Masovna militarizacija u uvjetima gospodarske, moralne, vrijednosne i svake druge krize na tlu Europe u 20. stoljeću redovito je dovodila do krvavih ratova. Također je redovito od razornih posljedica tih ratova koji su počeli na njenom tlu Europu morala spašavati Amerika – što svojom vojskom, što svojim novcem. Pa nećemo valjda na iste grablje stati i po treći put?!
Osim što ne zna što i kako dalje s Ukrajinom, ukoliko apstrahiramo deklarativne izjave tipa onih o pomoći Ukrajini „dokle god to bude potrebno“ ili „ništa o Ukrajini bez Ukrajine“ – Europska unija očito ne može postići jedinstvo niti oko pitanja na koji se način učinkovito suprotstaviti raspojasanom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu nakon što je nedavno uveo globalne carine, a time i carine protiv EU-a, na aluminij i čelik.
O tome najbolje svjedoči današnji tekst britanskog medija Express.
U njemu se navodi kako predsjednica Europske komisije (EK) Ursula von der Leyen riskira gnjev triju zemalja EU-a s predloženim paketom odmazde od 26 milijardi eura kao odgovor na američke carine na europski čelik i aluminij. Stvar je u tome da je ovaj potez izazvao negativnu reakciju Italije, Francuske i Irske, čiji su čelnici upozorili kako će nove carine nesrazmjerno naštetiti njihovim gospodarstvima.
Odluka Europske komisije da uvede carine na američke proizvode, uključujući carine od 200 posto na američki alkohol, poglavito bourbon viski, pojačala je napetosti među državama članicama EU-a, piše britanski medij i podsjeća kako EK prošli tjedan krenula naprijed s planovima za osvetničke carine, uključujući i namete na američka alkoholna pića.
Nije trebalo dugo čekati te je talijanska premijerka Giorgia Meloni oštro kritizirala odluku EK-a upozoravajući da bi takve odmazde mogle dovesti do “začaranog kruga” eskalacije trgovinskih napetosti.
Pozivajući na pažljiviji pristup kako bi se izbjeglo nanošenje štete europskim tvrtkama, rekla je: “Moramo biti oprezni da ovo ne gurnemo u začarani krug odmazde koji će naštetiti našem gospodarstvu i šire Europskoj uniji.”
Dužan i zabrinut nije ostao ni francuski premijer Francois Bayrou koji je ponovio gotovo to isto, optuživši Europsku komisiju da cilja na pogrešne sektore. “Ne bismo trebali ciljati na sektore koji su važni za naše gospodarstvo, kao što su vino i žestoka pića…” – rekao je francuski predsjednik vlade. Naime, kao jedan od najvećih izvoznika vina i šampanjca u EU, Francuska će teško izgubiti nakon ovih novih carina. Bayrou je dodao: “Moramo pronaći način da budemo ujedinjeni bez štete po sektore koji su od vitalne važnosti za naše gospodarstvo.”
Micheal Martin, irski premijer, također je izrazio protivljenje novoj strategiji EK, ističući rizik za poljoprivredni izvoz Irske, posebno u svjetlu carina koje bi snažno utjecale na gospodarstvo zemlje. “Moramo se usmjeriti na rješenja koja neće naštetiti irskom gospodarstvu,” – rekao je Martin i naglasio da bi eskalacija trgovinskih napetosti mogla naštetiti poljoprivrednom sektoru Irske, koji se uvelike oslanja na snažne trgovinske odnose sa SAD-om. “Daljnja eskalacija mogla bi uzrokovati nepopravljivu štetu našim ključnim sektorima, a to moramo izbjeći pod svaku cijenu” – smatra irski premijer.
Ursula von der Leyen branila je predložene mjere, tvrdeći da su one nužne za zaštitu europskih industrija od nepoštene konkurencije. Rekla je: “Moramo osigurati jednake uvjete i zaštititi naše tvrtke od nepoštenih američkih carina.”
Meter: SAD želi kupiti ruski plinovod Sjeverni tok. Što to znači za EU?
Zaključak
Ovoj bih dodao slijedeće: kako stoje stvari s obzirom da je dobro poznato tko je glavni „šerif“ s druge strane barikade tj. Atlantika (Donald Trump) i kolika je njegova odlučnost i upornost poglavito u pitanjima biznisa gdje se snalazi „kao riba u vodi“, kao i s obzirom na navedene reakcije nakon Njemačke najmoćnijih članica Europske unije – Francuske i Italije – nije izgledno da će se optimizam Ursule von der Leyen za uspješnu borbu protiv Trumpove carinske (i ne samo te) politike predugo zadržati.
Teško je, naime, uskladiti „rogove u vreći“ tj. države članice Unije da stoje mirno kada na dnevni red dođu ključne teme koje mogu bolno utjecati na njihove temeljne interese, prije svega one gospodarske. Jer žrtvovati svoje ključne ili „samo“ važne razvojne poluge za neko neizvjesno zajedničko dobro ne želi nitko kome je stalo do svoje zemlje i svog naroda – neovisno o zaklinjanjima u ove ili one zajedničke politike, vrijednosti, projekte, vizije.
