Kada se tek počeo pojavljivati u javnosti, Mate Rimac predstavljan je kao mladi inovator i poduzetnik. Danas više nije mlad, a kako vrijeme odmiče, i o njegovim se inovacijama otvaraju brojna pitanja te ne diskreditiraju samo projekte kojima se hvalio nego bi mogla diskreditirati i premijera Andreja Plenkovića.
Da situacija s Rimcem postaje sve složenija, može se zaključiti i iz toga što je ovih dana zatražio novu odgodu za projekt robotaksija vrijedan 179,4 milijuna eura. Zahtjev koji je Rimac uputio u Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje (SAFU) stajao je oko mjesec dana, nakon čega je 18. ožujka proslijeđen Ministarstvu prometa, pa sada u resoru Olega Butkovića ozbiljno razmišljaju što poduzeti u pogledu zahtjeva koji im je stigao iz tvrtke Project 3 Mobility (P3M), korisnika bespovratnih sredstava za projekt robotaksija. U tvrtki kažu kako je u tijeku postupak značajne i goleme izmjene ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, zbog čega i jest predloženo produljenje trajanja projekta.
Iz Rimčeve tvrtke traže izmjenu datuma završetka razdoblja provedbe projekta i razdoblja prihvatljivosti izdataka na 31. kolovoza, što znači da bi se konačni rok pomaknuo za pet mjeseci. Istovremeno u uputi za tvrtku Project 3 Mobility jasno piše da provedba projekta smije početi s prvim danom svibnja 2021., a kraju se mora privesti 31. ožujka ove godine. Ako provedba potraje dulje od tog roka, troškovi realizacije projekta financirat će se iz vlastitih sredstava.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Glavni razlog
Nije tajna da se taj projekt financira europskim novcem, a ovo nije prvi put da Rimac probija rokove i traži odgodu. No situacija je sada ozbiljnija utoliko što iz upute jasno proizlazi da bi u slučaju probijanja rokova sve troškove morala snositi tvrtka P3M. Poznato je da je Rimac projekt predstavio potkraj 2020. Tada je njegova tvrtka zatražila uvrštenje u Nacionalni plan oporavka i otpornosti. U ožujku iduće godine Vlada predvođena premijerom Andrejem Plenkovićem uključuje P3M kao jedinu privatnu tvrtku u nacrt Nacionalnog plana oporavka s potporom od 179,4 milijuna eura bez natječaja i javnog poziva.
Tvrtki je novac dodijeljen za razvoj potpuno autonomnog električnog vozila pete razine autonomije, a kako tvrtka nije raspolagala vlastitim novcem, početkom 2022. potpisuju sporazum o financiranju te iz državnog proračuna dobivaju gotovo 20 milijuna eura pozajmice, koja im je stigla dok su čekali odobrenje iz Europske komisije. Pozajmica je bila namijenjena razvoju prototipova. Sve do lipnja 2023., kada mu je EK odobrio projekt i kada je potpisan ugovor, Rimac je objašnjavao da je bio onemogućen u radu na realizaciji svojeg čuvenog projekta robotaksija u punom opsegu, iako je ugovor predvidio 60 verificiranih prototipova do početka 2024. godine. Do konca 2023. prototip nije bio dovršen. Centar mobilnosti nije se ozbiljno pripremao, a da projekt zapinje, moglo se zaključiti još tada jer se Rimčeva tvrtka nije javila na natječaj Grada Zagreba za terminal na Savi.
Hrvatska je odgodu roka zatražila u rujnu 2023., i to na godinu dana, argumentirajući taj potez dugim čekanjem odluke iz Bruxellesa. No u međuvremenu se pokazalo da je projekt odgođen zbog zahtjeva u kojem se kao glavni razlog isticalo to što Rimčev suradnik Mobileye u tom trenutku nije mogao nabaviti mikročipove, te je prezentacija prototipova odgođena do prvog kvartala prošle godine.
Nova sumnja
Dugo očekivana prezentacija robotaksija održana je u lipnju 2024., no završila je potpunim fijaskom, zbog čega je bilo neugodno i prisutnim gostima, među kojima su se, uz resornog ministra Butkovića, našli premijer Plenković i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. Tvrtka u konačnici do travnja prošle godine nije predala dokaze o prototipovima iako je to bila dužna učiniti do kraja prvog kvartala 2025. Ministarstvo se doista požurnicama trudilo doći do nečeg opipljivog što bi opravdalo Rimčevo djelovanje, no po svemu sudeći, uzalud.
Nova sumnja u projekt pojavila se početkom travnja, kada se doznalo da je rok za verifikaciju prototipova pomaknut do slanja osmog zahtjeva Europskoj komisiji za isplatu, za što se RH opet založila. Da priča bude do kraja neobična, provjera prototipova nije se ni provodila u ovlaštenim stanicama, nego u Svetoj Nedelji, pri čemu su iz Centra za vozila objašnjavali da nije testirana autonomija, nego je izvršena evidencija ugrađenih sustava. Ujedno se navodno provodilo testiranje, koje su obavili sami proizvođači. Potkraj prošle godine rečeno je da je Rimčeva tvrtka uistinu predstavila 60 prototipova te da su provedena odgovarajuća testiranja.
