Nakon ulaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću cijeli se svijet pita hoće li zaista ispuniti predizborno obećanje da će otjerati stotine tisuća ljudi koji nemaju uredne papire za boravak u Americi. Odgovor će stići tek nakon nekog vremena jer je svima jasno da se preko noći ne može izvršiti racija u tako velikoj zemlji kao što je Amerika i ljudi istjerati. Trump je okrivio imigrante za mnoge probleme u Sjedinjenim Državama, poput kriminala i rastućih troškova stanovanja, te je obećao provesti najveće masovne deportacije u povijesti Amerike.
Migracije na južnoj granici SAD-a porasle su do rekordnih razina pod Bidenovom administracijom, potaknute siromaštvom i sukobima u zemljama poput Venezuele i Ekvadora. Često je Trump kritizirao imigracijsku politiku Bidenove administracije, a tek je posljednjih mjeseci smanjen pritisak na granice.
I meksička je vlada ljudima otežala putovanje zemljom, šaljući migrante koji stignu u sjeverni dio zemlje natrag u daleke južne krajeve i regije, stvarajući ono što je nazvano “migracijskim vrtuljkom”.
Život u iluziji
Uhićenja su na američkoj granici smanjena, ali još postoje tisuće ljudi koji su već na putu prema Sjedinjenim Državama i mnogi drugi koji kažu da imaju čvrste planove za migraciju – bez obzira na to tko je predsjednik. S druge strane, novi američki potpredsjednik J. D. Vance tvrdi da će ograničavanje imigracije povećati plaće i dati posao marginaliziranim Amerikancima.
Većina ekonomista ne misli tako, a dilema je i kako će američke tvrtke naći radnike ako imigrante izbace iz Amerike.
“Ne možemo imati cijelu američku poslovnu zajednicu koja se odriče američkih radnika, a zatim uvozi milijune ilegalnih radnika”, stav je potpredsjednika. “Situacija u kojoj poslodavci znaju da će imati mnogo manji pristup radnoj snazi općenito, a posebno ilegalnoj, lako eksploatiranoj radnoj snazi, dat će bolje rezultate za radnike na tržištu rada”, mišljenje je Orena Cassa koji zdušno podržava republikance kada je riječ o imigrantima.
Trump najavio potez koji će uzdrmati Europu: ‘To će biti vrlo brzo’
Protekle četiri godine u Sjedinjene Države naselili su se milijuni ljudi koji nemaju dozvolu za rad i boravak. To je zaista ogroman broj, a sposobnost svake vlade mjeri se i time kako regulira imigraciju. Za vrijeme Bidenova mandata to je uništeno. Umjesto imigracijske politike prilagođene potrebama zemlje, i Amerikance i imigrante iznevjerio je niz zastarjelih zakona koje nedosljedno provode nedovoljno financirane agencije. Kaos je bio predvidljiv rezultat. Sjedinjene Države nedvojbeno moraju uspostaviti kontrolu nad imigracijom, ali je pitanje jesu li masovne deportacije najbolja metoda.
Pad nataliteta
Sada kada je ovo eksplozivno pitanje došlo u prvi plan, mnogi naglašavaju da su imigranti američko “raketno gorivo” koje pokreće nenadmašna gospodarska i kulturna postignuća. Poznata pjesma ispisana na Kipu slobode pogrešno karakterizira one koji napuštaju svoje domovine. Oni nisu umorni i siromašni, oni su ljudi koji posjeduju odlučnost, vještinu i resurse da traže bolji život.
Nobelove nagrade dobilo je 142 imigranata u Sjedinjenim Državama. Gotovo polovicu kompanija s popisa Fortune 500 osnovali su imigranti ili njihova djeca. Plave traperice, Tesla, košarka, “Bog blagoslovio Ameriku”, sve su to djela imigranata. Postoji i osnovni imperativ, Amerika treba više ljudi.
Amerikanke više ne rađaju dovoljno djece da bi održali broj stanovnika u zemlji. Kako bi održale gospodarski rast, Sjedinjene Države trebaju infuziju od nekoliko milijuna imigranata svake godine, argumenti su koji se čuju u Americi. Zatim, Kongres bi trebao propisati urednu ekspanziju legalne imigracije, uključujući ulogu savezne vlade u usmjeravanju ljudi na mjesta koja bi imala koristi od rasta stanovništva i u preuzimanju troškova tranzicije. I treće, nacija treba humano postupati s procijenjenom populacijom od 11 milijuna ilegalnih imigranata koji već žive ovdje, uključujući više od tri milijuna onih koji su u zemlju dovedeni kao djeca. Predugo su veliki dijelovi gospodarstva ovisili o radu imigranata koji nisu bili plaćeni niti tretirani jednako kao i Amerikanci. Većini imigranata koji su svoje živote stvorili u ovoj zemlji trebalo bi omogućiti put do državljanstva.
