Gruzija, donedavno ocijenjena kao stabilna demokracija u postsovjetskom prostoru, suočava se s ozbiljnim izazovima uoči predstojećih parlamentarnih izbora 26. listopada, sugerira analiza Quincy instituta. Naime, Atlantsko vijeće nedavno je pohvalilo ovu kavkasku državu, smjestivši je u najbolju četvrtinu svih nacija prema kvaliteti demokratskih institucija, ispred zemalja poput Poljske i Ukrajine. No, kako se izbori približavaju, sve su glasnija upozorenja o prijetnji od autokracije i nepodobnom približavanju Gruzije ruskoj orbiti.
U prošlosti je Gruzija, unatoč brojnim političkim i ekonomskim izazovima, uspjela izgraditi demokratski sustav koji je, iako nesavršen, bio na putu prema stabilnosti i napretku. No, sada vladajuća stranka Gruzijski san, prema kritikama, vodi zemlju u smjeru autokratske vlasti, po uzoru na Rusiju. Posebno zabrinjava novi zakon koji bi zahtijevao da nevladine organizacije (NVO) koje dobivaju više od 20 posto sredstava iz inozemstva budu registrirane kao “subjekti stranih sila”, što podsjeća na slične zakone u Rusiji, ali i američku FARA-u. Neke NVO, često financirane iz inozemstva, imaju duboke veze sa zapadnim institucijama i vladama te aktivno utječu na oblikovanje javnog mnijenja u Gruziji. Vladajuća stranka tvrdi da je zakon nužan radi zaštite suvereniteta i transparentnosti, dok opozicija i kritičari upozoravaju da se radi o potezu kojim se želi ograničiti djelovanje organizacija koje zagovaraju zapadne vrijednosti i ljudska prava.
Osim toga, odnosi između Gruzije i Rusije predstavljaju još jedno ključno pitanje koje polarizira političku scenu. Vladajuću stranku često se optužuje da previše koketira s Moskvom, dok se istovremeno udaljava od europskog puta kojemu su Gruzijci težili proteklih godina. S druge strane, Gruzijski san tvrdi da pokušava balansirati između istoka i zapada kako bi zaštitio nacionalne interese.
In this interview, the Prime Minister of Georgia argues that the NATO countries have been after Georgia since 2002 to convert it into another frontline against Russia. pic.twitter.com/u8EUblrrdH
— Glenn Diesen (@Glenn_Diesen) May 26, 2024
Krhka demokracija
Izbori 26. listopada smatraju se presudnim trenutkom za budućnost gruzijske demokracije. Iako su mnogi zabrinuti da bi vladajuća stranka mogla poduzeti nedemokratske mjere, poput zabrane oporbenih stranaka, oporba je također pod pritiskom da ne eskalira političku krizu u zemlji. Neki oporbeni lideri već su najavili da bi mogli optužiti vlasti za izbornu prijevaru i pozvati na masovne ulične prosvjede ako rezultati budu nepovoljni za njih. Eka Gigauri, čelnica Transparency International Georgia, izjavila je pred Odborom za vanjske poslove američkog Senata da su ovi izbori ključni za budućnost zemlje. Prema njezinim riječima, Gruzijci biraju između demokratske, europske budućnosti i scenarija u kojem bi Gruzija postala ruski satelit.
U ovom kontekstu, važnost slobodnih i poštenih izbora postaje ključna. Zapad, posebno Europska unija i Sjedinjene Države, sugeriraju iz Quincyja, mora pažljivo pratiti izborni proces i osigurati nepristrano promatranje izbora. Međutim, vanjsko uplitanje, bilo s jedne ili druge strane, moglo bi dodatno destabilizirati situaciju i ugroziti ionako krhku demokraciju u zemlji.
Gruzija se suočila s teškim izazovima od stjecanja neovisnosti od Sovjetskog Saveza 1991. godine. U ranim 1990-ima, zemlja je preživjela nekoliko epizoda građanskog rata između suprotstavljenih političkih frakcija, dok su kriminalizirane milicije imale značajan utjecaj na nacionalnu politiku. Zemlja, nekoć jedna od najprosperitetnijih sovjetskih republika, doživjela je naglu ekonomsku propast i masovno siromaštvo koje traje do danas. Stanje je djelomično stabilizirano pod bivšim vođom Komunističke partije Eduardom Ševardnadzeom, no njegova vladavina obilježena je korupcijom, ekonomskom stagnacijom i značajnim manipuliranjem izbornim rezultatima.
