Danka je konačno uhvatila Thompsona na djelu! E, sad je gotov! Otkrila je da je Marko na svom zemljištu u Čavoglavama bespravno, bez pravovaljane građevinske dozvole, sagradio sjenicu i skladište. “Novinarstvo opet ima smisla, danas je takav dan”, kaže Danka Derifaj s nemalom dozom ponosa. Ma što novinarstvo, moj život sad ponovno ima smisla. Detektiv Kolumbo joj nije ravan! “Gotcha!” Sad još samo treba otkriti da Marko u skladištu drži pećice za spaljivanje Srba i da ima kolekciju srbosjeka. Čudim se kako nije našla i da Thompsonov pas ima pseću kućicu sagrađenu bez dozvole. Ma tko je nju uopće pustio u Čavoglave, a nije Niprija? Ne zaboravite, sve se to događa u Dalmatinskoj zagori, gdje tradicionalno, već desetljećima, svaka kuća posjeduje urednu građevinsku dozvolu, te je prošla tehnički pregled i uknjižena je u gruntovnicu. To naročito vrijedi za pomoćne objekte! Švicarska u tom pogledu nije ravna Vlajlandu!
Nepravilnosti o uknjižbi nisu utvrđene u Donjem i Gornjem Ogorju, Maljkovu (iz kojeg je bio Dušan Bilandžić), Umljanovićima ni Baljcima, kao ni u metropoli Otavicama. Samo kod Thompsona! Barem tako tvrde udbaški legalisti. Doduše, kod bespravne gradnje nije čak riječ ni o kršenju zakona nego tek o kršenju propisa, dakle u rangu nezakonitog parkiranja. Ali uz rizik da vam lokalne vlasti narede rušenje izgrađenog, ako ima pravnog temelja za to, u vidu toga da je građevina prevelika za predmetno zemljište ili da tu uopće nije dopuštena gradnja. No, nije, znajući donekle tamošnje prilike sa zemljištem. Dobro, nećemo sad o garaži Urše Raukar i sličnom, da ne ispadne ono “ali i vi gradite bespravno”, ne podržavam bespravnu gradnju, civiliziranost podrazumijeva građansku disciplinu, a to od razmažene euroljevice ne očekujem. Iako vjerujem da Marko neće imati većih problema s legalizacijom pomoćnih objekata. No budimo realni, Hrvatska je zemlja u kojoj je manje onih koji nemaju nelegalnu nekretninu, ili su barem nešto legalizirali NAKON što je sagrađeno, nego onih koji nikada nisu bili u takvoj situaciji. U Jugi nitko ionako nije tražio građevinsku, jer ju se skupo plaćalo, a onda čekalo po 20 godina, zahvaljujući socijalizmu i drugu Titu.
Nije to, drugarice i drugovi, mala stvar, provjeriti je li nešto dopušteno graditi i još i udariti pečat! To traje barem 15 – 20 godina! Osim ako biste referentu u gruntovnici uvalili kuvertu s par stotina dojčmaraka (eura još nije bilo, marka je bila car, Bog, Tito). Ali zašto biste, kad ionako nikom ništa nije bilo uknjiženo još od Austro-Ugarske? Mislim da je Danka trenutno najveći Thompsonov fan. Ali kako već bude s fanovima i njihovim opsesivno-kompulzivnim poremećajima, neki put ih morate tužiti zbog stalkinga i tražiti zabranu prilaska na par stotina metara, čisto da vas ne maltretiraju. To s uhođenjem i tendencioznim pokušajima da se nekom, milom ili silom, pronađe ili namontira bilo što nemoralno ili nedopušteno čisto zbog ideoloških razlika inače je najniži vid novinarstva, dno dna. Ali u Hrvatskoj to nosi i nagrade “od struke”, ponekad. Dobro, nije ni da je na zapadu puno bolje što se toga tiče. Ali opet, ovdje je već riječ o vidu opsjednutosti. Nevjerojatno je da netko može tako slijepo mrziti nekoga koga uopće ne poznaje, čisto zbog ideoloških razlika. A što će Danka ako Marko prijeđe u kontraofenzivu?
