Iako je globalno ljeto 2025. prvenstveno obilježeno Trumpovim carinama, ratovima u Ukrajini i Svetoj Zemlji, postoje i drugi vrlo važni međunarodni problemi o kojima se slabo govori. Jedan od najvećih je fenomen gladi u zapadnoj i srednjoj Africi, a naročito u najmnogoljudnijoj afričkoj državi Nigeriji. Iako je Savezna Republika Nigerija država ogromnih potencijala poput mnogobrojnog stanovništva (oko 230 milijuna), velikih količina sirove nafte, prirodnog plina, dijamanata, rudača i ugljena te s važnim strateškim položajem na zapadu kontinenta, stanje nije idealno. Umjesto da se država kreće prema statusu supersile trenutno se kreće prema statusu države slučaja (i to kriznog).
Nigerijska kriza gladi
Prema najnovijim izvješćima Ujedinjenih naroda, Nigerija proživljava „neviđenu krizu gladi“. Može se konstatirati kako je stanje alarmantno. Skoro 31 milijun Nigerijaca (skoro jednak broj stanovnika ima Ukrajina) suočava se s akutnom nesigurnošću u opskrbi hranom (čitaj: gladuje), odnosno treba humanitarnu pomoć kako bi mogao preživjeti. To jest, 13, 14 posto stanovnika skapava od gladi svaki dan.
Regionalna direktorica za zapadnu i središnju Afriku UN-ovog Svjetskog programa za hranu (WFP), Margot van der Velden, izjavila je da će se, zbog ozbiljnih rezova u financiranju agencije koji počinju u kolovozu, „morati suočiti s teškom i bolnom stvarnošću obustave humanitarne pomoći stanovnicima područja razornih sukobima.” Drugim riječima, više od 1,3 milijuna ljudi u Nigeriji ostat će bez bilo kakvog pristupa hrani i nutritivnoj pomoći. Čak 150 nutricionističkih klinika u nigerijskoj saveznoj državi Borno na sjeveroistoku zemlje, gdje su aktivni islamistički militanti, moglo bi biti zatvoreno. Tako bi 300.000 djece bilo izloženo riziku od teške pothranjenosti, dok bi 700.000 raseljenih osoba „ostalo bez ikakvih sredstava za preživljavanje”, upozorila je van der Velden.
Islamistički teror
Islamistički militanti u sjeveroistočnoj Nigeriji, poput Boko Harama i Islamske države Zapadne Afrike (ISWAP) posljednjih dvadesetak godina koriste nasilje kako bi nametnuli svoju verziju radikalnog islama. Boko Haram osnovan je 2002., a poznat po svom nasilnom protivljenju zapadnom obrazovanju i liberalnim vrijednostima. Od njega se 2016. odvojio ISWAP kao podružnica globalne Islamske države (ISIS). Islamisti obje organizacije prepoznatljivi su po bombaškim napadima, otmicama i gerilskim upadima u sela i gradove, što izaziva kaos i prisiljava tisuće ljudi na bijeg iz svojih domova. Također, islamisti uništavaju polja i onemogućuju ljudima pristup hrani.
Militanti napadaju područja u saveznoj državi Borno i susjednim područjima, uz granicu s Čadom, Kamerunom i Nigerom, koristeći teško pristupačne terene kao baze. Zbog njihovog destruktivnog djelovanja humanitarne organizacije u mnogim slučajevima ne mogu dostaviti pomoć onima kojima je najpotrebnija. Vojni okršaji stvaraju stalnu nesigurnost koja dodatno pogoršava glad i siromaštvo u regiji koja je ionako siromašna. Zbog toga milijuni ljudi u tom dijelu Nigerije danas žive u stalnom strahu i beznađu.