First Secretary of the Georgian Communist Party Eduard Shevardnadze and General Secretary of the Central Committee of the Communist Party of the Soviet Union Leonid Brezhnev at Tbilisi airport, Georgian SSR, 1981 pic.twitter.com/jt2Qeakkgm
— Soviet Visuals (@sovietvisuals) November 11, 2019
Sakašvilijeva agresija
Prosvjedi protiv Ševardnadzea kulminirali su 2003. godine tijekom “Revolucije ruža”, koja je donijela promjenu vlasti i dolazak na čelo Miheila Sakašvilija. Njegova osmogodišnja vladavina donijela je program reformi podržan zapadnom pomoći, ali uz značajnu dozu autoritarnosti. Iako je gospodarstvo napredovalo, Saakašvili je vladao kroz režim koji je često zanemarivao vladavinu prava i vršio represiju protiv prosvjeda. Pregovaranje o priznanju krivnje, uvedeno 2004. kao sredstvo borbe protiv korupcije, postalo je “višenamjenski stroj za zatvaranje”, a zatvorska populacija se utrostručila. Jedan zapadni promatrač je komentirao: “Prekomjernost kaznenog postupka i zlouporaba šireg sustava kaznenog pravosuđa postali su središnji za razumijevanje gruzijske politike i društva.”
Sakašvilijeva politika doživjela je ozbiljan udarac tijekom kratkog rata s Rusijom 2008. godine – za čije je započinjanje izviješće Europske unije okrivilo Tbilsi – kada je pokušao silom povratiti kontrolu nad Južnom Osetijom. Rat je rezultirao katastrofalnim porazom, dok su Južna Osetija i Abhazija ostale izvan kontrole Tbilisija.
Unatoč sve većim autoritarnim tendencijama, Sakašvili je mirno prepustio vlast 2012. godine, nakon što je njegovu stranku porazio Gruzijski san (GD) na izborima. Novi vođa, milijarder Bidzina Ivanišvili, koji je stekao bogatstvo u Rusiji, postao je ključna figura u gruzijskoj politici. Iako je podržavao Revoluciju ruža, ubrzo je prekinuo veze sa Sakašvilijem i krenuo vlastitim putem, postupno preuzimajući kontrolu nad političkom scenom.
Georgia will “find the strength to apologize” to the Ossetians for the war Saakashvili’s party started in 2008 on orders from abroad!
This was stated by the founder and president of the ruling party, Georgian Dream, at a pre-election rally. pic.twitter.com/zSeaM2sTwg
— Geo_monitor (@colonelhomsi) September 14, 2024
Na piku Bruxellesa
Izbori 2020. godine donijeli su značajnu političku krizu, s optužbama za zastrašivanje birača i kontroverzama oko izbornih pravila. Međutim, promatrači Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) zaključili su da su “izbori bili konkurentni i, općenito, temeljne slobode su bile poštovane”, iako su zabilježeni problemi s povjerenjem u izborni proces. Oporba je, međutim, odbila prihvatiti rezultate, pokrenula prosvjede i odbila ući u parlament. Europska unija je na kraju intervenirala kroz posredovanje Charlesa Michela, no sporazum koji je postignut nije potrajao.
Političke napetosti ponovno su se pojačale 2021., dok su zapadne nevladine organizacije (NVO) imale značajnu ulogu u podršci oporbenim prosvjedima i lobiranju za vanjsku intervenciju. U travnju te godine, skupina zapadno financiranih nevladinih organizacija, uključujući Transparency International Georgia, pisala je Odboru za vanjske odnose Senata SAD-a, tražeći američku intervenciju u gruzijskoj političkoj krizi.