To možda zvuči dobro, ali ne i Trumpu. On želi odmah riješiti to bolno pitanje, a jedini mu je cilj da što više imigranata na ovaj ili onaj način napusti SAD. Trump, misle mnogi, griješi kada imigraciju prikazuje kao crpljenje resursa nacije.
Kulturna asimilacija
Liberalni mediji ističu primjer Houstona sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća, kada su počeli privlačiti velik broj imigranata. Tijekom pada cijena nafte, veliki stambeni kompleksi izgrađeni za radnike na naftnim poljima u četvrtima kao što je Gulfton, zapadno od središta grada, počeli su oglašavati nove stanove na španjolskom. Bilo je to vrijeme jeftinog stanovanja, obilja poslova. Stanovništvo područja Houstona učetverostručilo se, a gotovo četvrtina od 7,5 milijuna stanovnika rođena je izvan Sjedinjenih Država, uključujući više od 40 posto hjustonskih liječnika, naftnih inženjera i znanstvenika.
New York Times ističe primjer Ngoc Ho koja je došla iz Vijetnama s roditeljima 2014. kako bi se pridružila svom djedu koji se nastanio u Houstonu nakon Vijetnamskog rata. “Ne osjećate se drugačije jer je svima engleski drugi jezik.”
“Prosperitet regije predstavlja pobijanje Trumpova inzistiranja na tome da je imigracija loša za američke radnike”, zaključuje list koji je glasnogovornik liberalne Amerike. Amerikanci imaju dugu povijest slavljenja prošlih valova imigracije dok se brinu da će novi došljaci biti drugačiji – možda manje uspješni ili manje Amerikanci. No u studiji objavljenoj 2017. ekonomisti Ran Abramitzky i Leah Boustan otkrili su da se sadašnja generacija imigranata kulturno asimilirala i ekonomski napredovala uglavnom istim tempom kao i prethodne generacije. “Djeca imigranata iz Salvadora danas će vjerojatno biti ekonomski uspješna kao što su to bila djeca imigranata iz Velike Britanije prije 150 godina”, napisali su u “Streets of Gold”, knjizi iz 2022. koja opisuje njihovo istraživanje.
Nepopravljiva šteta
Za razliku od Houstona, Alabama je 2011. donijela tada najrestriktivniju antiimigracijsku mjeru u zemlji. Njome je zabranjeno zapošljavanje, iznajmljivanje imovine ili prijevoz imigranata bez dokumenata. Uskratili su financijsku pomoć studentima bez dokumenata na državnim sveučilištima. Neki su dijelovi zakona u međuvremenu ukinuti, ali državni političari i dalje demoniziraju imigrante, iako ih Alabama ima relativno malo. A Birmingham je gubio stanovništvo u svakom desetljeću od 1960. To je grad praznih parcela, parkirališta i nepopunjenih radnih mjesta. Alabama je u kolovozu imala samo 55 slobodnih radnika na svakih 100 otvorenih radnih mjesta.
Ipak, mnogi Amerikanci tvrde da Trump neće uspjeti učiniti da imigranti nestanu. Tijekom svoga prvog mandata deportirao je 325.000 ljudi koji su živjeli u SAD-u. Čak i da ih u drugom mandatu deportira deset puta više, što mnogi stručnjaci smatraju nemogućim, milijuni imigranata i dalje bi ostali u zemlji, ranjiviji prema iskorištavanju jer će im biti opasno tražiti pomoć.
Protuzakonito je svjesno zapošljavati ilegalne imigrante, ali su kazne skromne. Vlada ima sustav verifikacije pod nazivom E-Verify, koji nije obavezan za većinu poslodavaca i vrlo je jednostavno izigrati zakon.
Provjera se temelji na posjedovanju važećeg broja socijalnog osiguranja, ali ilegalni imigranti mogu koristiti nečiji drugi. Sredinom dvijetisućitih Todd Davis, izvršni direktor tvrtke za zaštitu identiteta LifeLock, objavio je svoj broj socijalnog osiguranja na jumbo-plakatima kao marketinški trik. Odvjetnik iz Houstona koji radi na imigracijskim slučajevima rekao je da je pronašao najmanje 165 slučajeva u kojima su neprijavljeni radnici na području Houstona koristili taj broj.
Marketinški trik
Stručnjaci naglašavaju da je vladina dugotrajna usredotočenost na nadzor nad imigrantima, a ne poslodavcima, slična uhićenju korisnika droga, a ne dilera, i bila je otprilike jednako uspješna.