Ševa je bio suvisliji
Pisati kolumnu za tjedne novine, tiskano izdanje, prokletstvo je svoje vrste. Sve što imate reći netko će drugi primijetiti i objaviti barem dva ili tri dana prije nego što vi to možete. A jedan bi mi čovjek redovito oteo riječ iz usta, čovjek koji bi redovito uočio upravo što i ja, ali bi to opisao s jačom teorijskom podlogom. A kako je njegova kolumna bila u dnevnim novinama, bio je u velikoj prednosti. Srećom, ušao je u politiku pa je neko vrijeme manje pisao. Govorim o Ninu Raspudiću. Prije desetak godina, dok je HDZ još vodio Karamarko, koji je počinio dotad neviđenu herezu odbivši poljubiti antifašistički prsten, “jedan prsten da vlada svima”, i koji se tada našao na meti svih onih koji su preko “antifašizma” pokušavali preoteti pobjedu u Domovinskom ratu hrvatskim braniteljima, često sam pisao o problematici “antifašizma” u Hrvatskoj. Ali Nino ima talent reći što treba i kad treba, kratko i jasno. Tako je bilo i ovom prigodom, a prigoda je njegov susret s Tesom Goldstein, SDP-ovom stručnjakinjom za antifašizam.
Nema tome dugo da sam za taj najnoviji izdank antifašističke dinastije Goldstein, uhljebljen u partiji, napisao da ne može nikako biti prava Židovka, jednostavno nije dovoljno inteligentna za to. Ni njezin otac Ivo po majčinoj liniji nije Židov. Više Jugoslaven. Znam da graniči s teorijom zavjere da je Tesa zapravo trojanac HDZ-a, ali svaki put kad ona javno progovori, HDZ dobije koju tisuću glasova. Pokojni Malnarov ministar Republike Peščenice, Ševa, suvislije je raspravljao nakon litre “mirogojčeka”. Tesa ne uspijeva spojiti suvislu “prostoproširenu” rečenicu i govori kao đak nižeg razreda osnovne škole kad ga učitelj ispituje gradivo koje nije naučio. Obiteljske vrijednosti i vjera mržnja su prema drugima i drugačijima, ako sam je dobro razumio. Obitelj, to je fašistoidno zlo. Osim ako vam tata nije na poziciji preko koje vam može osigurati unosnu sinekuru u Bruxellesu. Ili u CK partije. Bilo koje. Na neki perverzan način užitak je slušati Tesu, rijetko kad uspije jugo-komi-antifa ljevicu predstaviti u tako lošem svjetlu. A što se Raspudića tiče, svaka mu je ka’ u Njegoša i ja tu zapravo nemam što dodati. Sučeliti njih dvoje jest kao poslati Anku Mrak na nogometni teren protiv Luke Modrića. Za pokojnog Račana, koji je preferirao činovničiće bez karizme i kičme, ali je bar izbjegavao u vrhu partije imati potpune gluperde, ona bi u stranci mogla raditi jedino nekakav uredski posao poput punjenja printera papirom, ako bi je već radi tate morali negdje uhljebiti, ali tako da nikad ne dođe u doticaj s medijima, a kamoli da bi je poslali da se naslikava na televiziji, i još k tome na dvoboj vhrunskom eruditu i polemičaru kakav je Nino.
Ona govori kao loš đak u trećem osnovne koji se muči i s gramatikom i sa semantikom, misli joj bježe na sve strane – misli, ti skliski mali ljigavci! – i nema što reći osim tri nabiflane fraze, a ni njih nije u stanju naučiti tako da ne zamuckuje kad govori. Ne razumije o čemu Nino govori, nije u stanju replicirati se pa jednostavno lupeta. Nemoguće je na snimci ne primijetiti za Nina netipičan “smirk”, ciničan osmijeh dok odgovara na njezine nebuloze o tome da petokraka na Šljivančaninovu čelu nije ista ona koju antifašisti slave. U čemu je razlika nije nam objasnila, bit će je ova antifašistička malo pastelnije crvene boje i malo manje oštrih rubova. Samo, zar nije i Šljivančanin bio antifašist i ratovao protiv ustaša i fašista? Pod petokrakom? Zašto ga onda antifašisti u Hrvata ne žele prihvatiti kao svog rođenog? Kao ni Slobu, ni Šešelja? U čemu je problem? Zar četnici nisu antifašisti jednako kao i partizani, zar nije četništvo u Srbiji rehabilitirano?