Očito je kako nakon što su pristale na Bidenovu politiku, predale mu sve strateške poluge odlučivanja i zajednički krenule u sankcijsko kažnjavanje Rusije nakon njene invazije na Ukrajinu zbog čega su i same pretrpjele i još uvijek trpe bolne posljedice, dovoljno moćno krilo EU-a s juga sada ne želi nepromišljeno krenuti i u carinski, ali ukoliko on eskalira, i u mogući trgovinski rat sa SAD-om ako ne bude pameti s obje strane Atlantika.
Belgija u šoku: Audi zatvara veliku tvornicu u Bruxellesu. Evo gdje je seli
Francuska želja za strateškom autonomijom raspada se pod Trumpovim carinama na konjak
Napori francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za jačom, ujedinjenijom Europom bolje opremljenom za odvraćanje ruskog ratnog stroja i odmazdu na trgovinske prijetnje Sjedinjenih Država i Kine suočavaju se s velikim testom jer Peking i Washington ciljaju na poznate francuske alkoholne proizvode. O tome danas piše medij POLITICO.
Nakon što se EU posvađala s Kinom i nakon što su pojedine zemlje članice pružile snažnu potporu EU-u u uvođenju carina na kineske električne automobile – među kojima se ističe Francuska, Kina je mjesecima razmišljala o uvođenju carina na europska žestoka pića, uključujući konjak
Ako Trump provede u život svoju prošlomjesečnu prijetnju o uvođenju carina od 200 posto, takav bi potez neproporcionalno utjecao na zemlje proizvođače vina, uključujući Francusku, koja je prošle godine izvezla vina i žestokih pića u vrijednosti od 15,4 milijarde eura, prema Federaciji francuskih izvoznika vina i alkoholnih pića (FEVS), od čega je većina otišla upravo u Sjedinjene Države.
Francuska je najveći izvoznik vina i alkoholnih pića u EU, a taj je sektor posebno utjecajan u francuskoj politici i društvu.
S jednim od najvrjednijih izvoznih proizvoda koji je sada na nišanu Bijele kuće, čini se da su francuska želja za strateškom autonomijom brzo topi u čašama vlastitog šampanjca ili bocama čuvenog konjaka. Sada umjesto jedinstva navedeni francuski premijer javno poziva Bruxelles da poštedi američki burbon iz Kentuckyja od bilo kakve moguće europske reakcije.
Isti je, naime, stavljen na sankcijski popis Europske unije protiv „legendarnih američkih proizvoda“ poput još i traperica i motora Harley Davidson.
Podsjećam kako je američki državni tajnik Marco Rubio u nedavnom intervjuu za CBS izjavio: “A zatim, s te nove osnove (uvedenih carina na globalnoj razini na čelik i aluminij, op.ZM.) pravednosti i reciprociteta, uključit ćemo se – potencijalno – u bilateralne pregovore sa zemljama diljem svijeta o novim trgovinskim aranžmanima koji imaju smisla za obje strane.”
Rubio: Nakon carina, pokušat ćemo dogovoriti pravedne bilateralne trgovinske sporazume
Između nuklearnog čekića i nakovnja
Dakle, obratno, ako Washington zaključi kako to nema smisla i ako vidi da je Europska unija odlučila umjesto „pokoravanja“ njegovim zahtjevima zauzeti previše ratoboran stav – od novog trgovinskog aranžmana neće biti ništa. Štoviše, bit će dobro da umjesto njega ne počne otvoreni trgovinski rat. S jedne strane s Amerikom, a s druge – istočne – s Rusijom.
Biti u položaju između čekića i nakovnja, poglavito kada je riječ o nuklearnim velesilama i uz činjenicu da im se u vojnom smislu nemaš čime ozbiljnim suprotstaviti djeluje uistinu frustrirajuće.
Zato mislim da su sadašnje europske elite iscrpile svoje mogućnosti i da su zrele za mirovinu nakon što su nas godinama vodile iz krize u krizu i pritom stalno nudile propale recepte za izlaz iz njih. Trebale bi definitivno razmisliti gdje nas to svih skupa sada ponovo vode prije nego nas potpuno osiromaše i bace na koljena.
Zato bi bilo najbolje da mirno prepuste mjesto mladim i ideologijama neopterećenim političkim snagama spremnima za istinski odgovornu i transparentnu politiku, a ne za uporno pletenje mreža laži i licemjerja u koje se zajedno s njima Europa opasno uplela i iz koje joj je više nemoguće izići bezbolno.
Takvih snaga ima u svim ključnim članicama EU-a, a i u mnogim ostalima. S njima bismo mogli, ako već više i ne možemo proći bezbolno, te bolesti s vremenom ipak preboljeli tj. izbjegli bi suludo srljanje u sigurnu smrt koja nam se na sav glas nudi – paradoksalno – kao najbolje rješenje.
Zoran Meter: Hoće li biti rata?
Jer masovna militarizacija u uvjetima gospodarske, moralne, vrijednosne i svake druge krize na tlu Europe u 20. stoljeću redovito je dovodila do krvavih ratova. Također je redovito od razornih posljedica tih ratova koji su počeli na njenom tlu Europu morala spašavati Amerika – što svojom vojskom, što svojim novcem.
Pa nećemo valjda na iste grablje stati i po treći put?!