Često se ističe da za neke poslove nema dovoljno američkih radnika. Da nema imigranata, mnoge bi industrije došle u poteškoće, od tehnoloških kompanija u Teksasu do uzgajivača travnjaka u Alabami, poslodavci ponavljaju da ne mogu pronaći dovoljno radnika, a brojke to potvrđuju. Stopa nezaposlenosti je niska, a kako Amerikanci imaju manje djece, predviđa se da će se manjak radnika povećati. Nacija mora uvoziti više od 1,6 milijuna ljudi svake godine samo kako bi održala broj stanovnika. S tom se činjenicom sada susreće i Trump.
Svijet bi uskoro mogla zahvatiti nova katastrofa i to u režiji Putina i Trumpa
“Prijedlozi za proširenje legalnog useljavanja često su usredotočeni na identificiranje imigranata koji će najvjerojatnije doprinijeti, ekonomski ili na neki drugi način, našem nacionalnom životu. Minimalni standardi, poput zabrane kriminalcima, stvar su zdravog razuma. Vlada, međutim, ne može uvijek odrediti tko će dati najveći doprinos. Hugo Ortega nije imao očitih vještina kada je stigao u Houston 1984. u dobi od 19 godina. Odlučio je napustiti Mexico City jer je bio gladan i suočavao se s beskućništvom. Znao je da je jedan od njegovih ujaka našao posao u Teksasu, ponekad je slao kući pisma koja su uključivala novčanice od 20 dolara pažljivo zamotane u aluminijsku foliju. Na granici je uhvaćen pet puta prije nego što ju je iz šestog pokušaja uspio prijeći. U Houstonu se zaposlio kao perač posuđa. Četiri desetljeća poslije, on je ikona Houstona, kuhar i suvlasnik niza slavnih restorana. “Izložio sam svoj život riziku kako bih došao ovamo i učinio bih to opet i opet i opet”, prenosi njegove riječi New York Times.
Pozitivan utjecaj
Odredbe o amnestiji u imigracijskom zakonu iz 1986. omogućile su Ortegi da dobije zelenu kartu 1989. i postane američki državljanin 1996. Usput se oženio vlasnicom restorana i zajedno su izgradili kulinarsko carstvo predstavljajući Houston, dugu domovinu “teks-meks” hrane, do autentičnijih varijanti meksičke kuhinje.
Bilo kako bilo, imigrantima se ne piše dobro. Budući da se Trump sada vratio u Bijelu kuću, mnogi potencijalni migranti preispituju svoje planove, dok granični službenici naporno rade na razumijevanju što će Trumpovo predsjedništvo značiti za broj ljudi koji pokušavaju ući ili su već ušli bez papira u Sjedinjene Države. Mnogi se boje deportacija i loše klime prema imigrantima.
Harvardski ekonomist George Borjas tvrdi da su veliki valovi useljavanja naštetili radnicima bez fakultetske diplome. Zaključci dr. Borjasa bili su osporavani, ali Stephen Miller, Trumpov imigracijski savjetnik, pozvao se na njegov rad u obrani restriktivnih politika u prvom mandatu. A desetak najnovijih studija pokazalo je da imigracija ima vrlo mali negativan utjecaj na plaće manje obrazovanih radnika rođenih u zemlji. Zaključak je da imigracija pozitivno utječe na američko društvo.
Sve su to teorije, a sada slijedi praksa iz koje će se vidjeti kakva je sudbina desetaka tisuća imigranata koji žive i rade u Americi, ali nemaju uredne dokumente za to. Na redu su promjene. Koliko je samo puta u medijima širom svijeta u posljednje vrijeme istaknuta poruka da se svijet mijenja i da predstoje tektonske promjene koje ćemo svi osjetiti. Prije svega se to odnosi na godine koje slijede i koje će donijeti brojne promjene u Sjedinjenim Državama, a zatim se proširiti doslovno u sve države svijeta. Ukratko, Donald Trump se vratio, planet se zagrijava, umjetna inteligencija uzima maha, natalitet svima pada, a sve muči problem imigracije. To se ne može gledati odvojeno.
Pognute glave
Trump je trijumfalno ulšao u Bijelu kuću, do nogu porazivši demokrate. Nema ni u vlastitoj stranci jaku oporbu, odriješene su mu ruke za sve što najavljuje i ne najavljuje. Uz Trumpa je i najbogatiji čovjek na svijetu, Elon Musk, koji je preuzeo ulogu njegova glasnogovornika, da kaže ono što predsjednik možda i ne smije reći. Poraženi su i slobodni mediji, ako su uopće postojali.