Iako je u međuvremenu Gruzija postigla napredak prema članstvu u Europskoj uniji, EU je odlučila priznati Ukrajinu i Moldaviju kao kandidate za članstvo, ostavljajući ovu Kavkažane po strani. Prema procjenama EU-a, Gruzija je bila “daleko ispred” Moldavije i Ukrajine u ispunjavanju kriterija za članstvo, ali je Bruxelles zahtijevao daljnje reforme u području upravljanja, pravosuđa i poštivanja ljudskih prava. Međutim, ocjene međunarodnih organizacija pokazuju da je Gruzija, unatoč svojim izazovima, zadržala status demokracije. Atlantsko vijeće, u svojoj ljestvici za 2024. godinu, ocijenilo je Gruziju kao “slobodnu” zemlju, svrstavajući je ispred Poljske i Ukrajine. Transparency International je Gruziju rangirao na 49. mjesto u svijetu u svojem “Indeksu percepcije korupcije”, ispred članica EU-a poput Grčke i Rumunjske.
MEP @wallacemick explains that Georgia will not be granted EU candidate status until the country fully accepts the Western Russophobia. pic.twitter.com/xl7INClmRF
— Marin Prvan (@theprvan) June 5, 2023
“Otrovna pilula”
Parlamentarni izbori u Gruziji, zakazani za 26. listopada, označit će prvo glasanje prema novom, potpuno proporcionalnom izbornom sustavu s izbornim pragom od pet posto za ulazak u parlament. Na izborima sudjeluje 27 stranaka, a političku opoziciju čine četiri glavne prozapadne koalicije, uz nekoliko manjih stranaka. Dominantne koalicije uključuju “Jedinstvo za spas Gruzije” predvođeno UNM-om, “Snažnu Gruziju” i “Koaliciju za promjene”, dok Giorgi Gaharia, bivši premijer Gruzijskog sna (GD), vodi koaliciju “Za Gruziju”.
Iako opozicija zajedno ima potencijal da pobijedi Gruzijski san, stranke su podijeljene, osobito po pitanju Sakašvilija, bivšeg predsjednika i vođe UNM-a, čije je uhićenje 2021. izazvalo snažne reakcije. UNM zahtijeva njegovo oslobađanje, dok su druge stranke skeptične, što je postalo ključna točka razdora među oporbenim blokovima. Kako navodi German Marshall Fund: “Bivšu vladajuću UNM mnogi smatraju ‘otrovnom pilulom’. Iako ima lojalnu bazu, mnogi birači i politički akteri odbijaju surađivati s njima zbog pritužbi na autokratsku vladavinu u razdoblju prije 2012.”
S druge strane, politička opozicija se slaže u kritici Gruzijskog sna za, kako tvrde, tri glavna propusta: udaljavanje od EU-a, jačanje autokratske vladavine i preblizak odnos s Rusijom. Tina Bokučava, predsjednica UNM-a, izbor opisuje kao “između slobodne, prosperitetne europske budućnosti i autoritarne vlasti u stilu Putina.” Ova retorika, koja naglašava crno-bijeli geopolitički okvir, uspješno je privukla pažnju u SAD-u i EU, ali unutar Gruzije izaziva različite reakcije.
“President Putin is not winning, he is not winning in Ukraine and he is not winning in Georgia”
Opposition leader Tina Bokuchava tells #Newsnight that despite parliament passing what critics call the “Russia law”, people will continue to protest it in the capital Tbilisi pic.twitter.com/Z0JYjxHzu9
— BBC Newsnight (@BBCNewsnight) May 14, 2024
Obojena revolucija
Irakli Kupradze, glavni tajnik stranke Snažna Gruzija, upozorava na opasnost preusmjeravanja fokusa isključivo na vanjske sile: “Dio opozicije sveo je izbore samo na geopolitički značaj, što smatramo pogrešnim.” Njegov komentar odražava širu zabrinutost da bi ekonomska pitanja, kao što su siromaštvo i nezaposlenost, mogla biti ključni faktori na ovim izborima. Prema istraživanju koje je proveo Nacionalni demokratski institut SAD-a iz 2023., ekonomska pitanja duboko utječu na svakodnevni život Gruzijaca, pri čemu su siromaštvo i nezaposlenost istaknuti kao glavni uzroci nesigurnosti. “Svaki drugi Gruzijac vjeruje da su se problemi siromaštva i kriminala pogoršali”, stoji u istraživanju, uz napomenu da jedan od deset Gruzijaca ne može priuštiti hranu.
