Fra Goran Azinović progovara o jednoj vrlo zanimljivoj temi koja muči mnoge vjernike iako ne zvuči na prvu tako. ”Smijem li imati prijatelje nevjernike? Je li to grijeh?” Fra Goran kaže kako je svaki čovjek stvoren na sliku i priliku Boga i svaki čovjek može nam biti prijatelj iako je nevjernika.
“Što znači nevjernik, jeli to znači da je druge vjere, religije ili ispovijesti ili da je ateist? Djelujem trenutno u Švicarskoj i susrećem ljude raznih kultura i vjeroispovijesti i mnoge agnostike i nevjernike.
Ljudi sami svjedoče da su upravo moguća prijateljstva između ljudi koji se razlikuju i vjerski i kulturno. Poželjno je da prijatelji bude, kao što je rekao sveti Augustin, isto hoće i isto neće, da imaju takvu misao, da ih Bog ujedinjuje”, objašnjava fra Goran.
Primjer blaženog Carla Acustisa
Navodi primjer blaženog Carla Acustisa koji će uskoro biti proglašen svetim, kako je on zapravo jednog prijatelja obratio i on je postati katolik.
“Imamo i primjer Sv. Charles de Foucauld koji je djelovao u pustinji i nije imao namjeru nikoga obraćati, a bio im je veliki prijatelj, pomagao im je i ljudi su ga cijenili i ljudi su tako prelazili na kršćanstvo. Ljudi su govorili kako on ništa ne traži, a nama je prijatelj.
Zato je prijateljstvo besplatno, ne trebamo očekivati od drugih da nam budu prijatelji, ali mi možemo biti drugima prijatelji. Ljudi ulaze u grešku kada apsolutiziraju prijateljstvo i kada kažu to je moj najbolji prijatelj, ta formulacije ne može stajati jer čim za nekoga kažeš da je najbolji, tu osobu opteretiš, a druge ljude isključuješ.
Prijateljstava može biti više, svaki ti prijatelj može dati blagoslov i pomoć. U vrijeme rata su mnog ljudi bili u logorima, u vojsci, iako se danas možda ne viđaju oni kažu da su prijatelji i to prijatelji iz ratnih dana”, kazao je fra Goran.
Primjer svetoga Maksimilijana Kolbea
Kaže kako mi ljudi plutamo ovim svijetom i zato je prijateljstvo dinamika, ono nije statično, ono zapravo umire kada je statično. “Tu je primjer svetoga Maksimilijana Kolbea. On kada je u Rimu vidio propagandu masona osnova je vojsku Bezgrešne i rekao da će se protiv tih ljudi boriti čitav život da ih obrati. On je završio u logoru i tu je dosta bilo ljudi drugih vjera, i na kraju Kolbe završava u logoru sa onim ljudima protiv kojih se borio.
Ljudi za koje se molio da se obrata sada su i on i oni u logoru i on i oni moraju oprostiti toj njemačkoj vojsci koja ih progoni, zato mi ne znamo gdje će nas put odnijeti, ali vrlo je važno biti siguran u svoju vjeru i onda možeš susresti svakog čovjeka. Danas ljudi ne susreću druge ljudi jer su sami nesigurni u svoju vjeru pa se boje komunicirati s drugim ljudima, zato što sami svoju vjeru ne poznaju.
Moguća su prijateljstva s nevjernicima i možemo biti otvoreni za njih jer nikada ne znamo što Bog smjera s našim životom”, kazao je fra Goran.
Fra Goran Azinović: Bio ti papa, svećenik ili vjernik laik, pozvan si moliti svaki dan
