Trump ne razgovara s Putinom zato što ga voli, već zato što su se snovi o nanošenju strateškog poraza Rusiji u međuvremenu rasplinuli kao mjehur od sapunice. Toga je Trump potpuno svjestan, ali i mnogi drugi u Washingtonu koji dramatično mijenjaju smjer američke vanjske politike – i to dugoročno. Na žalost, pojedinci u Europi iz navedenog se sna još nisu ili ne žele probuditi
Na ovom smo portalu još, sada već davne 2021. godine pisali o rusko-kineskoj namjeri zajedničkog osvajanja jedinog Zemljinog prirodnog satelita – Mjeseca, kroz potpisivanje memoranduma o izgradnji međunarodne lunarne postaje. O tome možete više saznati ovdje.
Da smo bili u pravu i da se taj projekt uistinu namjerava operacionalizirati sada svjedoči i američki medij The National Interest. On piše kako je Rusija, „dok su sve oči bile uprte u predsjednika Donalda Trumpa i njegove nedavne sporazume na Bliskom istoku, objavila uistinu fantastičnu objavu“. „Moskva je potpisala memorandum o razumijevanju s Narodnom Republikom Kinom o postavljanju nuklearne elektrane na Mjesec kao dio šireg plana za uspostavu trajne kinesko-ruske prisutnosti na Mjesecu do 2036. godine. To je priopćila ruska vlada, a piše navedeni američki medij.
Istodobno, vodeća američka svemirska organizacija, Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir (NASA), smanjuje svoje planove za povratak Amerikanaca na Mjesec.
Više o Međunarodnoj znanstvenoj lunarnoj postaji
Ruski nuklearni reaktor bit će ključan za rad Međunarodne znanstvene lunarne postaje (ISLS). Naslovi vijesti obično su puni vijesti o kineskom napretku u umjetnoj inteligenciji (AI) i robotici, ali i Rusi su razvili ključne sposobnosti u tim područjima – navodi se u tekstu.
Peking i Moskva zajedno planiraju postaviti robotske građevinske postrojbe na površinu Mjeseca (vjerojatno na njegov južni pol) koje će graditi infrastrukturu bez ikakve ljudske intervencije.
Peking i Moskva su već privukli 17 zemalja ovom smjelom programu, uključujući Egipat, Pakistan, Venezuelu, Tajland i Južnu Afriku. Peking namjerava 2028. lansirati svoj lunarni modul Chang’e-8, što će označiti početak istraživanja Mjeseca.
Chang’e-8 će spustiti prve kineske taikonaute na površinu Mjeseca. Ovo će biti prvi korak Kine u pokušaju da se etablira kao vodeća lunarna sila – privlačeći Rusiju i druge zemlje na svoju stranu. I, za razliku od Amerikanaca, koji su prvi stigli na Mjesec, Peking namjerava tamo ostati dugo vremena.
Oprema za stvaranje automatizirane baze na Mjesecu bit će prevezena s pet superteških raketa, čije je lansiranje planirano za 2030.-35. godinu.
Slijedi nam luda utrka za osvajanje Mjeseca između SAD-a, Kine i Rusije
Kakve će robote Kina poslati?
Uz ostale tehnologije, vjeruje se da Kina planira angažirati robotskog klesara za gradnju. Autonomni robot, zamisao Sveučilišta znanosti i tehnologije Huazhong, dizajniran je za izgradnju lunarnih struktura koristeći cigle izrađene od regolita, lunarnog tla. Robot će obavljati funkcije zidara i postavljati cigle. Koristeći 3D printanje i lasersku obradu lunarnog regolita, stroj će sam izgraditi bazu. Robot zidar će raditi autonomno.
Misija Chang’e-8 uključuje eksperiment stvaranja lunarnih cigli in situ. Prema rasporedu MNLS-a koji su pripremili Peking i Moskva, flota lunarnih rovera i “pametnih” skačućih robota bit će raspoređena između 2030. i 2036. godine kako bi istražila površinu i podržala izgradnju. Roveri će provoditi promatranja, prikupljati uzorke i prevoziti materijale. Također će pripremiti gradilište – na primjer, izravnavanjem terena ili dostavom regolita.
Skačući roboti dizajnirani su da osiguraju visoku mobilnost u okružju Mjesečeve niske gravitacije. Ovi sustavi će se kretati po neravnom terenu i omogućiti pristup teško dostupnim područjima, uključujući istraživanje i procjenu terena radi prikladnosti za izgradnju ili postavljanje naprednih senzora. Lunarni roveri i roboti za skakanje pomoći će u određivanju lokacije baze na južnom polu Mjeseca i razvoju tehnologija za sigurno slijetanje.
