Diktatura Gorila učinila je nogomet jedinim mogućim izlazom za ljude, a 1978. mala momčad našla se igrajući prvenstvo poput Dantea: upravljanje tehničkim igračem Carlosom Albertom i eksploziv vrlo mladog Carece stvorili su čudo
Ne dogodi se, ali ako se dogodi… Da, ako se dogodi, znači da se ostvarilo nemoguće, da su mali odjednom postali veliki, a da su veliki postali mali. To znači da sudbina nikome ne gleda u lice: samo je treba slijediti da bi je pobijedio. I na kraju, nakon beskrajnog niza utakmica, strašnih okršaja i napetosti, dogodilo se: Guarani su postali prvaci Brazila. Osvojio je državno prvenstvo, iako je bio izraz grada, Campinasa, koji je do tada bio na granici velikog nogometa. Kakve veze je Guarani imao s Palmeirasom, sa San Paolom, sa Santosom, s Vascom da Gamom, s Flamengom? Ništa, nema apsolutno nikakve veze, a možda se iz tog razloga, odnosno nelogičnosti koja postaje pravilo, sve ovo dogodilo. Ljepota povijesti često leži u naborima, u detaljima, u onome što mnogi smatraju beznačajnim detaljima, a onda, kada se provjere činjenicama, pokažu se presudnim.
