Zamislimo sljedeću situaciju – iznimno je vruć dan pa lokalna trgovina, jer to može, odluči poskupiti sve sladolede, svjesna da će na njih biti velika navala.
Zvuči nemoguće?
Niti najmanje, posebno kad znamo da se slična praksa već godinama koristi kod prodaje aviokarata ili soba u hotelima, u kojima cijena dnevno varira ovisno o potražnji i interesu kupaca.
Ako ste mislili da je ovo nemoguće u fizičkim trgovinama s namirnicama, primjeri iz Norveške i Nizozemske govore suprotno. Te su dvije europske države, naime, mjestimično već uvele takozvano “dinamično određivanje cijena” u trgovinama s prehranom i nije izgledno da će se praksa u Europi zadržati samo na zapadu. Izvjesnije je da će se brzinom munje proširiti i do Hrvatske, u kojoj su se tehnološki uvjeti za ovaj novitet već počeli stvarati, piše Jutarnji list.
Prednjači lanac u Norveškoj
Norveškoj i Nizozemskoj u ovome je pomogla tehnologija. Uvođenjem elektroničkog prikaza cijena u fizičkim trgovinama, umjesto papirnatog, trgovci su pored uštede na papiru i vremenu dobili još nešto – mogućnost da relativno brzo i jednostavno, čak i u stvarnom vremenu, upravljaju, odnosno mijenjaju cijene svojih proizvoda ovisno o trenutačnoj potražnji na tržištu, a potrošači u Norveškoj, piše The Wall Street Journal, već su se navikli da im se iznosi cijena pojedinih proizvoda mijenjaju pred očima.
Konkretno, u trgovačkom lancu REMA 1000 cijene se mijenjaju i do sto puta na dan, posebno u vrijeme praznika i godišnjih odmora, a trgovine nerijetko na ovaj način jedna drugoj konkuriraju, pa u slučaju snižavanja cijena praksa za potrošače može biti od koristi.
No što kad se ovaj sustav koristi da bi se neopravdano dizale cijene?
Nažalost, takvu mogućnost nije moguće isključiti, a iako je praksa u Hrvatskoj zasad nezamisliva, neke su trgovine već počele uvoditi novitete koji će im omogućiti da što lakše i bezbolnije ubrzaju proces izmjena cijena.
Među prvima je to napravio Lidl, koji je u sve svoje trgovine uveo elektronički prikaz cijena na policama.
Lidl uveo elektronske cijene
Kažu da je razlog bila želja za pojednostavnjenjem operativnih procesa, a ne uvođenje dinamičkog određivanja cijena, zasad.
“Lidl je uveo digitalni prikaz cijena na policama zbog digitalizacije, pojednostavnjenja procesa u trgovini, veće točnosti i brzine prikaza cijene te smanjenja upotrebe papira. Ne koristimo ovu tehničku mogućnost za prilagodbu cijena u stvarnom vremenu prema potražnji, već se cijene formiraju prema tržištu, uzimajući u obzir našu strategiju pružanja najboljeg omjera cijene i kvalitete. Lidl Hrvatska trenutno ne planira koristiti tehnologiju digitalnog prikaza cijena za dinamičko određivanje cijena ovisno o vanjskim faktorima, fokus je na digitalizaciji s ciljem pojednostavnjenja operativnih procesa, smanjenja potrošnje papira i osiguravanja veće točnosti prikaza cijena”, odgovorili su na naš upit.
U tome im se ovih dana pridružio i Konzum, za koji smo dobili informaciju da s kineskom kompanijom Hanshow pregovara o uvođenju digitalnog prikaza cijena.
“Kao maloprodajni lider u Hrvatskoj, Konzum kontinuirano ulaže u digitalizaciju i razvoj najboljih tehnoloških rješenja te na taj način našim zaposlenicima olakšavamo svakodnevno poslovanje, dok istovremeno kupcima omogućavamo bolje iskustvo kupnje. Jedno od takvih rješenja su i elektroničke cijene, koje smo već uveli u nekoliko prodavaonica i planiramo širu upotrebu te tehnologije u budućnosti”, kazali su iz Konzuma.
Iako ni Lidl ni Konzum zasad ne najavljuju uvođenje dinamičkog određivanja cijena, konzultant Dragan Munjiza kaže nam da je malo vjerojatno da će nas ta praksa zaobići, posebno s obzirom na činjenicu da se cijene u trgovinama praktički i trenutačno mijenjaju na dnevnoj bazi.
Smanjuje mogućnost pogrešaka
“Logično je da trgovine traže alternativu za papirnati prikaz cijena, posebno u vrijeme kad se ulazne cijene iznimno brzo mijenjaju, što je često vrlo teško pratiti adekvatnim označavanjem pa zato sve češće i imamo situacije u kojima na polici piše jedna cijena robe da bi na blagajni ona u konačnici bila drugačija. Pogrešaka, dakle, ima dosta, a elektronički prikaz cijena značajno olakšava posao, zbog čega sve veći broj trgovaca implementira ovu tehnologiju”, kaže nam Munjiza te dodaje da se time otvara put i uvođenju dinamičkog određivanja cijena u fizičkim trgovinama s prehranom.
Određene vrste dinamičnog određivanja cijena, osim toga, prisutne su već i sada.
Recimo, svježi kruh je jeftiniji u popodnevnim satima da bi trgovci smanjili količinu otpada, a moguće je očekivati da će se slična praksa prvo početi provoditi sa svježom i lakše kvarljivom robom, kao što su voće i povrće.
Osim toga, napominje Munjiza, u zakonskom smislu ne postoje nikakve prepreke za uvođenje dinamičkog određivanja cijena u fizičkim trgovinama namirnicama, što su nam potvrdili i iz Ministarstva gospodarstva.
“Trgovac je slobodan mijenjati cijene sukladno vlastitoj poslovnoj politici te slobodnoj tržišnoj ekonomiji, dok god je konačna cijena određene robe jasno, vidljivo i čitljivo istaknuta u skladu s važećim propisima iz područja zaštite potrošača. Dakle, za ovu praksu iz vašeg upita nije propisana zabrana”, kazali su nam te dodali da je zakonom propisana obveza isticanja cijene, ali nije propisan medij na kojem se to mora činiti, upravo da se trgovcima ne bi nametao administrativni i financijski teret troškova nabavke digitalnih zaslona, koji bi posebice imao negativan učinak na obrte te manje trgovine.
Najčešće kod prodaje aviokarata
“Drugim riječima, trgovci su dužni udovoljiti zahtjevima propisanim Zakonom o zaštiti potrošača i Pravilnikom o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda na način da cijenu istaknu pod uvjetima propisanim Zakonom i Pravilnikom, uz napomenu da medij putem kojeg se cijena ističe nije izrijekom propisan te ovisi o poslovnoj odluci trgovca”, pojasnili su.
Inače, dinamično određivanje cijena pojam je koji označava posebnu strategiju određivanja cijena gdje se one mijenjaju trenutno, ovisno o tržišnoj potražnji, te potiču kupce da robu kupuju u trenucima kad je ona jeftinija.
Zasad se ova strategija ponajviše koristi za prodaju avio i drugih prijevoznih karata, u turizmu ili industriji zabave, a metoda je trgovcima posebno privlačna u vremenima inflacije, zbog čega je ovaj pojam lani zamalo postao pojam godine prema ljestvici koju određuje Oxford University Press.
