Kralj mode nam govori o svojoj strasti prema košarci: “Oduvijek mi se sviđala. Brza je i zabavna i sve se može promijeniti do zadnje minute.” A o ‘njegovom’ šestom naslovu: “Svi zajedno pobjeđujemo dok igrači viču prije izlaska na teren” (fotografiju ustupio Giorgio Armani)
U središtu projekta Olimpia, najprestižnije košarkaške momčadi u Italiji, je gospodin Armani. Tu je već dvadeset godina, otkako je 2004. prihvatio žalbu Gazzette. Morao se spasiti povijesni tim Milana. Legenda o crvenim kopačkama morala je biti oživljena kako se ne bi izgubilo naslijeđe momčadi Dana Petersona i Meneghina, D’Antonija i McAdooa. Trebalo je spasiti važan dio milanske sportske kulture. Giorgio Armani prihvatio je izazov (prvo kao sponzor, od 2008. kao vlasnik), jedan od mnogih u njegovoj spektakularnoj životnoj paraboli. I u ovih dvadeset godina, zahvaljujući također solidnoj prisutnosti Lea Dell’Orca i sada zahvaljujući najuspješnijem talijanskom treneru ikada, Ettoreu Messini, momčad je postala pomalo Armani: primjer marljivosti i stila. Sada mladi koji pune Forum (gotovo uvijek rasprodan) s crvenim dresovima govore: “Idemo Armani” kao da misle na Milan ili Inter. A Giorgio Armani je prvi od svih. Koincidencija s ljetnim modnim revijama nije mu dopustila da bude u Palazzettu na domaćim utakmicama kojima je (3-1) zatvorena finalna serija protiv Virtus Bologne, proklamiranog suparnika posljednjih godina. Gospodin Armani, kako ga zovu oni koji s njim rade s mješavinom naklonosti i poštovanja koje graniči s odanošću, međutim pratio je svaki trenutak finalne serije, radovao se onom spokojnom pribranošću koja ga karakterizira i uspio je podići svoj šesti šampionski pehar (treći po redu) kada su mu se na revijama pridružili Leo Dell’Orco i trener Ettore Messina. S gotovo 90 godina (90 će napuniti 11. srpnja) Armani je pristao na naš ekskluzivni razgovor kako bi nam ispričao o svojoj (velikoj) strasti prema sportu, a posebno košarci.
