Ako samo površno bacite oko na imovinsku karticu premijera Andreja Plenkovića, vrlo lako možete zaključiti kako njemu pozicija najmoćnijeg političara u državi u materijalnom smislu nije donijela ništa značajno. Osim što mu je nedavno porasla plaća, kao i svim dužnosnicima u zemlji, Plenkoviću se imovina od početka mandata nije značajnije mijenjala pa još živi u istome stanu i vozi isti automobil koji je vozio u prvim danima svoje premijerske karijere.
Nerijetko političare njegova kova prate glasine o mogućoj skrivenoj imovini, o čemu naveliko izvještavaju i mediji, ali ne i Plenkovića. Dosad mu se u medijskom prostoru spočitavalo štošta, javnim prostorom povremeno su kružile glasine o nekakvim stanovima na Jadranu, no ništa od toga nije dokazano, niti je ikada od toga u medijskom prostoru nastala ozbiljnija afera. Plenković svoju nedodirljivost svih ovih godina može zahvaliti i tomu što se uz njega nije vezao ni jedan skandal iz kojeg bi bilo vidljivo da je on osobno na nečemu profitirao, kao što je bio slučaj s njegovim prethodnikom, bivšim premijerom Ivom Sanaderom.
Kada se Sanader, koji je odrastao u skromnoj splitskoj obitelji, domogao vlasti, na vidjelo je izašla sva njegova taština. Razmetao se skupim odijelima, skupocjenim satovima i ljetovanjima. Na visokoj nozi u to su doba živjeli i članovi njegove obitelji, puneći gotovo svakodnevno medijske stupce svojim modnim kombinacijama. To se Plenkoviću nije dogodilo.
Nudi stabilnost
Za razliku od Mirjane Sanader, njegova supruga Ana Maslać Plenković u medijima se pojavljuje iznimno rijetko jer nije sklona privlačenju pozornosti, pa ni nekom pretjeranom luksuzu. Uglavnom je posvećena djeci, koju njezin suprug povremeno povede na neka događanja, ali ni tada ne upada u oči nekakav luksuz ili pretjerivanje. Plenković je, dakle, kao premijer odlučio njegovati imidž europejca koji zazire od bilo kakvih usporedbi s bivšim premijerom, što je i razumljivo jer je Sanader završio u Remetincu.
Osuđen je na 18 godina zatvora u aferama Fimi media, Planinska i INA-MOL, a pušten je nedavno na uvjetnu slobodu, nakon što je odslužio gotovo 11 godina, dok će na uvjetnoj provesti još nešto više od sedam godina. Ozbiljnih afera bilo je i u trima Plenkovićevim premijerskim mandatima pa su predstavnici oporbe davali sve od sebe kako bi dokazali i njegovu umiješanost u slučajeve zbog kojih su mu vlade upadale u krize. No ne samo da u tome nisu uspjeli nego je Plenković naciju baš u tim krizama uspio uvjeriti u svoju dosljednost, nudeći joj stabilnost na koju biračko tijelo očito pristaje jer u suprotnom on ne bi ostvario takve uspjehe na svim izborima na kojima je sudjelovao, od parlamentarnih pa do lokalnih i europskih.
Jedna od prvih afera koje su ozbiljno uzdrmale Plenkovićevu vladu izbila je na samom početku njegova dugogodišnjeg premijerskog staža. Bila je to danas već pomalo zaboravljena afera Borg, zbog koje je bio prisiljen s pozicije ministrice gospodarstva ispratiti Martinu Dalić jer je ona i okupila skupinu Borg koja je krojila kontroverzni “lex Agrokor”.