Besmisao antifašizma
Nije li paradoksalno da danas, kad prvi put u povijesti velika većina čovječanstva slobodno živi u demokracijama, i kad baš nigdje na planetu više ne postoji niti jedan režim koji bi itko s pravom mogao nazvati fašističkim, kad su jedini preostali stvarno krvoločni režimi na planetu komunisitičko–antifašističke diktature, “antifašistizam” dobiva na važnosti? Kad znamo kakve se strahote događaju u Venezueli, Sjevernoj Koreji ili na Kubi koja je nedavno ponovno napunila logore prosvjednicima protiv svog antifašističkog i antikapitalističkog, ujedno naravno i antidemokratskog režima, gdje ne postoje ljudska prava ni u tragovima, gdje ćete u najboljem slučaju otići na dugogodišnju robiju ako se drznete prosvjedovati zato što ste gladni i što su vam djeca gladna (a ondje je kronično gladno više od 70 posto stanovništva, kaže UN, i to već desetljećima), gdje nikakve slobode ne postoje niti su ičiji život i dostojanstvo sigurni, pomislio bi, svijet bi se trebao dignuti na noge protiv tog postojećeg, stvarnog zla, zauzeti se za ljude koji više od pola stoljeća pate bez hrane i lijekova, naravno i bez slobode, pod čizmom tih antifašističkih moćnika koji vladaju zastrašivanjem uz pomoć vojske i tajne policije, ne opterećujući se američkim imperijalističkim i kapitalističkim glupostima poput slobodnih izbora.
Što ako fašisti pobijede na njima, ha? Zato su antifašizam i demokracija nespojivi, uvijek su bili: ne postoji, niti je ikad postojala, vlast koja se deklarirala kao antifašistička, a da nije bila diktatura. Od Staljina do Putina koji se bori protiv ukrajinskih “nacista”, od Tita do Slobe, od Envera Hoxhe do Ceaussescua. Demokracije taj pojam za sebe nikad nisu koristile, niti su se njihovi lideri zvali antifašistima. Demokracija i sloboda podrazumijevaju da u njima ima mjesta za sve, pa i “fašiste” i “komunjare”. Potonjima su fašisti ionako svi oni koji nisu komunisti, ili barem simpatizeri. Zagovornici slobode, demokracije, slobodnog tržišta, to su “apologeti kapitalizma” i kao takvi trebaju biti uklonjeni. Zašto nam onda treba antifašizam? Pa, “nama” koji nemamo ambicija uvesti strahovladu i sudjeovati u njoj antifašizam, zapravo, ne treba.
Treba nam demokracija, treba nam vladavina prava, treba nam ravnopravnost pred zakonom, trebaju nam osobne slobode, treba nam sve ono čega u fašizmima i antifašizmima nema. Antifašizam podrazumijeva usvajanje marksizma odnosno lenjinizma, nasilno uvođenje državnog ateizma i antireligijske progone kršćana, po potrebi i muslimama, totalitarne metode upravljanja, zabranu putovanja u inozemstvo i zabranu privatnog vlasništva. Antifašizam znači masovna pogubljenja seljaka koji se opiru kolektivizaciji i nelojalnih partijskih drugova. Antifašizam nije suprotstavljanje fašizmu, nego, kako sam svojevremeno, ima tome desetak godina, u ovoj kolumni detaljno obrazložio, rezervni položaj komunizma. Na to je podsjetio i Raspudić, podsjetivši na činjenicu koju sam i sam ovdje više puta iznosio, da je antifašizam pojam koji je patentirao Staljin u vrijeme najgorih čistki i terora, tridesetih godina prošlog stoljeća. Kako ne bi ispalo da je on neki negativac koji masovno šalje ljude u Sibir, nego je on eto dobri brko koji se samo bori protiv zala fašizma.
Nije fašizam kad smo to mi
E sad, tu dolazimo do prve bitne stvari u vezi s ovim prosvjedima. Ako su klinci korisne budale, gerijatrija na tim prosvjeima zna što radi. Antifašizam je tek floskula, buzzword. Cilj je provokacijom iznuditi bilo kakvu reakciju pa onom tko je reagirao zalijepiti na čelo etiketu fašista. A lijepiti ljudima etikete i provokacijom iznuđivati reakciju kako bi ih se diskreditiralo nešto je što dolazi ravno iz priručnika “kako biti fašist”. Jer, ako ste protiv antifašizma, onda ste fašist, kako kaže Dalija Orešković, što biste drugo mogli biti. Demokrat? E toga u njihovu crno–bijelom svijetu nema. Svodi se na onu staru “nije fašizam kad mi s ljevice to radimo”.
