Ove je godine trebalo čekati početak veljače da bi se na pulskoj peškariji pojavili prvi primjerci.
Što se događa, gdje su nestale rakovice? Na to pitanje nitko ne zna odgovor. Ni ribari, ni znanstvenici. Mnogi su ribari zapravo odustali od lova na rakovice. Oni uporni ih, pak, više ne love u istarskom akvatoriju, nego južnije oko Cresa i Lošinja, piše Istarski.
Potražnja ugostitelja za rakovicama je velika pa ribari nemaju problema s plasmanom ulova. No, njega baš i nema. Veći rakovi, oni koji teže više od kilograma, dosežu cijenu od 20 eura po kili, tvrdi Istarski.
Neki ugostitelji, doznajemo, zbog manjka ulova rakovica u Jadranu, ali i zbog redovite opskrbe koja ne kašljuca ni kad su loše vremenske prilike, posežu za uvoznima, na primjer iz Irske ili Engleske.
– Godinama ih u istarskom akvatoriju nema, nešto malo oko Premanture, ali gotovo ništa. Nešto se lovi oko Krka, Paga, ali sve su to male količine. Ono malo što ulovimo odmah prodamo ugostiteljima – kaže jedan ribar, dok drugi za sve krivi hobotnice koje se rakovima hrane. Ali sada više nema ni hobotnica u tolikom broju pa je zagonetka odsustva rakova ovdje tim veća.
– Ne znamo zbog čega se rakovica više ne lovi u onim količinama kao prije. Mi zapravo ni ne znamo je li se populacija doista smanjila ili rakovice naprosto nema u onim područjima gdje se tradicionalno lovila, kao što je to recimo bilo u akvatorijima oko Banjola i Premanture – izjavio je Dr. sc. Neven Iveša s Fakulteta prirodnih znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.
J.T.