Nastavio vladati
U tom se periodu pisalo da su i Plenković i Dalić iskoristili svoje položaje kako bi posebna skupina koju su oni izabrali mogla zaraditi desetke, ako ne i stotine milijuna kuna na poslovima u Agrokoru nakon što je na snagu stupio sporni zakon i u Agrokor ušao posebni Vladin povjerenik Ante Ramljak. I on je bio član skupine Borg koja je okupila vlasnike, čelnike i zaposlenike brokerskih kuća i konzultantskih tvrtki te odvjetničkih ureda koji su u tajnosti radili za Vladu na pripremi zakona. Skupina je djelovala neformalno pa ih nije obvezivao ugovor o tajnosti, niti su bili spriječeni te podatke koristiti za vlastite poslove. O sastancima i dogovorenim detaljima skupina Borg navodno je redovito izvještavala Plenkovića. Premda se vjerovalo da nakon izbijanja te afere Plenković neće dugo izdržati medijski pritisak koji ga je pratio, on je žrtvovao Dalić i nastavio vladati kao da se ništa nije dogodilo.
Njegovu su dugogodišnju premijersku vladavinu obilježili brojni odlasci ministara, ali ni to nije utjecalo na njegovu poziciju, što i nije čudno jer se Plenković za sve njih pobrinuo. Martina Dalić tako je već neko vrijeme šefica Podravke, a posljednji koji je iz Plenkovićeve vlade odveden u Remetinec, ministar zdravstva Vili Beroš, nakon izlaska iz zatvora rekao je kako je malo vjerojatno da će se u stresnim okolnostima i u očekivanju suđenja vratiti poslu neurokirurga u zagrebačkoj Vinogradskoj bolnici. Taj je posao napustio prije više od šest godina kako bi postao državni tajnik u ministarstvu koje je vodio njegov prethodnik Milan Kujundžić. Dok je bio iza rešetaka, Beroš je iskoristio famozno pravo “šest plus šest”, a prije njegova isteka počeo je razmišljati o budućnosti. Usporedno s time, stranka se zabrinula zbog njegova mogućeg povratka u saborske klupe, gdje im problem s tijesnom većinom već stvara optužnica protiv Josipa Dabre, pa je nekim čudom u KBC-u Sestara milosrdnica raspisan natječaj na koji se Beroš javio i potom, unatoč medijskom pritisku, dobio posao. “Takvi natječaji za završene specijaliste raspisuju se samo kad se unaprijed dogovori koga će se primiti. Dakle, natječaj je raspisan kako bi bio primljen upravo Vili Beroš”, kaže doktor Dražen Đurović, koji problem vidi i u tome što je Beroš osam godina izvan struke. Dakle, toliko nije ni operirao pa se Đurović pita koji bi se pacijent njemu dao u ruke s obzirom na to da je povjerenje u odnosu pacijenta i liječnika ključno, posebno ako je riječ o liječniku koji operira.
“Njegovo vraćanje u KBC politička je odluka donesena na najvišoj političkoj razini, ne zbog njega osobno, nego kako ne bi aktivirao saborski mandat”, zaključuje bivši saborski zastupnik i poznati liječnik, koji ujedno smatra da bi za naš zdravstveni sustav bilo najbolje da se Beroš odlučio na prijevremenu mirovinu. U svakom slučaju, Plenković je model povremene rekonstrukcije Vlade uspostavio kao uobičajenu praksu na koju su se naviknuli i građani i članovi njegova HDZ-a. No još pamte aferu Softver, u čijem se središtu našla bivša ministrica regionalnog razvoja i fondova EU-a Gabrijela Žalac. S njom su se na meti Ureda europskog javnog tužitelja našli bivši ravnatelj Središnje agencije za financiranje i ugovaranje projekata EU-a (SAFU) Tomislav Petric te vlasnici IT tvrtki Mladen Šimunac i Marko Jukić, a sumnjičilo ih se za namještanje poslova kojima su Europska unija i RH oštećeni za više od 13 milijuna kuna. Afera je na noge digla oporbu koja je s tim slučajem pokušala povezati Plenkovića koji je uporno branio kolegicu Žalac i o njoj govorio biranim riječima čak i kada je završila iza rešetaka.