A zašto fašizam kad je on postojao tek do 1943., i to samo u Italiji? Da, pojam se koristi kolokvijalno za sve militarističke diktature, osim onih komunističkih, ali zašto ne nacizam kad su nacisti bili pravi problem Europe u Drugom svjetskom ratu, ne fašisti? Je li to zato što je “nacizam” skraćeno od nacionalsocijalizam, i zato što je cilj obaju uspostava diktature? Diktatura, naravno. Jasno je meni da klinčadija na prosvjedu – malobrojna – stvarno pod utjecajem masmedija i holivudske i Netflix propagande, pa i cijelog našeg obrazovnog sustava koji je odavno postao instrument indoktrinacije puno više nego edukacije, brije na to da stvarno žive u nekom crnom fašizmu i da bi u nekom lijevom socijalizmu bili slobodniji, ali svatko imalo racionalan trebao bi biti svjestan da su socijalizam i sloboda nespojivi. Sloboda podrazumijeva individualizam, socijalizam je u biti kolektivistički i uvijek teži uspostavi diktature i podređivanju pojedinca državi koju oni vole zvati “društvo”. Inače ćete na takvim revolucionarnim skupovima često vidjeti ekstremno glupe parole tipa “društvo, ne država”: a da što je država ako ne društvo uređeno zakonima i omeđeno granicama?
A kako bi društvo bez pisanih i kodiranih zakona funkcioniralo, znaju samo oni koji ga zagovaraju. Valjda po zakonu jačeg. No kad pogledaju u ogledalo sebe, a onda one dečke s toljagama u rasponu od naci-skinsa do navijačkih skupina, trebali bi shvatiti koliko je glupa parola “lisice su za spavaću sobu”: djeco blentava, nitko vas ne uhićuje, vi prvi tražite da se u lisice stavi one koji vam prijete. Bez policije, i to takve koju vi kontrolirate, kuhani ste i pečeni. Može, što se mene tiče, i bez toga, bez lisica, represije države i svega toga. Ali onda nemojte dizati tužbe protiv policije zato što vas nije zaštitila. Vas i vaše sveto pravo na javno okupljanje i prosvjed, koje tako zdušno ne želite dati “fašistima” u rasponu od “klečavaca” do “šatoraša”. Naprotiv, nabildani sadist od 140 kg s pendrekom koji je čak u punoj ratnoj spremi upao u crkvu da bi mlatio branitelje i danas je heroj medija jer ga je navodno invalid od 60 kila i isto toliko godina, kažu antifa–mediji, “napao i pokušao zadaviti” kad je upao u crkvu da premlati one koji su se onamo sklonili. Mediji se toga i danas rado prisjećaju. Isti policajac inače je ponosno još prije toga stavio na Youtube video na kojem se iživljava na maturantu na Jarunu.
Jedina koja je dosljedna
Jest, možete sad dizati prijave policiji protiv onih koji su vam ometali skup, prijetili, sve je to u redu i imate pravo. Nitko nema pravo ometati tuđe prosvjede, tuđa javna okupljanja. Riječka je policija, kažete, “dopustila neprijavljeno okupljanje”? Imam novosti za vas, policija nema što dopustiti okupljanje, prijavljeno ili ne, u demokracijama, koje su vama strane. Ili stvarno mislite da vlast mora dopustiti nečiji prosvjed? Pa svaki vaš protiv Vlade bio bi zabranjen da je tome tako! Samo, ne zaboravite da vi isto tako, gospodo antifašisti, nasiljem, bubnjanjem, pa i fizičkim napadima, ometate nečije pravo na javno okupljanje. Znate o čemu govorim.
