Kada se prije nekoliko godina cijeli svijet suočio s pandemijom koronavirusa, premijer Andrej Plenković odlučio je formirati stožer koji se organizacijski, ali i na svim ostalim razinama brinuo za zdravstveni sustav, boreći se protiv tada nepoznate pošasti. Kao glavna figura u tom stožeru i ključni premijerov operativac, uz bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša i stručnjake Alemku Markotić i Krunoslava Capaka, profilirao se ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.
Kako je vrijeme odmicalo, a javnost dobivala sve više informacija i o pandemiji i o djelovanju stožera, tako je postajalo jasnije da je Božinović najracionalniji i najstabilniji njegov član i da je svoju operativnu ulogu shvatio vrlo ozbiljno. I inače posljednjih osam godina, otkako je dio premijerova najlojalnijeg tima, Božinović djeluje bez puno pompe i medijskih istupa.
Premda se u medijima nerijetko spekuliralo o trzavicama između ministra policije i predsjednika Vlade, Božinović je u vladajućim redovima uspio izgraditi imidž diskretnog čuvara Plenkovićevih leđa u najizazovnijim situacijama. Uz to što je vrlo ozbiljno odradio svoju ulogu u vrijeme pandemije, izrazito je ozbiljno i operativno pristupao svim važnijim događanjima, koja nisu uvijek podrazumijevala samo djelovanje unutar njegova resora.
Ogromni čepovi
I kada je riječ o unutarstranačkoj politici, ministru policije, kažu upućeni, pripada dobar dio zasluga za to što je HDZ sve dosadašnje izbore na kojima je Plenković sudjelovao, osim predsjedničkih, odradio besprijekorno, što, uostalom, potvrđuju i rezultati. A kada se Hrvatska suočavala s optužbama europskih aktivista o progonu migranata i pucnjavama na granici, Božinović se založio za policajce kojima je nadređen.
Pod njegovom palicom Hrvatska je uspjela ući u Schengen i postaviti se kao zaštitnik europskih granica, bez obzira na sva negodovanja i prozivke na račun hrvatske policije. To se potvrdilo i u lipnju ove godine, kada je u Zagrebu boravila izvršna ravnateljica Europola Catherine de Bolle, koja je pohvalila Hrvatsku za čuvanje vanjske granice EU-a, naglašavajući da je naša zemlja u tom pogledu vrlo važan i učinkovit partner Europola. “Hrvatska je jedna od tri države koje daju najviše operativnih informacija o ilegalnim migracijama Europolovu centru za krijumčarenje migranata”, rekla je de Bolle, izrazivši zadovoljstvo suradnjom s Hrvatskom, s čijom policijom svakodnevno razmjenjuju informacije.
Podosta informacija ovih je dana u medijskom prostoru razmijenjeno i o koncertu Marka Perkovića Thompsona u Sinju. Oni koji su imali prilike probiti se u Sinj svjedoče da je sam koncert u alkarskom gradu doista bio glazbeni spektakl koji se može usporediti s onim na zagrebačkom Hipodromu, ali sve ono što se događalo izvan samog koncerta i neki vjerni Thompsonovi fanovi nazivaju debaklom. Putovanje do Sinja za mnoge je trajalo satima. Kolone su se protezale desecima kilometara, a rijeke ljudi stajale su u redovima za nekoliko zahoda i punktova s hranom. Na ulazima su se formirali ogromni čepovi pa je i koncert kasnio gotovo sat i pol vremena, jer su organizatori čekali masu obožavatelja koji su kupili ulaznice i zapeli u okolici
Sinja.
Poseban problem
Kada je koncert koji je trajao do jedan sat poslije ponoći priveden kraju, rijeke ljudi počele su napuštati taj mali grad u Dalmatinskoj zagori pa su do ranih jutarnjih sati svjedočili sudarima, povišenim tonovima i nervozi vozača, među kojima je bilo mnoštvo onih koji su do Sinja potegnuli iz susjedne BiH, Njemačke, Austrije i drugih država. U toj gužvi koju Sinj nije mogao progutati gubila su se djeca, ljudi su padali u nesvijest i glasno negodovali, posebice oni koji s kupljenim ulaznicama na koncert nisu mogli ući, pa se s vremenskim odmakom zaključuje kako se ono od čega se strahovalo na zagrebačkom koncertu dogodilo u Sinju. Dio upućenih zbog toga prst upire u gradonačelnika Mira Bulja.
Neki kažu kako dio odgovornosti za propuste na sinjskom koncertu snose i organizatori iz Thompsonova tima, a onda i pripadnici splitsko-dalmatinske policije koji bez izravne koordinacije resornog ministra nisu dobro procijenili kapacitete tog malog grada. Pitate li HDZ-ovce, najveći je krivac Bulj koji nije pristajao na suradnju jer je želio ponijeti titulu nacionalnog heroja, pa je prekasno spoznao da se u Sinju, s obzirom na njegovu veličinu, ne može producirati dalmatinska verzija povijesnog koncerta iz Zagreba. Priča, dakle, dolazi do apsurda jer ispada da je uz potporu zagrebačke policije i ministra Davora Božinovića besprijekoran, povijesni spektakl na koncu uspio organizirati zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji s Thompsonovom glazbom nema nikakvog doticaja, štoviše, moglo bi se reći da su Tomašević i Thompson i ideološki gledano dva različita svijeta.
