Na obroncima Krivodola, u hercegovačkom kršu iznad Mostara, stoljećima se prenosi usmena predaja o djevojci Jeli – pastirici koja je, prema vjerovanju, izgubila život braneći čast i vjeru. O njezinoj priči, istraživanjima i današnjem štovanju za hercegovina.info sugovornik je bio Mario Pušić, kroničar lokalne povijesti i autor pjesme posvećene Jeli.
Djevojka koja se nije pokorila
„O životu mučenice Jele s Krivodola zapravo znamo samo ono najosnovnije“, kaže Pušić.
„Bila je pastirica koja je povela stado ovaca na ispašu u ogradu danas zvanoj ‘Gabruša’. U to vrijeme mostarski muslimani – Turci, često su obilazili okolna mjesta, grabeći harač i čineći zulume. U jednom takvom navratu, nesretnog je Turčina put doveo do Jele. Zatekao ju je samu i poželio je obeščastiti, misleći kako se nitko neće sjećati neke uboge pastirice.“
No Jela mu se usprotivila.
„Živjela je u duhu zajedništva i vjere i nije mogla dopustiti da netko okalja njezinu čistoću. Možemo samo zamisliti scenu u kojoj se mlada djevojka odupire moćnom, naoružanom nasilniku. Upravo to pokazuje snagu njezine vjere“, ističe Pušić.
U napadu bijesa, nasilnik joj je oduzeo život.
„Ali ga je, prema predaji, odmah preplavio osjećaj manije i užasa. Pokušao je odvesti stado i konja, ali ga je konj udarcem odbacio i usmrtio. Bio je to, vjerujem, trenutak božanske pravde“, dodaje Pušić.
Tijelo djevojke tri dana kasnije pronašli su mještani i pokopali ga u ogradi „Gabruša“, od brdskog sivog kamenja načinjeni humak postao je sveto mjesto.
„Od tada su Krivodoljani počeli dolaziti na Jelin grob, noseći svoje zavjete i molitve. Vijest je stigla i do mostarskih age i begova, koji su smatrali da to narušava njihov ugled. Odlučili su da unište grob i izbrišu njezino ime iz svijesti katoličkog puka. No mještani su unaprijed premjestili njezine kosti na tajno mjesto, a Turci, kad su došli, našli su samo paljevinu i klačardu“, objašnjava Pušić.
Prezime izgubljeno u vremenu
O podrijetlu mučenice zna se vrlo malo. „Pretpostavlja se da joj je prezime bilo Cikoje ili Drlje. Cikoje su živjeli na Krivodolu do sredine 18. stoljeća, kada su zbog turskih progona otišli prema Vrgorcu. Drlje su, pak, nestali tijekom epidemije kuge 1815. godine“, govori naš sugovornik.
U maticama umrlih iz tog razdoblja spominje se Helena Drlje, zaražena kugom.
„Narodna predaja kaže da je Jela imala dugu kosu i bila ponosna na nju. Kad se razboljela, zamolila je brata da je ne vuče za kosu do groba, jer je tada samo jedna osoba smjela nositi umrle kako bi se izbjegla zaraza.“
Nakon smrti Jelinog brata, obitelji Cikoje i Drlje napustile su Krivodol, a njihova imanja naselili su Vidačci.
„Zanimljivo je da upravo prezime Vidačak ima najviše poveznica s Jelom, jer je Matija Vidačak r. Marijanović govorila svojoj nevjesti da su Jeline kosti skrivene u starom Cikojinom groblju“, dodaje.
Nadahnuće za umjetnike i vjernike
Otkriće Jelinog groba 2018. godine potaknulo je brojne umjetnike.
„Kad sam prvi put otišao na to hodočasničko mjesto, osjetio sam nadahnuće i napisao pjesmu o Jeli. Profesor Karlo Milićević ju je uglazbio, i danas se pjeva kao himna svake prve nedjelje u listopadu“, kaže Pušić.
Uz njega, tadašnji župnik don Ljubo Planinić napisao je i uredio knjigu ‘Jelin grob – mučenje i stradanje Jele s Krivodola’, dok je mladi svećenik don Zvonimir Rezo napisao dramu ‘Jedan Epitaf Lavici Anđeoskoj’, skraćeno ‘JELA’, koja je 2020. izvedena u dvorani „Nadbiskup Petar Čule“ u Kruševu.
„Mostarska Diva Grabovčeva“
Uspoređuju li se priče o Jeli i o Divi Grabovčevoj, Pušić ističe sličnosti, ali i razlike.
„Može se reći da su gotovo istovjetne. I jedna i druga ubijene su iz istog razloga, jer su se odupirale nasilju. No Jeline su kosti bile premještene da bi bile spašene od turskih oskvrnuća. Ne bih rekao da je pretjerano nazvati je mostarskom Divom Grabovčevom, ali ni da ih treba uspoređivati. Obje su ostale čiste i dale život za Krista.“
Hodočašće i zavjeti
Narod je na Jelin grob počeo hodočastiti odmah nakon tragedije.
„To je bilo tiho hodočašće, najčešće u tajnosti. Uglavnom su išle djevojke i žene iz sela. Moja pokojna baka Janja govorila mi je da poznaje put koji vodi do groba u ogradi ‘Gabruša’“, priča Pušić.
Prije 2018. nije postojao pravi pristupni put, samo zaboravljeni puteljci.
„Znalo se dogoditi da dođe i poneki hodočasnik iz okolnih mjesta. Ljudi su dolazili s različitim molitvama, osobito bračni parovi koji su imali problema sa začećem. Je li bilo čuda, ne znamo, ali znamo da su odlazili s vjerom.“
Iskopavanje i znanstveni trag
Istraživanje je započelo u ožujku 2018. godine.
„U prva dva pokušaja nisu pronađeni nikakvi novi tragovi, samo klačarda i paljevina. No 31. ožujka, nakon što je teren prekopan bagerom, otkrivene su kosti – svega metar i pol od kamenog grobnog humka“, prisjeća se Pušić.
Pronađene su i metalne kopče s narodne nošnje te dijelovi obuće.
„Sve je poslano na analizu u Zagreb i Split. Utvrđeno je da se radi o mlađoj ženskoj osobi visine 163 centimetra. Analizom ugljika C14 utvrđena su tri moguća razdoblja: između 1697. i 1725., zatim 1815. i 1835., te 1877. i 1917. godine. Prema mišljenju profesorice Ines Krajcar Bronić, najizglednije je drugo razdoblje, kraj osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini.“
Mučenica čistoće i svjetionik vjere
Od pronalaska njezinih kostiju, kult Jele s Krivodola dobio je novo značenje.
„Od 2018. godine, kad su kosti ponovno pokopane u obnovljenom grobu, svijest o njezinoj žrtvi se probudila. Jela je mučenica čistoće, zagovornica na nebu. Sjećam se propovijedi kad ju je svećenik nazvao ‘svjetionikom našeg mjesta’ – i doista jest. Ona je utočište čovjeku u brigama i potrebama“, govori Pušić.
„Zahvaljujući vjernom puku, njezina se priča prenosila s koljena na koljeno i otrgnula od zaborava. Nama danas ostaje pitanje – je li naša vjera ostala zakopana u djevojačkim grobovima ili još živi u nama?“ zaključuje Mario Pušić.
Hodočašće na Jelin grob
Svake prve nedjelje u listopadu vjernici hodočaste na Jelin grob u ogradi „Gabruša“. Ondje se služi sveta misa i molitva za Jelin pokoj i osobne zavjete.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
