Koncentracijski logor i zatvor na otoku Goli u Velebitskom kanalu, funkcionirao je punih 40 godina. Procjenjuje se da je kroz logor prošlo između 17 i 32 tisuće zatvorenika.
Kompleks uključuje i žensku kaznionicu na obližnjem otoku Sv. Grguru. Otvoren je 1949. nakon rezolucije Informbiroa, u vrijeme obračuna s pristašama staljinizma unutar Komunističke partije Jugoslavije.
Kasnije su se ondje zatvarali i drugi politički neistomišljenici (uglavnom na temelju administrativnih odluka, a manje na osnovi sudskih presuda).
Poznat je po surovim kažnjeničkim uvjetima, torturama i teškome prisilnom radu. Procjenjuje se da je kroz logor prošlo 17 do 32 tisuće zatvorenika (broj ubijenih i umrlih nije točno utvrđen).
Postao je zatvor 1956., a naknadno je pretvoren u kazneno–popravni dom za maloljetnike. Ukinut je 1988. godine i od tada propada.
No, uslijed raspada Jugoslavije logor je ostao neistražena tema, novim državama sljednicama ne previše interesantna ostavština bivše zajednice.
Documenta je nedavno ponovo upozorila da kompleks Golog otoka u kojemu su zatvarani politički protivnici tadašnjeg režima već desetljećima propada te pozivaju Upravu i Ministarstvo kulture i medija da objave što se od 2016. poduzelo radi stalne zaštite kompleksa.
– Sramotno je da Goli otok i Sveti Grgur još nisu zaštićeni kao važan dio kulturne baštine ne samo Republike Hrvatske već i svijeta. Odluka o preventivnoj zaštiti od strane Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci donesena je 2016. godine – navodi Documenta u priopćenju.
O Golom otoku možete više pročitati OVDJE gdje također možete virtualno prošetati ovim otokom.
D.G.
PROČITAJTE JOŠ:
Goli otok – jugoslavenska javna tajna
Povratnici na slobodu o Golom otoku razgovarali su uglavnom samo s ljudima od najvećeg povjerenja. Na taj je način ovaj otok dugo bio jugoslavenska javna tajna. Jugoslavenska tajna policija zabranjivala je logorašima koji su izlazili na slobodu govoriti o Golom otoku i iskustvima u logoru. Logoraši su prije izlaska morali
