Goran Bregović će biti najzaslužniji za uvođenje Lijepe naše u hrvatske škole

Bio je potreban tek jedan prijedlog, jedan post na Facebooku, da se uzbuni cijela Hrvatska. Nakon prijedloga podružnice DP-a Splitsko-dalmatinske županije da nova školska godina započne intoniranjem nacionalne himne uzbunila se kompletna politička i medijska scena u Hrvatskoj.

Svoj su prijedlog opravdali činjenicom da u “posljednje vrijeme svjedočimo sve češćim i grubljim nasrtajima na našu povijest, kulturu i tradiciju” te da je “potrebno njegovati i razvijati nacionalni duh od najranije dobi”.

Prijedlog je došao nakon žestokih istupa branitelja i desnih stranaka na koncert Bijelog dugmeta u Splitu. Tijekom koncerta ispred jednoga splitskog kluba Dugme je izvelo pjesmu “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo“.

Mrska zastava

Pokazat će se da su organizatori koncerta i Bregović itekako krivo procijenili situaciju u Splitu. Naime, problemi su počeli već tijekom izvođenja pjesme, kada je dobar dio publike glasno negodovao i zviždao Alenu Islamoviću. Odmah potom oštro su reagirale braniteljske udruge i dio nacionalnih političkih stranaka tražeći kaznenu odgovornost organizatora i izvođača. Čak su podnesene i kaznene prijave.

Organizatori su tijekom izvođenja sporne pjesme na velikom videozidu na pozornici projicirali ogromnu jugoslavensku zastavu. Taj je čin, možda i više nego sama pjesma, razjario Splićane. Neki su odmah nakon završetka koncerta komentirali kako su cijela organizacija i ispad sramotni jer će Split uskoro obilježiti još jednu godišnjicu krvave pomorske bitke za grad i blokade koju su provodili JNA i JRM. Tijekom te blokade grad je nemilosrdno razaralo jugoslavensko ratno brodovlje, zrakoplovstvo, a udari su stizali i iz Lore. Stoga se evociranje uspomena na znakovlje pod kojim je razaran grad, ali i ubijani njegovi stanovnici, može smatrati samo smišljenom provokacijom.

Holjevac: ‘Zašto je Brega manje četnik od Bore Čorbe? Zato što nije vojvoda?’

Nije nikakva tajna da Split i Hrvatsku posljednjih godina opsjedaju razne “regionalne” turbofolk zvijezde. U pravilu je riječ o srpskim narodnjačkim glazbenicima koji haraju uzduž i poprijeko u Hrvatskoj. Njihove nastupe u pravilu vrlo intenzivno prate domaći mediji, a dio političke javnosti smatra da plima srbijanskih pjevača nije ništa drugo nego prethodnica projekta “srpskog sveta”. Analizirajući poruke koje dolaze s takvih koncerata, ali i napise u medijima, možemo zaključiti kako se sve svodi na ljubav, pjesmu, zajedništvo, prožimanje i razumijevanje.

Kulturna provokacija

Međutim, u pravilu ti isti mediji hrvatske pjevače s takvim glazbenim izričajem redovito redikuliziraju, čak im i posprdno oduzimaju pravo da se nazivaju pjevačima. Učestalo ih nazivaju zabavljačima. Nekoliko smo puta dobili upozorenja nekih urednika kako doslovno imaju naputke od vlasnika da u svojim medijima tijekom dana moraju nekoliko puta prenijeti vijesti iz Srbije ili pisati o glazbenicima iz te države. Što je onda to nego pokušaj trasiranja kulturne prethodnice projekta “srpskog sveta”?

Hrvatska država još ne nalazi odgovor na pokušaje kulturne agresije i asimilacije. Iako na raspolaganju ima cijeli niz alata za suprotstavljanje kulturnoj agresiji, zasad ih ne koristi. Jednostavno, u sektoru kulture još nisu svjesni opasnosti koja nam prijeti ili ne vide ništa sporno u tim nastojanjima naših istočnih susjeda. Sa snagom produkcije koju posjeduje javni televizijski servis i mrežom radiopostaja, država se može uspješno suprotstaviti bilo kakvom kulturnom nasrtaju. Ako mislite da to nije posao države, grdno se varate. Prema izjavama upućenih, hrvatski dance fenomen ranih devedesetih razvio se pod budnom paskom države kao projekt koji je trebao odvojiti hrvatsku mladost od lakih nota s istoka. Nikada poslije hrvatska država nije koristila resurse koje ima na raspolaganju kako bi trasirala put razvoja glazbene scene, a time i odgoja mladosti.

