Cijene plemenitih metala nastavljaju svoj uzlazni trend, a sve su oči investitora uprte u ključnu psihološku granicu od 3500 američkih dolara po unci zlata. Posljednjih dana cijena zlata bilježi snažan rast potaknuta očekivanjima da će američka središnja banka uskoro početi ciklus smanjenja kamatnih stopa, kao i zbog sve izraženijih globalnih gospodarskih i političkih neizvjesnosti te pada povjerenja u američki dolar. Povijesno gledano, smanjenje kamatnih stopa najčešće dovodi do rasta cijene zlata, investicijskog instrumenta koji nosi reputaciju imovine koja pruža zaštitu vrijednosti kapitala od negativnog učinka inflacije.
Na međunarodnim burzama zlato se trenutačno kreće oko 3450 dolara po unci, a brojni analitičari upozoravaju da bi proboj razine od 3500 dolara mogao otvoriti vrata novom valu potražnje. Psihološke granice na tržištima često imaju presudnu ulogu jer dodatno potiču ulagački sentiment, a u slučaju zlata one dodatno naglašavaju njegovu ulogu sigurnog utočišta u nesigurnim vremenima. Srebro također bilježi snažan uzlet, dosegnuvši najviše razine u posljednjih 14 godina. Cijena srebra u probila je granicu od 40 dolara po unci, a mnogi analitičari očekuju nastavak rasta i u periodu pred nama. Slični faktori – očekivani pad kamata, slabiji dolar i rastuća potražnja u industriji – podupiru rast cijene srebra, koje se sve više promatra i kao investicijsko i kao industrijsko dobro.
“Trenutačno svjedočimo trenutku u kojem psihologija tržišta ima jednaku važnost kao i ekonomski fundamenti. Ako zlato probije granicu od 3500 dolara, to bi moglo izazvati snažnu dodatnu potražnju i još veći priljev investitora u plemenite metale. I srebro postaje sve zanimljivije jer kombinira investicijsku sigurnost i industrijsku potražnju”, kaže Saša Ivanović, direktor Centra Zlata. Visok rast cijena zlata i srebra ulagačima u ove plemenite metale donio je popriličnu zaradu posljednjih godina. Cijene zlata i srebra u eurima u proteklih su 12 mjeseci porasle za oko 30 posto, a zlato se posebno ističe s prosječnim godišnjim porastom u posljednjih 20 godina većim od deset posto. Takav rast znatno je veći od mnogih drugih ulaganja poput nekretnina, trezorskih zapisa ili obveznica, a više je nego dovoljan da pokrije negativan učinak inflacije na novčanu štednju građana.
