Nedjelja je u Splitu donijela onu posebnu, tihu živost kakvu grad najbolje zna. Sunce se probilo kroz zimu, temperatura se zaustavila na ugodnih deset stupnjeva, a centar grada ispunili su šetači – obitelji, parovi, prijatelji i slučajni prolaznici koji su iskoristili dan za lagani izlazak.
Riva je bila prepuna sporog hoda i razgovora bez žurbe, dok su se kave ispijale vani, uz jakne otkopčane i sunce u licu. Marmontova je ponovno postala pozornica grada, s ritmom koraka koji govori da je vikend, da se ne mora nigdje stići i da je dovoljno samo biti tu.
Uličice oko Palače živjele su svojim uobičajenim nedjeljnim ritmom – mješavinom domaćih i turista, fotoaparata i dječjeg smijeha, s osjećajem grada koji diše punim plućima. Zima je, ali ona splitska, blaga i pitoma, taman takva da podsjeti zašto se ovdje i siječanj zna doživjeti kao mali proljetni predah.
Nedjeljni Split još je jednom pokazao da mu ne trebaju velike najave ni posebni povodi. Dovoljno je malo sunca, deset stupnjeva u zraku i ljudi koji znaju uživati u vlastitom gradu.
Moja reakcija na članak je…