Država se nakon toga opet obraća Europskoj komisiji sa zahtjevom za isplatu 897 milijuna eura. Ove godine Komisija doista daje pozitivnu preliminarnu ocjenu. No treba imati u vidu da ugovor predviđa razvoj vozila pete razine autonomije, a ta razina tehnologije trenutačno ne postoji, čega je, po svemu sudeći, svjestan i direktor Rimčeve tvrtke Marko Pejković, koji je svojedobno priznao da nisu trebali ni ulaziti u petu razinu, potvrdivši time postojanje sive zone između četvrte i pete razine. To, međutim, nije smetalo tvrtki da ostvari suradnju s tvrtkom Mobileye iz Izraela, pri čemu se spominjalo gotovo rješenje za autonomiju koja i nema potrebu za petom razinom.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Ključni uvjet
Osnivač kompanije Amnom Shashua u tom je kontekstu rekao kako nijedno vozilo na globalnoj razini nema petu razinu autonomije te da je nema smisla očekivati prije kraja desetljeća, pa je i time u pitanje doveden ključni uvjet projekta kojim se Plenković hvalio i predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen. S obzirom na to da četiri mjeseca nakon pozitivnih poruka iz Vlade i najava projekta robotaksija javnost još nije upoznata s konkretnim i opipljivim rezultatima, sve se više nameće pitanje gdje je završilo gotovo 180 milijuna eura javnog novca i što se točno za to dobilo s obzirom na to da je projekt tvrtke P3M najavljivan kao tehnološki iskorak koji će Hrvatsku dovesti među lidere u autonomnoj mobilnosti.
Plenković je projekt prigrlio i snažno ga gurao ističući ga kao jedan od najvažnijih elemenata Nacionalnog plana oporavka. Danas, u ožujku 2026., kada je vidljivo da realizaciju još ne treba očekivati i da javnost neće dobiti uvid u mjerljive rezultate odnosno u funkcionalne prototipove koji bi nas uvjerili da projekt doista ide prema komercijalnoj realizaciji, jasno je da položaj u kojem se Rimac našao otvara i nove neugodnosti za Plenkovića.
Javnost možda ne razumije svu tehnološku terminologiju kojom barataju u Rimčevoj tvrtki, ali ima razloga za skepsu i utoliko što ranije prezentacije, uključujući i onu na kojoj sustav nije reagirao pri pokušaju pokretanja vozila, ostavljaju dojam da ovaj projekt nije dovršen, a pitanje je hoće li ikada i biti. Zanimljiv je i način na koji se Rimčeva komunikacija mijenjala posljednjih godina. Dok su se iz vladajućih redova zalagali za njega odobravajući mu novac i dajući mu osobnu političku potporu, on nije silazio s naslovnica na kojima je predstavljan kao vizionar.
Izravni jamac
Sada kada bi trebao položiti račune, Rimac se gotovo i ne vidi u javnom prostoru, što pojačava skepsu javnosti, bez obzira na to što iz Vlade tvrde da se sav novac dodijeljen Rimčevoj tvrtki dijeli preko mehanizama uz rigorozne kontrole u sklopu Nacionalnog plana oporavka. Međutim, nakon svega ostaje niz pitanja na koja bi i Plenković u dogledno vrijeme morao odgovoriti. Prije svega, građanima treba objasniti koliko je konkretno novca dosad povučeno i na što je on utrošen, a onda bi trebalo predstaviti i mjerljive, opipljive rezultate koji su dosad postignuti.
A da javnost zanima sve u vezi s Rimcem i njegovim projektima, bilo je vidljivo i iz lavine reakcija koje je na društvenim mrežama izazvala vijest o prometnoj nesreći u središtu Zagreba u kojoj je sudjelovalo testno vozilo samovozećeg robotaksija tvrtke Verne, iza koje stoji Rimac. Iz Rimčeve su tvrtke poručili da je za nesreću odgovoran vozač drugog vozila koje je udarilo Verne sa stražnje strane. Taj su udar, dakle, u Rimčevu carstvu preživjeli.
No sve što se događa oko Rimca daje naslutiti da bi i Plenković, čija je vlada pogurala Rimčev projekt robotaksija u Nacionalni plan oporavka, mogao proživjeti još jednu ozbiljnu krizu. On je, naime, zalaganjem za Rimca državu pretvorio u izravnog jamca uspjeha njegova projekta. Ako projekt propadne ili se prekorače rokovi, Europska komisija može tražiti povrat novca. U tom slučaju Plenković će se naći na udaru kritika da je javni novac dodijelio privatnoj tvrtki bez javnog natječaja dok istodobno javni servisi poput, recimo, zdravstva propadaju.