Unatoč kritici opozicije, vlada Gruzijskog sna ranije je podupirala približavanje EU-u, a status kandidata za članstvo Gruziji je dodijeljen u prosincu 2023., pod uvjetom nastavka reformi. Međutim, povećana retorika koja prikazuje izbore kao ključnu bitku između Zapada i Rusije povećava napetosti, čineći ove izbore potencijalnim izvorom nove političke krize. Zurab Japaridze, jedan od oporbenih vođa, ne isključuje čak ni izvanustavne metode za rušenje vlasti, izjavivši: “Ulice i protesti su jedini put.”
A kako bi spriječili obojene revolucije u svojoj zemlji, Gruzijski san je prošle godine podnio parlamentu sporni zakon o registraciji stranih agenata. Zakon je usvojen u nešto izmijenjenom obliku u proljeće 2024. te nije postavio izravna ograničenja na aktivnosti nevladinih organizacija, ali je izazvao zabrinutost među prozapadno orijentiranoj gruzijskoj javnosti, kao i paniku na Zapadu da bi vlada mogla koristiti zakon za maltretiranje NVO-ova. Iako je oporba tvrdila da zakon oponaša ruski zakon, koji je često korišten za suzbijanje sloboda civilnog društva, ova gruzijska verzija nije toliko represivna. Vlada je branila zakon, tvrdeći da odgovara zapadnim standardima, uključujući američki Zakon o registraciji stranih agenata (FARA), koji također zahtijeva transparentnost nevladinih organizacija koje dobivaju sredstva iz inozemstva.
Protests are again on the streets in Georgia. You didn’t see it?
Perhaps because they march against Western influence and support the Foreign Agents Act that would expose that Western influence. pic.twitter.com/4iAX6tuZWC
— Marin Prvan (@theprvan) March 15, 2023
Priprema puča
Nakon što su izbili prosvjedi protiv ovog zakona, Michael Roth, predsjednik Odbora za vanjske poslove njemačkog Budestaga, poručio je okupljenima: “Svi smo ponosni na vas. Vaša borba je i naša borba i možete očekivati više od nas nego samo riječi.” A koliko daleko su zapadni političari spremni daleko otići u “širenju demokracije” među Gruzijcima pokazao je Olivér Várhelyi, EU povjerenik za “susjedstvo i proširenje”. Naime, on je čak uputio prijetnju smrću gruzijskom premijeru, “dobronamjerno” ga upozorivši da bi, ako nastavi gurati transparetnost financiranja stranih udruga, mogao proći kao (upucani) slovački premijer Robert Fico.
Za mnoge kritičare usporedba s Rusijom bila je politički motivirana. Naime, u mnogim zemljama, uključujući Irsku, Izrael i Indiju, postoje slični zakoni o transparentnosti stranog financiranja. Međutim, ova se retorika pokazala vrlo učinkovitom u mobiliziranju Gruzijaca koji strahuju od ruskog utjecaja. U ožujku 2023., masovni prosvjedi izbili su u Tbilisiju protiv zakona, a neki su prosvjednici pokušali upasti u parlament. Vlasti su na to odgovorile nasilnim gušenjem prosvjeda. Kritičari zakona, poput Bokučave, tvrdili su da je “ovo još jedan korak prema autoritarnoj vladavini s ruskim modelom”. U rujnu 2023. je pak gruzijska sigurnosna služba navela kako strani agenti planiraju ponoviti ukrajinski udar iz 2014. u Gruziji pokretanjem organiziranih masovnih nereda u listopadu i prosincu. “Krajnji cilj ovoga je promjena vlasti nasilnim metodama”, stoji u priopćenju.
Gruzijske nevladine organizacije svakako uvelike ovise o zapadnim sredstvima, a mnogi su NVO-ovi izravno povezani s prozapadnim oporbenim strankama, poput Jedinstvenog nacionalnog pokreta (UNM), stranke bivšeg predsjednika Sakašvilija. Ovo je povezivanje NVO sektora s oporbom bilo ključan faktor u reakcijama vlade. Kao što je rekao Stephen Jones, direktor gruzijskih studija na Sveučilištu Harvard: “Civilno društvo u Gruziji je i jako i slabo. Vrlo je vidljivo i čujemo to na Zapadu — to je važno. S druge strane, nema toliku podršku u gruzijskom društvu u cjelini.” No, državne vlasti su otišle i korak dalje, optužujući SAD za poticanje promjene režima u Gruziji. Vlada je tvrdila da je USAID financirao obuku gruzijskih aktivista od strane srpskih organizacija koje su sudjelovale u rušenju Slobodana Miloševića. Iako su ove tvrdnje bile neosnovane, podsjetile su na složene odnose između Zapada i gruzijske vlade te ponovno potaknule debatu o utjecaju stranog novca u domaćoj politici.
