnog karaktera, a još više i zajedničkim patroliranjem njihovih strateških zračnih i pomorskih snaga u regiji, uključujući i međunarodne vode i međunarodni zračni prostor uz granicu s Aljaskom.
Sat otkucava: Zapad na tankom ledu zbog jačanja rusko-kineske suradnje na Arktiku
Vruće očito postaje i na krajnjem sjeveru i na krajnjem jugu, a da to nema nikakve veze s klimatskim promjenama. Puno više s usijanim glavama, koje osim opasnih i visokorizičnih ratnih igara više ništa drugo ni ne vide.