Bulj, međutim, ni dan nakon koncerta, dok su se društvenim mrežama širili statusi nezadovoljnih posjetitelja, nije vidio ništa sporno u događaju zbog kojeg se u njegovu gradu okupilo više od 150 tisuća ljudi, što je rezultiralo potpunom prometnom blokadom grada i okolice. Iako je izrazio žaljenje zbog prometnog kolapsa, Bulj je u naknadnim izjavama ponavljao kako su on i Grad učinili sve što su mogli. “U probleme koji su se dogodili neću ulaziti. Ipak je bio radni dan, ljudi su dolazili u zadnji čas vozilima pa se dogodilo što se dogodilo”, rekao je Mostov gradonačelnik, koji svoju odgovornost u svemu tome nije vidio, štoviše, rekao je kako bi opet postupio isto i dopustio koncert u istim razmjerima.
Val nezadovoljstva
Da su gužve bile očekivane, potvrdio je i ministar Božinović koji se, za razliku od Bulja i dalmatinske ekipe, u Zagrebu pokazao kao vrhunski organizator koji ništa nije prepustio slučaju. Danima prije Thompsonova koncerta Božinović je boravio na Hipodromu i pazio na svaki segment organizacije. S ljudima iz Thomopsonova menadžmenta sastajao se više puta, a na tim su sastancima bili i djelatnici zagrebačke policijske uprave te Ravnateljstva policije. Detaljno su analizirani svi potencijalni logistički izazovi, zahvaljujući čemu je koncert koji je slovio kao prvorazredni sigurnosni izazov za gradske vlasti, policiju i sigurnosne službe, prošao bez ijednog incidenta.
S organizatorima koncerta iz Thompsonova tima, osim Božinovića, surađivala je i Tomaševićeva ekipa iz Ustanove za upravljanje sportskim objektima, što je uobičajeno za koncerte na prostorima kojima ta gradska ustanova upravlja. Božinović je nekoliko dana prije koncerta posjetio Sinj i sigurno je lokalnim policajcima dao detaljne upute i prenio iskustva iz Zagreba. Što je onda u Sinju pošlo po zlu i tko je u tom alkarskom gradu stvorio šum u komunikaciji zbog kojeg je došlo do vala nezadovoljstva teško je reći, ali u vladajućim redovima samouvjereno zaključuju da je ovaj sinjski slučaj potvrda Božinovićevih operativnih sposobnosti, jer tamo gdje ministar izravno ne sudjeluje, očito dolazi do problema.
Da bi nakon svega ipak trebalo spustiti lopticu, naslućuje se i iz Božinovićevih poruka o koncertu u Sinju. “Prošao je bez nekih ozbiljnijih incidenata, ono što je bilo očito, na to je policija reagirala”, rekao je ministar, potvrdivši da je zbog ograničene infrastrukture koja nije mogla podnijeti ogroman broj ljudi promet bio najveći izazov. Policija i organizatori upozoravali su posjetitelje da dođu ranije, ali su mnogi prema Sinju krenuli tek u popodnevnim satima. Budući da prema gradu vodi samo jedna cesta s juga, stvorila se velika gužva koja je usporila dolazak publike.
Cijela Hrvatska govori o djedu Iki iz Sinja: Ne mogu vjerovati što je napravio za Thompsonov koncert
Loša organizacija
Usporavanja zato nije bilo u Zagrebu, gdje se na Hipodromu okupilo mnogo više ljudi. No, u zagrebačkom slučaju Božinović se za taj događaj počeo pripremati čim je koncert najavljen. Za to je osnovan i stožer u kojem su se okupili predstavnici tridesetak institucija kako bi se koncert održao bez ijednog incidenta. Da Božinović zna što radi i da doista njegova uloga u organizacijama većih događanja ima težinu, više se puta dokazalo i u organizaciji splitske Ultre, na kojoj ove godine praktički nije bilo intervencija zahvaljujući i sustavu videonadzora, odnosno dvjestotinjak kamera koje su pokrivale svaki centimetar Parka mladeži.
Značajnijih intervencija nije bilo ni koncem 2022., kada je Božinović na zagrebačkom Trgu bana Jelačića organizirao doček Vatrenih sa Svjetskog prvenstva. I na tom se događaju okupilo više od 80 tisuća ljudi, ali je zagrebačka policija, u koordinaciji s ministrom, na razini odradila svoj dio posla, baš kao i lani, kada se u središtu Zagreba, opet uz Marka Perkovića Thompsona, organizirao doček hrvatskih rukometaša koji su ondje proslavili srebrnu medalju. Nije, dakle, nakon svega teško zaključiti da veliki događaji zahtijevaju visoku razinu pripreme i značajne organizacijske sposobnosti.
Nije upitna Buljeva želja, pa ni njegovo domoljublje koje je i ovim koncertom, koji se održao u povodu 30. godišnjice Oluje, htio pokazati, kao ni to da je Thompsonov tim u Sinju dao sve od sebe da se koncert održi. Ali je sasvim jasno da se zbog loše organizacije postiglo upravo ono što se u Zagrebu uspjelo izbjeći, čime je stvoren prostor za Thompsonove kritičare koji nakon Sinja zadovoljno trljaju ruke zbrajajući pogreške s koncerta i pripisujući ih samom Thompsonu, čiji je tim i zbog sinjskog koncerta na liniji ipak češće trebao imati ministra Božinovića.