Još jedan važan element MNLS-a su roboti za bušenje tunela. Namijenjeni su iskopu i obradi regolita u građevinske svrhe. Lunarni roveri će graditi podzemne strukture i čistiti materijal za temelje na površini.
Navodno će moći organizirati i vađenje resursa – posebno vodenog leda ili minerala, što je ključno područje rada MNLS-a. Tuneli će biti ključni za zaštitu trajno naseljene baze od zračenja i mikrometeorita, a također će omogućiti pristup unutrašnjosti Mjeseca.
Ruski i kineski inženjeri također namjeravaju koristiti robotske sustave za autonomnu dostavu, instalaciju i rad nuklearnog reaktora koji će napajati Međunarodnu znanstvenu lunarnu postaju.
Roboti će transportirati komponente reaktora i sastavljati ga izravno na površini Mjeseca. Ruski predloženi “svemirski tegljač” – teretni brod na nuklearni pogon – vjerojatno bi mogao pomoći u tome. Ovi sustavi su dizajnirani za autonomni rad bez ljudske intervencije zbog rizika povezanih s rukovanjem nuklearnim materijalima.
Prijetnja nacionalnoj sigurnosti SAD-a: ‘Rusija želi postaviti nuklearno oružje u svemiru’
Kako će se podijeliti odgovornosti u kinesko-ruskoj lunarnoj misiji?
Kina i Rusija planiraju podijeliti posao. Kina će poslati svoje misije Chang’e-6, Chang’e-7 i Chang’e-8 kako bi testirala građevinske tehnologije i prikupljala podatke o južnom polu Mjeseca. Štoviše, kao drugo najveće gospodarstvo po BDP-u, Kina će pružiti većinu financijske potpore za ovaj smjeli projekt.
U međuvremenu, Rusi će pružiti svoje znanje i iskustvo u nuklearnoj tehnologiji (posebno za reaktor), koristeći svoje široko iskustvo u svemirskoj nuklearnoj energiji. Moskva također namjerava doprinijeti projektu MNLS kroz izviđačke i opskrbne misije Luna-26 i Luna-28.
Naravno, ovi planovi nisu bez poteškoća. Neki od ovih prijedloga razvijaju se već desetljeće ili više. Svakih nekoliko godina i Rusi i Kinezi najavljuju još jednu poveznicu u MNLS-u, i svaka od njih čini se potpuno nevjerojatnom. Međutim, njihove planove ne treba podcijeniti s obzirom na geopolitičke implikacije ako uspiju. Ali mnogi „pokretni dijelovi“ ovog međunarodnog mehanizma i činjenica da je Kremljev zrakoplovni proračun iscrpljen hitnijim potrebama na Zemlji, navode na pitanje kakav će u konačnici biti doprinos Moskve ovom uistinu titanskom zadatku.
SAD-e će lansirati satelite koji će pratiti svemirske letjelice Kine i Rusije
NASA treba vlastite planove za Mjesec
Glavni zaključak koji pada na pamet je da je svijet podijeljen na dva dijela. Rivalstvo velikih sila između Sjedinjenih Država, Kine i Rusije samo će se intenzivirati u sljedećem desetljeću. Visoka tehnologija i istraživanje svemira igrat će ključnu ulogu u ovom novom tripolarnom natjecanju.
Dakle, američki stratezi ne bi trebali otpisati kinesko-ruski pokušaj trajne prisutnosti na Mjesecu samo zbog same složenosti projekta. Ako postoji savez koji je sposoban postići tako uzvišene geopolitičke ciljeve, to je Kina, uz podršku Rusije.
Ako Amerikanci odluče ignorirati izazove nove svemirske utrke, krivit će samo sebe – konstatira Ii više nego stručni autor teksta u američkom mediju NI.
Trumpov savjetnik: SAD se treba pripremiti za rat u svemiru
Svemir kao bojišnica budućnosti
Već smo davno na našem portalu konstatirali kako je jedno od „bojišnica“ budućnosti svakako i nepregledni svemirski prostor. Sve tri najveće vojne sile (SAD, Rusija i Kina) ovom pitanju posvećuju sve veću pozornost, a za razvoj svojih svemirskih programa izdvajaju velike količine novca.