“Dvosmisleni odnosi”
Nakon što je zakon usvojen, reakcija Washingtona bila je oštra. SAD je uveo sankcije i vizna ograničenja za članove gruzijske vlade, najavio suspenziju vojne pomoći i preispitivanje odnosa sa zemljom. Europska unija također je poduzela mjere, zamrznuvši pregovore o pristupanju Gruzije EU-u i suspendirala financijsku pomoć. Predsjednica Salome Zourabišvili – rođena Francuzica i bivša ambasadorica Francuske koja ne govori tečni gruzijski, a koju je tijekom studiranja na Sveučilištu Columbia mentorirao Zbigniew Brzezinski, visoki savjetnik Bijele kuće te predani antikomunist i antisovjet – izjavila je kako je reakcija EU-a odgovor na “antieuropsku i antizapadnu retoriku vlade”. Inače, dok su u Gruziji trajali prosvjedi protiv zakona, je bila u Washingtonu na konzultacijama. Čak je od tamo dala i intervju za CNN, u kojem je poručila da “nema potrebe za takvim zakonom” jer ga “nitko nije ni tražio”.
Napetosti između gruzijske vlade i Zapada postale su očitije u kontekstu ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, koja je otvorila niz izazova za Gruziju. Dok je vlada Gruzijskog sna osudila rusku invaziju i sukladno glasovala u Ujedinjenim narodima, istovremeno nije pristala na sve mjere sankcija protiv Rusije koje su poduzeli Europska unija i Sjedinjene Države. Također, odbila je zahtjeve za isporukom oružja Ukrajini, što je izazvalo frustraciju među zapadnim silama. U lipnju 2022., Europski parlament je čak pozvao na sankcije protiv osnivača stranke Ivanišvilija zbog njegovih “dvosmislenih odnosa” s Moskvom.
Zapadni mediji i komentatori, uključujući vlade SAD-a i EU, sve su više neprijateljski nastrojeni prema gruzijskoj vladi, smatrajući je previše popustljivom prema Moskvi. No, geopolitička situacija Gruzije je iznimno složena, s obzirom na njezinu povijest i trenutačne okolnosti. Prije eskalacije sukoba u Ukrajini, Zapad je zapravo podržavao gruzijsku “multivektorsku” politiku, koja je balansirala između partnerstva sa Zapadom i održavanja određenih odnosa s Rusijom. Ova politika je Gruziji omogućila da stabilizira svoje odnose s Rusijom i razvija gospodarske veze, dok je istovremeno ostajala bliska sa SAD-om.
🇬🇪 Georgia’s prime minister Garibashvili blames NATO enlargement on Russia’s entry into Ukraine in 2022. This is not a response the Western establishment wanted to hear from a country aspiring to join the EU and one that’s currently outside the Russian sphere of influence. pic.twitter.com/anRWo455Hk
— Nina 🐙 Byzantina (@NinaByzantina) May 30, 2023
Politička polarizacija
Situacija se promijenila nakon invazije na Ukrajinu, kada je Gruzija počela osjećati pritisak da preispita svoje odnose s Rusijom. Gruzija je podržala nekoliko ključnih međunarodnih poteza protiv Rusije, uključujući glasovanje za izbacivanje Rusije iz Vijeća Europe. No, ekonomska veza s Rusijom i dalje ostaje važna, osobito kroz trgovinu, turizam i doznake gruzijskih radnika u Rusiji, što dodatno komplicira gruzijsku vanjsku politiku. “Gruzija nije nečiji vazal, Gruzija nije zemlja koju će netko iskoristiti za svoje interese, uništiti svijet i ponoviti sudbinu Ukrajine. Čuvamo ovu zemlju, štitimo svijet, želimo sačuvati mir”, poručio je gradonačelnik Tbilisija, bivši nogometaš Kaha Kaladze, o američkom pritisku na Gruziju.
