Na današnji dan 1955. godine obećanje o životu u dobru i zlu u bračnom zavjetu jedno drugom su dali Virani Frane Buškulić i Marija Čepić. Danas, dugih sedam desetljeća nakon vjenčanja i davanja bračnog zavjeta, 88-godišnji Marija i Frane Buškulić u društvu svoje kćerke, unuka, praunučadi i zetova te prijatelja koji su čak iz Norveške potegli do otoka Vira, slave sedamdesetu godišnjicu braka. Ova iznimno rijetka i značajna obljetnica koja se zove platinasti pir, a ponekad i prijateljski pir, simbolizira dugovječnost, posvećenost i ljubav dvoje supružnika, a takvom su je predstavili i Virani koji još uvijek žive u slozi i ljubavi. Od 17 vrsta pirova, navodi se, iza Buškulića su prošli oni najvažniji – srebreni, zlatni i platinasti, pa im je ostao još samo krunski pir za 75 godina braka.
– Tajna dugog i uspješnog braka su osjećaji poštovanja i razumijevanja koji onda tijekom vremena potraju kao stalan osjećaj ljubavi. Bez toga nema ništa. Nema razlike u našoj ljubavi rođenoj prije toliko dugo vremena i današnjeg osjećaja. Zapravo, volimo se još više i sadržajnije – kažu nam šjor Frane i gospođa Marija. Dio istine ili tajne dugog i uspješnog braka možda se još krije u činjenici da su obje živjeli u brojnoj obitelji. Franin otac bio je udovac s dvoje djece koji je oženio udovicu s dvoje djece, a dobili su ih još troje. Odrastao je okružen s tri dvorišta Moljinih, odnosno tri obitelji virskih Buškulića, kojih je sve skupa bilo četrdesetak, dok je Marija odrastala s četvero braće i isto toliko sestara. Njezini Čepići, priča nam, rasuli su se potom po cijelom Viru. Pomagali su jedni drugima, rasli u skromnosti i odricanju, najviše posvećeni obitelji i radu.
– Bilo nas je u Viru u to vrijeme puno manje nego danas, a bili smo i puno siromašniji. No bili smo zadovoljniji. Danas ljudima ništa nije po volji – priča Frane ponosan na činjenicu da je s Marijom od temelja vlastitim rukama i trudom podigao dvije kuće. Šjor Frane je veći dio životnog vijeka proveo kao radnik u Luci Rijeka, dok je Marija do umirovljenja radila u Metalografičkom kombinatu Rijeka. Od 1992. žive u Viru u kući na Putu Slatine, a to im je, kažu, najljepši dio života.
– Sada sve radim po svojoj volji, kada i što god hoću. Nitko me ne tjera. Uredili smo okućnicu, imamo loze, masline i vrt s povrtnim kulturama oko kojih uvijek ima posla – priča vitalni Frane koji je u svemu na pomoći svojoj supruzi Mariji koja jako slabo vidi. No ljubav ne traži gledanje, ona se u kući Buškulića osjeti na svakom koraku.
– Najsretniji smo kada nam dođu djeca, unuci, praunuci i prijatelji, kao što je sada slučaj – dodaje gospođa Marija. Buškulići imaju 67-godišnju kćerku Rajku Šakan, potom njezinu djecu, odnosno unuke 44-godišnju Danielu Šakan i četiri godine mlađu Sanju Renieri. Nikola je ime najstarijeg zeta Buškulića, a Denis i Dean muževi su njihovih unuka, dok su galantni četverogodišnji Fran i sedmomjesečna ljepotica Luna praunučad. Rajki su Buškulići u obljetnici platinastog pira mama i tata, Danieli i Sanji dida i baka, a za Frana su imenjak Frane i Marija stari dida i stara baka. Kuća je puna, no nije tijesna, pa se mjesta našlo i za prijatelje iz Norveške, Radmilu Popović i njezinog sina Ostoju.
Frane i Marija zagledali su se – kako se simpatiziranje ili zaljubljivanje nekad nazivalo u Dalmaciji – još u virskoj školi, a službeno su počeli „izlaziti“ godinu dana prije braka. Obje su rođeni 1937. u travnju u dva tjedna razlike u korist starije Marije, pa se praktički poznaju gotovo cijeli život.
– Bože moj, tako je to nekad bilo. Počeli smo hodati 1954. i 1955. se odmah oženili. Bio sam tada u Rijeci, a potom u vojsci. Počeo sam i završio karijeru u Luci Rijeka, a u međuvremenu sam radio u drugim radnim jedinicama poput gradske Špedicije – priča Frane. Odmah po dolasku Frane je raskrčio borovu šumu pred kućom i kultivirao prostor pretvarajući ga u dojmljivu okućnicu s lozama, maslinama i vrtom koji ljeti daje pomidore, paprike, kukumare i drugo sezonsko povrće. Marija se s druge strane brinula o svakom kutku kuće stvarajući atmosferu i osjećaj nastavka obiteljskog života.
– Vratili smo se oboje na Vir prije više od 30 godina i doživjeli da nam u kuću dolaze kćerka, unuke, zetovi i praunučad. Sve ih jednako volimo i svima se radujemo – dodaje Marija. Dugih 70 godina braka Frane i Marija proslavili su u restoranu Kotarina s posebno pripremljenom slavljeničkom tortom za rodbinu i goste kojima su još podijelili konfete kao uspomenu na događaj koji je, u svojoj suštini i jednostavnosti, lijep kao sam život. Sve je počelo 12. studenoga prije punih sedamdeset godina kada su se vjenčali Frane i Marija, a taj je događaj šjor Frani također ostao u živom sjećanju.
– Kada smo se uzeli, sjećam se, bila je padala jaka kiša. Otvorilo se Nebo i Zemlja…