Priznala krivnju
Tvrdilo se i da bivša ministrica bez Plenkovićeve privole, ali ni bez bivšeg ministra financija Zdravka Marića, nije mogla provesti rebalans proračuna potreban za nabavu softvera. Aludiralo se, naravno, na to da je Plenković uključen u tu aferu koja je u ladicama USKOK-a stajala sve dok se u slučaj nisu uključili europski tužitelji. U javnosti je potom snažno odjeknula vijest da su Žalac i bivša državna tajnica Josipa Pleslić putem WhatsAppa razmjenjivale poruke u kojima se spominje osoba s inicijalima AP, ali i vijest da je Plenkoviću osobno održana prezentacija softvera koji je Žalac planirala kupiti, no ni to mu nije naštetilo, niti se uspjela dokazati njegova povezanost s tim slučajem.
Bivša ministrica ovih je dana vukovarskom Županijskom sudu podnijela molbu za odgodu odsluženja dvogodišnje zatvorske kazne na mjesec dana zbog poslovnih razloga. Presuda je donesena na temelju nagodbe u sklopu koje je Žalac priznala krivnju i uplatila 200.000 eura kao djelomičnu naknadu štete. Bivša ministrica u rujnu je na Županijskom sudu u Zagrebu osuđena i na sedam mjeseci zatvora zbog zloporabe položaja i ovlasti, odnosno plaćanja privatnih troškova javnim novcem. I ta je presuda rezultat priznanja i nagodbe s Uredom europskog javnog tužitelja, kojem je u procesu istrage uplatila 9700 eura za naknadu štete.
Podjednako snažno kao afera Softver medijskim prostorom odjeknula je i afera Plin za cent. Nezakonitom prodajom plina INA je, naime, oštećena za više od milijardu nekadašnjih kuna. U središtu te afere našli su se INA-in direktor Damir Škugor i njegov otac Dane, te Goran Husić i bivši čelnik Hrvatske odvjetničke komore Josip Šurjak.
Zatražena ostavka Plenkovićeva ministra: Stiglo hitno i važno upozorenje za sve roditelje
Prodavanje magle
I u tom slučaju oporba i dio medija spekulirali su da su HEP i država odlukom Vlade oštećeni za više od 10 milijuna eura te da sve vodi do Plenkovića, ali istraga do njega ipak nije dovela niti mu je ta afera na bilo koji način naštetila. Nije Plenkoviću naškodila ni afera u čijem se središtu našla ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, zbog koje je zaratio s europskim tužiteljima. Poznato je da se javno propitivala njezina uloga u aferi Geodetski fakultet, odnosno to što je svojom odlukom i bez javnog natječaja isplatila 19,1 milijun kuna Geodetskom fakultetu.
Baš kao što bi, kako je rekao, Nini Obuljen Koržinek dao zlatnu medalju za ministarski posao koji odrađuje, tako Plenković posljednjih godina laska i poduzetniku Mati Rimcu, koji je dugo bio i miljenik hrvatskih medija koji su ga uspoređivali s Elonom Muskom i drugim svjetskim inovatorima. Takav medijski pristup Rimcu je pomogao i u političkom i u financijskom kontekstu, jer mu je država dodijelila 180 milijuna eura bespovratnih sredstava iz fondova Europske unije. U goste mu je, osim Plenkovića, dolazila i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, ali svemu tomu unatoč, gotovo 15 godina nakon osnutka kompanije i njegova velikog uspjeha, u zraku je ostalo pitanje je li Rimac ispunio očekivanja ili se pretvara u veliko razočaranje.
Od Concepta 2 i Nevere do robotaksija i elektrifikacije Bugattija, iza sebe je ostavio niz neispunjenih obećanja, zbog čega odnedavno i dio medija stidljivo propitkuje hoće li poduzetnik opravdati povjerenje i milijune dobivenih potpora ili će njegov slučaj ostati u sferi prodavanja magle. Ostane li na tome, to bi mogla biti još jedna neugodnost za Plenkovića, koji se proteklih godina naviknuo vladati u kriznim okolnostima zadržavajući imidž političara bez korupcijskih afera i političara koji nije umočio prste u pekmez, za razliku od mnogih ministara, gradonačelnika, župana, pa u konačnici i njegova prethodnika Ive Sanadera.