Mark Zuckerberg ponizno ukida ograničenja koja su trebala onemogućiti lažne vijesti i širenje mržnje, vlasnici The Washington Posta i The Los Angeles Timesa pokorno spuštaju glavu pred Trumpom. Amazon je navodno platio 40 milijuna dolara za dokumentarac Melanije Trump, a Tim Cook, Sundar Pichai i mnoštvo drugih izvršnih direktora nedavno su otputovali u Mar-a-Lago na večeru s Trumpom.
“To se razlikuje od 2017., kada je Trump tretiran kao izraslina koju treba podnijeti ili zloćudna bolest koju treba odbaciti. Milijarderi vide da su se pravila promijenila. Oni signaliziraju svoju spremnost da ih se pridržavaju.” “Svatko mi želi biti prijatelj”, napisao je Trump nakon večere s Jeffom Bezosom. “On nije u krivu”, piše zasad jedini oponent predsjednika, New York Times.
“Demokracija ne umire u tami. Degradira kroz sklapanje dogovora – procesiju pragmatičnih transakcija između onih koji imaju moć i onih koji je žele ili je se boje. Vidjeli smo kako ova termitska korupcija guta demokracije drugdje, uključujući Mađarsku Viktora Orbana, koju Trump i njegovi saveznici navode kao model. Novac i mediji mire se s režimom jer drugačije je preskupo. Nekada ponosne političke stranke postale su nositelji individualnih ambicija koje su trebale zamijeniti. Smatram da je raspon ishoda za Trumpov drugi mandat zapanjujuće velik, a proteže se od samodestruktivne nesposobnosti preko mutne nekoherentnosti do autoritarne konsolidacije”, smatra analitičar Ezra Klein.
Sada je Trumpu potpuno otvoren put. I prema ilegalnim imigrantima.
Borba za visoko obrazovanje
Sadašnji sustav spašava to što su djeca ilegalnih imigranata rođena u Sjedinjenim Državama u potpunosti Amerikanci. Izražena namjera Donalda Trumpa da ukine državljanstvo po rođenju, što bi zahtijevalo ustavne izmjene, učinila bi status bez dokumenata nasljednim – kažu analitičari.
Obitelj Cesara Espinoze ilegalno je ušla u Sjedinjene Države iz Meksika 1991. godine, kada je on imao pet godina. Mediji navode da je trinaest godina poslije primljen na Sveučilište Yale, ali ga nije mogao upisati jer kao ilegalni imigrant nije mogao dobiti financijsku pomoć. Umjesto toga, Espinosa je osnovao neprofitnu organizaciju FIEL Houston koja se zalaže za to da se visoko obrazovanje učini dostupnim useljenicima bez dokumenata.
Trump pokrenuo novu vrstu rata: Tri velesile digle se na noge i prijete odmazdom
“Postoji verzija mog života u kojoj sam jedan od onih ljudi koji žive u stanu u centru grada i rade u energetskom koridoru”, rekao je, misleći na staklene i čelične uredske tornjeve u Houstonu u kojima su sjedišta nekih od najvećih tvrtki u zemlji. “Ponekad bih cijelu noć sjedio i razmišljao o tome.” Obitelj gospodina Espinose bila je dio vala imigranata koji su ušli u zemlju nakon posljednje velike izmjene državnih imigracijskih zakona, 1986., pod predsjednikom Ronaldom Reaganom, koja je trebala uvelike smanjiti ilegalnu imigraciju.
Negativni primjer iz Japana
Iznosi se primjer Japana, gdje je broj stanovnika u padu od 2009., više nema dovoljno poštanskih radnika koji bi dostavljali poštu subotom. Devet milijuna domova je napušteno, a nedavno izvješće procjenjuje da bi više od 40 posto japanskih općina moglo nestati. Izazovi su potaknuli Fumija Kishidu, tadašnjeg premijera, da u siječnju 2023. izjavi da je “pitanje može li Japan nastaviti funkcionirati kao društvo”.
Zbog svega toga stručnjaci predlažu tri velike promjene u nacionalnoj politici SAD-a, i to da budu provedene u najkraćem mogućem roku. “Vlada mora poduzeti sve razumne napore kako bi spriječila ljude da žive i rade ilegalno u Sjedinjenim Državama. Kongres bi trebao dodijeliti resurse potrebne za osiguranje državnih granica i reviziju šablonskog sustava azila tako da se odluke donose na granici. Kako bi dodatno odvratili ljude od dolaska u Sjedinjene Države u potrazi za poslom – uključujući značajan udio radnika bez dokumenata koji uđu u zemlju legalno, s privremenim vizama, a zatim ostanu ilegalno – Sjedinjene Države također moraju poslodavce pozvati na odgovornost za pravni status njihovih radnika”, jedan od je prijedloga.
