Fra Miljenko Stojić, voditelj Vicepostulature za 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću, uključujući i one na Širokom Brijegu, za Narod.hr prokomentirao je izjave odvjetnika Ante Nobila. Nobilo je u ponedjeljak došao na Županijski sud u Split kao pratnja partizanki Vjeri Andrijić koja je priznala kako je sudjelovala u partizanskoj akciji na Širokom Brijegu. Tom je prilikom Nobilo ponovio laž da su fratri pucali po partizanima iz samostana.
”Smatram da je kvalifikacija djela apsolutno pogrešna. Državno odvjetništvo tvrdi da se radilo o ratnom zločinu protiv civila. Nije točno. Fratri su pucali i sudjelovali u borbi, eventualno se može raditi o ratnom zločinu protiv ratnih zarobljenika… Čitao sam izjave franjevaca iz Širokog koji smatraju da bi ti fratri trebali biti beatificirani. Ono što ja znam iz povijesti, ti fratri su sudjelovali u borbi i oni su neprijateljski vojnici i ne mogu biti beatificirani.
Oni koji su mislili upotrijebiti gospođu Andrijić i druga sredstva pravosuđa da bi dokazivali ono što crkva treba dokazati za svoje potrebe, mislim da su promašili”, kazao je Nobilo.
Fra Miljenko Stojić, koji vodi Vicepostulaturu za 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću kazao nam je da Nobilo ”u maniri jugokomunističkog agitpropa optužuje 12 franjevaca ubijenih i zapaljenih na Širokom Brijegu 7. veljače 1945. da su pucali na partizane”.
”Ne navodi nikakve dokaze, dok s druge strane postoji mnoštvo svjedočenja onih koji su u to vrijeme bili u samostanu (đaka i civila) da fratri ne samo da nisu pucali nego su otvorili vrata samostana i čak rekli partizanima da ih dočekuju kao braću. Bilo je to oko 10.00, dok su ih počeli smicati jednoga po jednoga oko 16.00, napominje fra Miljenko Stojić.
Stojić dodaje da ”čak ni u operativnim dnevnicima brigada koje su napadale Široki Brijeg nigdje ne stoji ono što Ante Nobilo danas zna i tvrdi.”
”Neka pruži dokaze za svoju tvrdnju onima koji su ispitivali partizanku Vjeru Andrijić i tako pomogne doći do istine, ako te dokaze ima. Bit ćemo mu zahvalni. A ako ih nema, pravna struka zna što s njim treba učiniti”, poručio je fra Miljenko Stojić.
U fokusu nakon inauguracije Zorana Milanovića
Podsjetimo, nakon što je početkom godine Vjera Andrijić bila gošća na inauguraciji Zorana Milanovića, u j fokus javnosti došao je video u kojem ona za TV kanal Srpskog narodnog vijeća govori o akciji partizana u Širokom Brijegu u kojoj je sama sudjelovala.
U najzanimljivijem dijelu intervjua za VIDA TV partizanka Andrijić opisuje kako su partizani ”neutralizirali” franjevce iz Širokog Brijega.
”Mi kad smo došli u Široki Brijeg nije bilo nikoga”, započinje prisjećanje Andrijić.
”Nismo imali borbu s ničim nego s crkvom. Dokle god crkva nije pala, dokle god popi nisu prestali iz crkve pucati Široki Brijeg nije pao. To sam ja svojim očima vidjela, upali su naši u crkvu i naravski zarobili….Mi smo zarobili pet, šest popova, koliko ih je bilo…”, ispričala je Andrijić.
Potom je otkriveno kako ovaj ratni zločin splitsko tužiteljstvo istražuje 20-ak godina te je Andrijić ovog tjedna ispitana pred sucem istrage splitskog Županijskog suda kao svjedok u istrazi partizanskih zločina.
Dr.sc. Blanka Matković i njezin elaborat u ladicama ŽDO-a
Povjesničarka dr.sc. Blanka Matković krajem veljače ove godine za Narod.hr je ispričala kako njezin elaborat o zločinima na Širokom Brijegu već više od 15 godina stoji u ladicama splitskog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu. Spis je bio arhiviran i na njemu se nije aktivno radilo.
Matković je od 2008. do 2011., zajedno kolegom Stipom Pilićem radila na istraživačkom projektu o ratnim zločinima počinjenim nad hrvatskim građanima u posljednjim mjesecima Drugoga svjetskog rata i u prvom poslijeratnom razdoblju, koji je za potrebe Državnog odvjetništva RH organizirao Hrvatski državni arhiv (HDA).
Rezultati tih istraživanja objedinjeni su u 11 veoma opširnih elaborata, bazi podataka u Accessu, te zasebnim izvješćima za Ministarstvo kulture, PU Zagrebačku i DORH, a danas su dostupni Ministarstvu za hrvatske branitelje. O zločinima počinjenima na Kočevskom rogu svjedočila je na Županijskom sudu u Zagrebu u istražnom postupku protiv optuženog Sime Dubajića.