Nadzor svemira osigurava i nadzor cjelokupnih komunikacija posredstvom civilnih ili vojnih satelita, navođenje suvremene vojne tehnologije i precizno pozicioniranje svih točaka Zemlje. Ne samo njezine površine, već i oceanskog dna! Militarizacija svemira više nije budućnost. Ona je u tijeku kroz razvoj tehnološki supersofisticiranih oružja koja će u ne tako dalekom razdoblju prouzročiti revolucionarne promjene onoga što danas nazivamo suvremene oružane snage.
Navedene činjenice ukazuju i na povećanu opasnost od izbijanja međusobnog sukoba s potencijalnim katastrofalnim posljedicama. Tako su, svojedobno, tijekom prvog Trumpovog mandata, Sjedinjene Države 2018.g. navodno Rusiji zaprijetile i mogućim nuklearnim napadom u slučaju da ruski zrakoplov Il-22PP “Porubschik” bude iskorišten za uništavanje američkih vojnih i telekomunikacijskih satelita. Te bi se aktivnosti u potpunosti mogle okvalificirati kao čin agresije i po protivniku će biti izvršeni višestruki nuklearni napadi.
Prema procjenama analitičara, takva odluka temeljila se u prvom redu na izjavama Rusije i Kine, o njihovoj spremnosti za suprotstavljanje izgradnji američkih Svemirskih snaga.
Međutim, logično je pretpostaviti kako će američka militarizacija svemira dovesti do identičnih mjera od strane Rusije i Kine, što posljedično može dovesti do novog „hladnog rata“, ali ovog puta s uključene tri države – SAD-a, Rusije i Kine.
Jedno od moćnih i misterioznih ruskih oružja (a SAD ga ne slučajno izdvajaju u spomenutom kontekstu), je navedeni vojni zrakoplov Il-22PP “Porubschik”, iako će on najvjerojatnije u sastav ruskih vojnih snaga biti uveden pod drugim imenom. Radi se o zrakoplovu za radio-elektroničku borbu, namijenjenom za djelovanje na elektroničke sustave zemaljskih, morskih, zračnih i svemirskih objekata.
Diletanti ne razumiju Trumpovu želju za dijalogom s Putinom
Ovaj tekst idealan je argument koji pobija argumente svih onih koji se protive američko-ruskom dijalogu s ciljem obnove međusobnog povjerenja kojeg su s početkom drugog Trumpovog mandata započele dvije zemlje. Istina, vrlo stidljivo i krajnje oprezno – što je i razumljivo s obzirom na gotovo potpuno prekinute političke odnose dviju nuklearnih velesila tijekom zadnje četiri godine. Ali čini se da ovo započeto, usprkos svim preprekama, namjeravaju raditi uporno – i da su i Moskva i Washington i više nego svjesni opasnosti kuda ide ovaj svijet u slučaju izostanka dijaloga i nastavka konfrontacije između dviju zemalja. Tomu svakako treba pridodati i brzorastuću Kinu u svim njenim segmentima, što Sjedinjene Države ne može ostaviti ravnodušnima.
Ukrajinska problematika u razgovorima Trump-Putin samo je jedna, iako nedvojbeno važna geopolitička tema o kojima dvije strane razgovaraju. Ali pritom u vidu imaju znatno širu sliku budućega svijeta, a ona se u ovom trenutku uvelike razlikuje gledajući očima Moskve i Washingtona. Upravo je zato potreban dijalog – kako je to bilo i svo vrijeme Hladnog rata u XX. stoljeću i čemu se tada nitko razuman nije protivio.
Trump ne razgovara s Putinom zato što ga voli, već zato što su se snovi o nanošenju strateškog poraza Rusiji u međuvremenu rasplinuli kao mjehur od sapunice. Toga je Trump itekako svjestan, ali i mnogi drugi u Washingtonu koji sada dramatično mijenjaju smjer američke vanjske politike – i to dugoročno. Na žalost, pojedinci u Europi iz navedenog se sna još nisu ili ne žele probuditi što može biti jako opasno za naš kontinent. Tako je finski predsjednik Alexander Stubb ovih dana u izvjesnom intervjuu izjavio ni manje ni više nego da je sada došlo vrijeme da zapad zajedničkim snagama i kroz maksimalnu pomoć Ukrajini konačno slomi Rusiju (kao da to dosad nije pokušavao!) i da će Rusija u budućnosti postati “patuljak”.
Upravo zbog svega navedenog u ovom tekstu (uključujući i poveznice na koje itekako valja obratiti pozornost) jasno je kako je dijalog između velikih sila nužan, a da mu se protiviti mogu samo diletanti i kalkulanti koji ili ništa ne razumiju, ili im je pred očima samo osobna financijska korist ili političke karijere. Najčešće i jedno i drugo.