Dok Gruzija pokušava balansirati između Zapada i Rusije, u zemlji se sve više javlja strah da bi oporbene snage mogle podržati politiku koja bi dovela do eskalacije sukoba s Rusijom, što je situacija koju aktualna vlada želi izbjeći. Gruzijska javnost podijeljena je oko vanjske politike, a mnogi Gruzijci podržavaju zadržavanje gospodarskih veza s Rusijom, iako nemaju simpatija prema Moskvi. Istovremeno, podrška EU-u i NATO-u ostaje jaka među većinom stanovništva, iako postoji skepticizam prema Zapadnoj predanosti gruzijskoj sigurnosti. Posebno se ističe osjećaj izdaje koji proizlazi iz događaja tijekom gruzijsko-ruskog rata 2008. godine, kada su mnogi Gruzijci osjećali da ih Zapad nije adekvatno podržao. Gruzijsku vanjsku politiku dodatno kompliciraju unutarnji politički izazovi, uključujući sukob između tradicionalnih vrijednosti, koje podupire Gruzijska pravoslavna crkva, i liberalnih zapadnih ideala.
Svakako, Gruzija je godinama bila istaknuti primjer demokratskog napretka na postsovjetskom prostoru, unatoč brojnim izazovima. Međutim, zemlja se sada suočava s ozbiljnim političkim sukobom koji prijeti destabilizaciji. Politička polarizacija u Gruziji ubrzano raste, a napetosti između vladajuće stranke Gruzijski san i oporbe sve više pogoršavaju situaciju. Iz Quincyja ističu kako bi Sjedinjene Države i Europska unija trebale prepoznati ovu složenost i krhkost te izbjegavati korake koji bi dodatno produbili podjele u gruzijskom društvu. Umjesto toga, kažu, nužno je poduprijeti pažljivo i nepristrano praćenje nadolazećih izbora od strane međunarodnih promatrača poput OESS-a te bi se zapadne zemlje trebale obvezati da će prihvatiti rezultate tih izbora, osim ako nepristrani promatrači ne zaključe da je došlo do ozbiljnih nepravilnosti, što bi smanjilo napetosti i pomoglo pri očuvanju demokratskih procesa u zemlji.
The European Parliament just adopted a MAJOR resolution on Georgia by an absolute majority. It’s a big one.
It sets the tone to freeze all EU funding, impose sanctions on Bidzina Ivanishvili, support civil society, and calls for President Saakashvili’s freedom.
Let’s dive into… pic.twitter.com/lSylUpwZ0X
— Petre Tsiskarishvili (@petretsisko) October 9, 2024
Zapad na potezu
Zapad bi također, prema istraživačima američkog instituta, trebao izbjeći pojednostavljenu dihotomiju u ocjenjivanju sukoba između političkih aktera u Gruziji. Umjesto crno-bijelog prikaza, važno je shvatiti da različite strane, uključujući one iz nevladinog sektora, mogu imati vlastite interese koji utječu na njihove stavove i djelovanja. Gruzija je u prošlosti pokazala sposobnost organiziranja poštenih izbora, održavanja snažnih veza sa Sjedinjenim Državama i napredovanja na putu prema Europskoj uniji. Ti potencijali još uvijek postoje, ali daljnji napredak bit će moguć samo ako Zapad zadrži otvorenost za suradnju s Gruzijom, čak i pod vodstvom trenutne vlade.
Ova procjena možda zvuči optimistično s obzirom na trenutačne okolnosti, uključujući zamrzavanje procesa pristupanja EU i nedavne američke sankcije protiv članova vladajuće stranke. Ako Gruzijski san zaista krene u smjeru autoritarizma, uključujući eventualno zabranjivanje oporbenih stranaka, pristupanje Tbilsija Europskoj uniji ne bi smjelo biti na stolu. No, s obzirom na dosadašnje dokaze, tvrdnje da je Gruzija već postala pro-Putinova autoritarna država su svakako pretjerane.
Bruxelles prekinuo proces pristupanja Gruzije EU jer nisu zadovoljni trenutnom vladom