Jedan takav elaborat prije više od 15 godina i to o zločinima na Širokom Brijegu dostavljen je DORH-u.
Elaborat o zločinima na Širokom Brijegu nastao 2009.
”Moj elaborat o zločinima na Širokom Brijegu nastao je krajem 2009. godine i nedugo nakon toga je isporučen DORH-u. Radilo se o jednom od 11 elaborata koji su se odnosili na masovne zločine na većem broju područja, a svaki od njih je obuhvaćao i više lokacija grobišta. Elaborati su nastali tijekom rada na projektu Hrvatskog državnog arhiva koji je započeo 2008. i trajao do 2011., a čiji je fokus bilo istraživanje komunističkih zločina u zadnjim mjesecima Drugog svjetskog rata i prvim mjesecima poraća, odnosno negdje do proglašenja amnestije 1945. godine. U tom razdoblju kolega Stipo Pilić koji je također radio na projektu i ja smo obišli gotovo sve arhive u Sloveniji i Hrvatskoj kao i veći broj muzeja ne bismo li time što sveobuhvatnije istražili zločine o kojima smo pisali”, kazala je Matković za Narod.hr.
Navela je i niz povijesnih izvora koji ne potvrđuju tezu da su fratri pružali oružani otpor, kao što to tvrdi Nobilo, ali i mnogi drugi.
Svjedoci i povijesni izvori ne govore o oružanom otporu fratara
”Autori monografije 11. dalmatinske brigade Milan Rako i Slavko Družijanić navode da su među ubijenim bili i oni koji su navodno slijedili ‘južnoslavensku ideju’. U jednom britanskom dokumentu koji se čuva u Nacionalnom arhivu u Londonu zabilježena je napomena Mihe Kreka da su partizani proširili glasine da su franjevci poginuli tijekom borbe.
Na pitanje kako komentira priopćenje DORH-a o tome da od 2005. istražuju zločin na Širokom Brijegu, poručuje: ”Zreli su za ostavke ili otkaze”.
Krek je istaknuo i to da je riječ o očitoj laži upravo zato jer su franjevci ubijeni ustvari nakon završetka borbi, a među naknadno ubijenima bile su i neke osobe koje tijekom borbi uopće nisu bile u samostanu. Krunski svjedok tih događaja fra Marko Dragičević je potvrdio da nikakvog pucanja sa zvonika i iz samostana nije bilo te da je među poubijanim fratrima bilo staraca na smrtnoj postelji, bez vida, pa čak i nekih ‘takva duševnog stanja da nije ni znao da se vodi borba’.
Imamo druge svjedoke poput Pavla Prcele, pripadnika 1. bataljuna 1. brigade, dakle partizana, koji je svjedočio da je partizanima dano 3 dana da u zauzetim naseljima rade što žele. Rafael Radović, pripadnik 11. dalmatinske brigade, potvrdio je da je pred gimnazijom vidio tri fratra.
Jedan partizan iz njegove grupe je pristupio oficiru rekavši da je tu završio gimnaziju, da pozna te ljude, dakle fratre, te da je riječ o dobrim i poštenim ljudima. On mu je odgovorio da produži i zatim ubio jednog fratra. Radović je također istaknuo da su se pripadnici 4. bataljuna spomenute brigade kasnije hvalili da su u jednom podrumu ubili 20-ak franjevaca.
Priprema terena za pokolj fratara
Potvrdio je i to da je mjesecima prije napada na Široki Brijeg među partizanima kružila propaganda da fratri pucaju po partizanima, a časne sestre ih polijevaju vrelom vodom. Dakle, radilo se o pripremi terena za zločin, odnosno propagandi koja potvrđuje da je zločin planiran i organiziran. Čak i ako ‘drugarica’ Andrijić izravno nije sudjelovala u ubojstvima, ona jest svjedok, što je osobno potvrdila prije par godina, no ono što privlači pozornost u njenoj izjavi je i napomena o ”popima” s ”isukrstom”, što vrijeđa vjerske osjećaje velikog broja građana je pa samim tim i dovoljno za procesuiranje dotične.
Kad k tome dodamo i činjenicu da je dotična tvrdila da u Širokom Brijegu nije bilo muškaraca, njezina izjava je još skandaloznija. Valjalo bi da prilikom ispitivanja odgovori na pitanje o tome tko su onda zarobljenici spomenuti u operativnom dnevniku jednog od bataljuna njezine brigade.
Dakako, splitski ŽDO stranice iz tog operativnog dnevnika ima jer bile su među prilozima uz moj elaborat”, zaključuje dr. Blanka Matković.
Vlatka Polšak Palatinuš/Narod.hr/Fotomontaža:Narod.hr