Radikalno rezanje humanitarne pomoći
Dugi niz godina Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) bila je pokretač humanitarne pomoći na sjeveroistoku Nigerije, pomažući brojnim nevladinim organizacijama u pružanju hrane, skloništa i zdravstvene skrbi milijunima ugroženih stanovnika. Međutim, nakon drugog dolaska Donalda Trumpa na vlast početkom godine, to se krenulo mijenjati. Trumpova administracija uvelike je smanjila financijska sredstva za inozemnu pomoć i razmontirala USAID (de facto ukinuće), optužujući agenciju za rastrošnost, korupciju i promicanje liberalne agende. I drugi zapadni donatori (Europska unija, Velika Britanija, Kanada) također su znatno smanjili izdvajanja za međunarodnu pomoć siromašnima.
Van der Velden je otkrila kako WFP hitno treba 130 milijuna dolara kako bi održao svoje aktivnosti u Nigeriji. Dosad je pokriveno samo 21 posto tog iznosa. Kriza gladi u Nigeriji posljedica je ne samo aktivnosti islamističkih militanata i smanjenja strane pomoći, već i političke nestabilnosti, inflacije, smanjenja dostupnih količina hrane te pada vrijednosti nigerijske naire (nacionalna valuta).
Regionalna kriza
Humanitarna kriza gladi ne pogađa samo Nigeriju već i okolne države zapadne i srednje Afrike – Mauritaniju, Mali, Srednjoafričku Republiku, Kamerun, Niger. Pomoć WFP-a je smanjena za 60 posto pri čemu su Mali i Niger pretrpjeli rezove u hitnoj pomoći od preko 80 posto. Traženi iznos pomoći od 65,1 milijun USD za Kamerun je financiran sa samo 19 posto; iznos od 35,8 milijuna USD za Mauritaniju financiran je s 39 posto; iznos od 29,7 milijuna USD pomoći za Srednjoafričku Republiku financiran je s 49 posto, itd. Ako pomoći nema, ljudi gladuju, tenzije rastu i izbijaju novi oružani sukobi.
Siti ne vjeruju gladnima
Međutim, izgleda kako međunarodna zajednica nije pretjerano zabrinuta zbog humanitarne krize gladi na zapadu i u sredini Afrike. Da jest, bogate države pojačale bi financiranje svjesne odluke Trumpove vlade da praktički uništi USAID. Iako je ta organizacija uistinu promovirala lijevo-liberalnu agendu jedan njen dio, onaj humanitarni, bio je hvalevrijedan i spasio je milijune života u siromašnim dijelovima Afrike, Azije i Trećeg svijeta u globalu.
Bolesti i radikalizacija
Iako glad nije novost u tim dijelovima svijeta, sada kada zapadni donatori odmiču glavu, stanje je još ozbiljnije, tj. posljedice bi mogle biti gore. Milijuni bi mogli umirati u mukama. Leševe ne bi imao tko pokopati i to bi moglo izazvati neku novu bolest. Takve katastrofalne okolnosti mogle bi dovesti do širenja epidemija koje bi dodatno ugrozile već ranjive zajednice. Ugroženi bi se mogli radikalizirati, uhvatiti oružja i pridružiti Boko Haramu, ISWAP-u ili nekoj drugoj radikalnoj organizaciji koja nudi svjetlo na kraju tunela kroz džihad. Iako su takva rješenja iracionalna, glad uzrokuje iracionalnost i ljudi se radikaliziraju. To i je želja i prilika radikalnih islamista.
Navala imigranata na EU
Uz sve to, deseci milijuna stanovnika suočeni s umiranjem od gladi mogli bi se pokrenuti na dugi marš, odnosno krenuti u masovno izbjeglištvo prema sjeveru Afrike, odnosno prema Europi. Preko Alžira i Maroka put vodi prema Starom kontinentu, odnosno Španjolskoj. Milijuni bi mogli pokušati prijeći Gibraltarski tjesnac i ući u Europsku uniju. Milijune je teško zaustaviti bez korištenja sile. Situacija u kojoj velike mase žele ući u EU stvorila bi nove tenzije i društvene podjele, a pitanje je kako bi se EU s time nosila. Sve to bi se moglo dogoditi, ako se problem humanitarne pomoći ne riješi u narednim tjednima i mjesecima.
Za još ovakvog sadržaja pratite autorov portal Actualitica.com
Zaboravljena tragedija: klimatska apokalipsa u Somaliji