U cijeloj toj priči treba razdvojiti dvije stvari. Prva je da dio političara koji djeluju u ovom sektoru uopće ne misli kako je to posao države, a druga je da nemaju ni potrebno znanje ni ideju u kojem bi smjeru trebalo razvijati tu scenu. Zbog toga se sve odvija po inerciji. Srbijanska glazbena scena nije jača ni bogatija od hrvatske da bismo je se trebali bojati.

Potpora medija

Jedina je razlika između naše i njihove glazbene scene to što njihovi pjevači imaju potporu medija koji ih prate, a iza svega stoji država koja je glazbu prepoznala kao korisno oruđe u projiciranju mekog utjecaja u susjedstvu. Taj utjecaj objeručke je prihvatio dio medija u Hrvatskoj koji je u vlasništvu srbijanskih medijskih korporacija ili su ideološki vrlo bliski stavovima koje promiče “srpski svet”. Tako imamo groteskne situacije da su pojedini novinari, koji su prije bili najveći protivnici turbofolka, odjednom postali najveći zagovornici nastupa pjevača koji izvode takvu glazbu. Sve se to događa pod motom “kulturnih sloboda i raznolikosti”.

U takvim okolnostima dolazi prijedlog da nastava započinje intoniranjem nacionalne himne. Svoj prijedlog obrazložili su činjenicom da intoniranje himne na početku nastave imaju i države koji su bastioni demokracije, poput Francuske i SAD-a. Uz to su naveli kako je hrvatska himna u svom tekstu jedna od rijetkih koje slave prirodne i ljepotu ljudi svoje države. Za razliku od drugih himni koje govore o ratnim događajima i bitkama, Lijepa naša slavi mir i ljepotu. No čak ni to nije bilo dovoljno karijernim Jugoslavenima da pozdrave ovaj prijedlog. Pa tako Dragan Markovina ističe da nema ništa sporno u riječima himne, ali postoji opasnost da će se preko ovog prijedloga tražiti neprijatelji.

Bijelo Dugme frapiralo Splićane: Branitelji traže da se Islamoviću zabrani ulazak u Hrvatsku

Splitski gradonačelnik Ivica Puljak bio je prilično neugodan pa je uz uvrede poručio kako se država voli radom i zalaganjem, a ne intoniranjem himne. Ni jedan od njih nije naveo suvisao razlog zbog kojeg hrvatski učenici ne bi trebali slaviti svoju domovinu na početku nastavnog procesa i na taj način stjecati svijest o državi u kojoj žive. Jedino što je očito iz njihovih nastupa jest da im intoniranje himne u školama ide na živce.

Svakom na volju

Inicijativu su podržali resorni pročelnik i župan pa je županija izdala preporuku školama na svom području da nastava započne intoniranjem nacionalne himne. S državne razine oglasio se čelnik sindikata Preporod Željko Stipić, koji je naglasio kako “takve ideje nemaju uporište u hrvatskoj tradiciji” te kako bi “trebalo provesti političku raspravu”. Pametnom dosta. Nije se proslavio ni resorni ministar koji je rekao da, ako netko želi pjevati himnu, neka pjeva. Te da nema potrebe za “centralnom naredbom”.

Fuchsova izjava sublimira politiku koju HDZ trenutno vodi na razini države, a ona se ogleda u nastojanjima da se ni jednom odlukom ili nastupom ne zamjere lijevom političkom i medijskom mainstreamu. Sagledavati identitetsko pitanje opće kulture kao što je intoniranje nacionalne himne u kontekstu materijalno-tehničkih sredstva koja su potrebna hrvatskom školstvu može samo netko tko ili opasno manipulira cijelom situacijom ili ne razumje poruke koje šalje u javnost. No, unatoč svemu, Lijepa naša uskoro će postati sastavni dio obrazovnog procesa na ovaj ili onaj način. Tako nam se neće događati da nam djeca dolaze u srednju školu a da prethodno nisu svladali riječi nacionalne himne.