Rat u Ukrajini pokazao je da u modernom sukobu proizvodne linije mogu biti jednako važne kao i borbene. Dok Zapad raspravlja o isporukama streljiva i sporom tempu proizvodnje oružja, Rusija uspijeva zadržati i čak povećati tempo izrade svojih borbenih zrakoplova. Ključ te sposobnosti leži u jednoj tvrtki – „Suhoju“, simbolu ruskog tehnološkog ponosa i strateške samodostatnosti.
Tvrtka „Suhoj“ već desetljećima zauzima središnje mjesto u ruskoj vojnoj industriji. Od legendarnih modela Su-27 i Su-30, koji su obilježili postsovjetsko razdoblje, do suvremenog Su-57, ruskog odgovora na američke stealth platforme poput F-22 i F-35, „Suhoj“ ostaje oslonac ruskog ratnog zrakoplovstva. Unatoč međunarodnim sankcijama, nestašicama komponenti i logističkim ograničenjima, proizvodne trake nisu stale.
Nema pouzdanih i javno dostupnih podataka o godišnjoj proizvodnji borbenih zrakoplova u Rusiji, no prema procjenama temeljenima na službenim izvješćima ruskog Ministarstva obrane i informacijama iz industrijskih izvora, pretpostavlja se da je samo tijekom 2024. proizvedeno između 90 i 100 novih aviona. Takva razina proizvodnje više nego nadoknađuje vizualno potvrđene gubitke na ukrajinskom bojištu — prema podacima Oryxa, riječ je o najmanje 168 srušenih letjelica, iako se stvarna brojka vjerojatno penje znatno više. Uz to, potrebno je uzeti u obzir i visoku stopu istrošenosti flote, budući da su zrakoplovi u gotovo neprekidnoj operativnoj upotrebi od početka invazije.
Integracija u državnu megakorporaciju
Godine 2022. „Suhoj“ je formalno ušao u sastav državne grupacije United Aircraft Corporation (UAC), čime je završena dugogodišnja konsolidacija ruskog zrakoplovnog sektora. UAC okuplja i druge proizvođače poput MiG-a i Tupoljeva, a njezino objedinjavanje pod državnim nadzorom omogućilo je centralizirano planiranje, raspodjelu resursa i bolju zaštitu od međunarodnih sankcija.
Time je „Suhoj“ dobio pristup zajedničkoj mreži dobavljača i financiranja, što je znatno smanjilo ranjivost sustava. Rusija je pritom pojačala proizvodnju domaćih zamjenskih dijelova, posebno u segmentima avionike i motora, kako bi smanjila ovisnost o zapadnim komponentama. Stručnjaci procjenjuju da su upravo te prilagodbe omogućile održavanje visokog ritma proizvodnje i modernizacije.
Serijska proizvodnja i ratne potrebe
Trenutačno „Suhoj“ proizvodi nekoliko glavnih modela borbenih zrakoplova – Su-30MK, Su-30SM, Su-34, Su-35S i Su-57. Među njima se posebno ističu Su-34, višenamjenski bombarder široko korišten u Ukrajini, te Su-35S, najmoderniji operativni lovac u ruskom arsenalu. Su-57, koji koristi tehnologiju smanjenog radarskog odraza, i dalje se proizvodi u ograničenim količinama, ali njegova simbolična uloga u ruskoj propagandi je iznimna.
Prema procjenama zapadnih obavještajnih izvora, ruske zračne snage u 2024. dobile su više novih zrakoplova nego što su izgubile na fronti. Iako to ne znači da Rusija ne trpi gubitke, pokazuje da Moskva zasad uspijeva održavati strateški balans između iscrpljivanja i obnavljanja resursa.
Sankcije i snalažljivost industrije
Iako je ruska obrambena industrija pod teškim sankcijama od početka invazije, Moskva je pronašla načine za zaobilaženje ograničenja. Uvoz mikročipova, motora i alata često se odvija preko trećih zemalja poput Kazahstana, Kine ili Armenije. Zapadne analize upozoravaju da je Rusija razvila paralelne logističke lance kako bi opskrbljivala strateške sektore poput zrakoplovstva.
Ta prilagodljivost dio je šireg obrasca u kojem Rusija kombinira centralizirano planiranje s visokim stupnjem improvizacije. „Suhoj“ tako postaje paradigma otpornosti industrijskog kompleksa koji, unatoč izolaciji, uspijeva održavati ratni kapacitet.
Su-57 – simbol tehnološkog prestiža
Su-57, poznat i kao „Felon“ u NATO klasifikaciji, rijetko se pojavljuje u operacijama iznad Ukrajine, no njegovo postojanje ima važnu psihološku dimenziju. Radi se o prvoj ruskoj letjelici pete generacije s mogućnošću djelovanja izvan vidnog polja i smanjenim radarskim potpisom.
Iako su analitičari skeptični oko razine njegove „nevidljivosti“, Su-57 ostaje dokaz da Rusija, unatoč ograničenjima, teži paritetu s tehnološki naprednijim zapadnim silama.
Geopolitička dimenzija proizvodnje
Proizvodnja tolike količine zrakoplova da ratni stroj ne staje već godinama nije samo industrijski uspjeh – to je politička poruka. U trenutku kada Zapad pokušava iscrpiti rusku vojnu mašineriju kroz sankcije i dugotrajni rat iscrpljivanja, Moskva pokazuje da je sposobna održavati tempo. Time Kremlj jača unutarnju legitimnost i šalje signal partnerima u Aziji i Africi da ostaje pouzdan dobavljač oružja.
No, postavlja se pitanje koliko je takav tempo održiv dugoročno. Ruska ekonomija sve više ovisi o vojnom sektoru, a ljudski i materijalni resursi polako ulaze u zonu preopterećenosti. Za sada, međutim, „Suhoj“ ostaje dokaz da ruska vojna industrija, barem u zraku, još uvijek ima snage – i ambicije.
