Čini se da je Pakistan ozbiljno shvatio slogan američkog predsjednika Donalda Trumpa “buši, dušo, buši”. Projekt su najavili mjesecima nakon što je Trump pokazao interes za “ogromne naftne rezerve” zemlje, iznenadivši ne samo stručnjake iz industrije već i sam Pakistan, Pakistan Petroleum Ltd (PPL) gradi umjetni otok kako bi pojačao istraživanje nafte i plina.
Otok će se “izniknuti” oko 30 km od obale Sindha, blizu Sujawala, koji se nalazi u blizini rijeke Ind, prema izvješću Bloomberga. Sujawal je udaljen oko 130 km od Karachija, glavnog trgovačkog središta i luke Pakistana.
Za nesmetano i cjelodnevno bušenje, otok će se iz mora izdizati na preko dva metra visine kako bi zaštitila operacije od visokih plima. Očekuje se da će izgradnja otoka biti dovršena u veljači sljedeće godine, a radovi će započeti odmah, rekao je za Bloomberg generalni direktor PPL-a Arshad Palekar. PPL planira izbušiti oko 25 bušotina.
Izgradnja umjetnih otoka za bušenje, iskorištavanjem zemljišta iz mora, nepoznato je područje za Pakistan, a projekt je prvi takav u toj zemlji. Međutim, ideja nije nova, a zemlje poput UAE izgradile su takve otoke, zamjenjujući tradicionalne platforme za naftu i plin, kako bi povećale proizvodne kapacitete.
Takvi se otoci grade nasipanjem zemlje, pijeska ili drugih građevinskih materijala sve dok se ne izdignu iznad površinu vode i ne stvori se otočna površina. Jedna od glavnih prednosti je što osoblje može duže i lakše živjeti i raditi na istom otoku, što smanjuje troškove i vrijeme putovanja do radnog mjesta, a time povećava učinkovitost. Takvi otoci se grade u plitkim morima ili tamo gdje nema tehničkih mogućnosti za platforme.
SAD, Velika Britanija i Bliski istok izgradili su niz takvih otoka koji se koriste kao odlagališta ili nasipavanja krutog otpada. Od početka 20. stoljeća Japan je izgradio oko 50 umjetnih otoka, kao i Kina.
Ali, to što Pakistan troši milijarde na takav objekt je sasvim druga priča. Jednostavno zato što ne postoji pouzdan dokaz da Pakistan ima ikakve značajne, neiskorištene rezerve nafte. Zemlja, koja je na 50. mjestu u svijetu po rezervama sirove nafte, uvozi više od 80% svoje nafte, pomalo podrugljivo piše IndiaToday.
Na primjer, često istican i najavljivan projekt iz 2019. za bušenje bušotine Kekra-1, u blizini obale Karachija, obustavljena je nakon što ništa nije pronađeno. To je na kraju dovelo do odlaska američkog diva Exxon Mobila s tržišta. Posljednjih godina nekoliko naftnih kompanija napustilo je pakistanske obale, uključujući Kuwait Petroleum Corp i Shell. TotalEnergies SE također je prodao svoj udio u poslovanju s gorivom.
Trump tvrdi da Pakistan ima ogromne rezerve
No, čini se da su nade vlade Pakistana porasle nakon Trumpove srpanjske objave na Truth Socialu, u kojoj je pisao o razvoju “ogromnih rezervi nafte” s tom zemljom. Nastavio je rekavši da bi Indija, koja većinu svoje energije uvozi iz Rusije, mogla postati potencijalni kupac ove nafte.
“Upravo smo sklopili sporazum s Pakistanom, prema kojem će Pakistan i Sjedinjene Države surađivati na razvoju svojih ogromnih rezervi nafte”, rekao je Trump. Do toga je došlo u trenutku kada su odnosi između Pakistana, koji se okrenuo podilaženju Trumpu, i SAD-a svjedočili drastičnoj promjeni u posljednjih nekoliko mjeseci. Od potpisivanja ugovora o kriptovalutama do pripisivanja zasluga Trumpu za okončanje sukoba s Indijom (Modi je to opovrgnuo), pa do predlaganja njegovog imena za Nobelovu nagradu za mir, Pakistan je u misiji da pridobije naklonost američkog predsjednika.
Nakon što je Trumpova izjava potaknula ponovni interes za pakistanski naftni i plinski sektor, Pakistan je dodijelio dozvole za istraživanje na moru nekoliko tvrtki, uključujući PPL-u.
Što točno planiraju nasipavanjem zemlje?
Ipak, nasipavanje se planira u blizini bazena/ušća Inda, gdje se nalaze indijske nafte platforme na moru i nalazište nafte Bombay High Field. Dakle, nema sumnje da pakistanska lokacija potencijalno mogla sadržavati rezerve nafte, što potvrđuju i početka ispitivanja. Međutim, pronalazak iskoristivih resursa predstavlja izazov. Osim toga, Indija je tamo izgradila čelične platforme, a ne otok. Platforme su višestruko jeftinija i tehnički manje zahtjeva opcija. Ono što je najzanimljivije jest što se otoci ne podižu zbog istraživačkog/preliminarnog bušenja. Dosadašnja istraživanja jesu potvrdila nalazišta ugljikovodika, no pitanje je količine, gustoće i protoka, tj. komercijalne isplativosti za vađenje.
Iz pakistanskog PPL su za pakistanski medij The Dawn opovrgnuli navode američkog Bloomberga i indijskih medija. Tvrde da izgradnja “otoka” nije baš potpuno točna informacija, iako je upravo to rekao ranije njihov generalni direktor Palekar. Nakon pokušaju da objasne što točno planiraju, još manje je jasno, ali navodno žele osigurati pristup i izgraditi pristupnu strukturu za bušotinu u močvarnom području. Iz vladine tvrtke pišu: “PPL je već uspješno prikupio 2D i 3D seizmičke podatke na ovom području koristeći specijaliziranu opremu za prijelaznu zonu. Trenutno su u tijeku građevinski radovi za podršku operacijama bušenja, uključujući razvoj utovarno-istovarnih pristaništa i pristupne ceste koja povezuje istovarno pristanište s lokacijom bušotine. Zbog močvarnih uvjeta podzemlja i utjecaja plime i oseke, i pristupna cesta i ploča za bušotinu podižu se za otprilike devet stopa kako bi se osigurao kontinuitet rada i ublažili učinci oseke i plime”.
Korisnici društvenih mreža masovno ismijavaju pakistanski potez. “Brat (Trump) je dao jedan preuveličan komentar, a cijela je zemlja rekla: ‘Kladimo se, idemo teraformirati ocean’. Ako se ovo pretvori u još jedno prazno obećanje, taj će otok biti najskuplji pješčani dvorac na svijetu”, tvitao je jedan korisnik.
‘Hladni mir’: Posljednji čin indo-pakistanskog suparništva (2)