I nemate moralno pravo tužiti policiju zato što nije “zabranila neprijavljeno okupljanje” jer sami, skupa s onom Friedrich, palamudite kako, “ako postoji pravo na prosvjed, postoji pravo na protuprosvjed”. Je, ako postoji vaše pravo na “protuprosvjed” protiv “klečavaca”, onda postoji i pravo likova koji viču ZDS protiv vašeg prizivanja Juge. Molitelji krše Ustav, po vašem mišljenju, time što mole na javnome mjestu (što je Ustavom zajamčeno pravo?) i mole protiv pobačaja (koji NIJE Ustavom zajamčeno, niti ljudsko pravo) i time krše vaša ljudska prava? Dajte najte. Vi kršite Ustav prizivanjem neke “balkanske federacije bez nacija i granica”, jer Ustav izrijekom zabranjuje udruživanje u balkanske federacije, i isto tako, kao jedinu ideološku odrednicu, spominje “odbacivanje komunističkog sustava”. Vidite, batina ima dva kraja. A da se lijepo dogovorimo da nitko ne smije, kako i piše u zakonu, ometati ničije pravo na javno okupljanje? Ako je policija uhitila neke zločeste dečke koji su vas ometali, zašto onda ne uhićuje vas kad subotom bubnjate kako biste omeli molitelje?
I da, ja razumijem Daliju Orešković, stvarno nije u redu da su joj prosvjednici došli pred kućna vrata. Jer, ako prosvjedujete protiv političarke Dalije, na što imate puno pravo, nemate pravo prosvjedovati protiv privatne osobe Dalije. Samo, ako smo mi – ja, spomenuti Nino Raspudić, veći dio HDZ-a, dio DP-a – ekstremna desnica, što je onda Keleminec? Turbomegahiperultradesnica? I, zašto ste onda, ima tome više od deset godina, podržavali provjede onog ludog Pernara protiv Jadranke Kosor, kad se NJOJ išlo pred kuću i prosvjedovalo protiv nje osobno? Što se mene tiče, a ne, meni licemjerje prišiti ne možete: ja sam o tom Pernarovu prosvjedu mislio i pisao isto što mislim o Keleminčevu protiv Orešković. Ne zato što, kako su me tada optužiivali, “branim Jacu guzicu i lopovski HDZ”, nego zato što branim demkratske principe. Protiv političarke Dalije Orešković, saborske zastupnice, prosvjeduje se pred Saborom. Protiv Dalije Orešković kao takve nema se što prosvjedovati, kao što se nije imalo ni protiv Jadranke Kosor. Ali dajte, budite malo dosljedni. A jedina koja je ovdje stvarno ispala dosljedna jest gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić, koja se ne želi svrstati pod ideološke zastave. Svaka čast ženi, rekla je što je trebalo reći, i to ima težinu jer ona pripada ljevici. Ako je u njoj Hrvatska dobila lijevu političku opciju koja nije projugoslavenska, ni prokomunistička i sklona totalitarizmu, to je velika vijest i velik dobitak za Hrvatsku.
Crna zastava s mrtvačkom glavom
Valja se osvrnuti i na poruke sa skupa, iako je o njima ovih dana manje-više sve rečeno. Najviše je kontroverzija bilo oko crne zastave s “Jolly Rogerom”, piratske zastave kakvu su nosili antifašisti kad su klali civile po Vukovaru. Vidite, kad god netko primijeti da ta zastava sliči onoj četničkoj iz Vukovara, nađe se neki intelektualac koji će u stilu Renea iz “Alo, Alo” reći: “Ti glupa ženo! Nije to što vidiš!” Pa su nama, kockoglavim ognjištarima koji ništ ne čitamo, pogotovo ne japanske mange, a nemamo baš ni vremena gledati sve moguće serije na Netflixu, rekli, o vi nepismeni glupani, krezubi i nenačitani! Nije to četnička mrtvačka glava, to je simbol iz serije “One peace”, to je kultni simbol gen Z, to je serija o piratu koji se bori protiv “totalitarne svjetske vlade” (nije li to desničarska “teorija zavjere”, gospodo ljevičari, ili to ovisi o tome tko je zastupa?!) i koji želi postati kralj svih pirata, ali eto ne ono da bi on nekim vladao, nedajbože, nego samo želi apsolutnu slobodu za sebe (što je isto kao i vladati svima, ali ljevici je to teško za razumjeti)?
Gledajte, kužim ja da je “apsolutna sloboda” fetiš svakog normalnog pubertetlije, ne samo gen Z, bila je i nas boomera. Samo na nekoj točki morate odrasti i prihvatiti da ste odgovorni za svoje postupke i da je količina slobode koju imate vezana na to koliko ste sami sebi spremni nametnuti discipline. Samo, ta arogancija, “ti glupa ženo”, malo živcira. Jer crna zastava s mrtvačkom glavom viđena na skupu antifašista ipak puno više podsjeća na onu iz Vukovara nego na onu s Netflixa. Gledajte, intelektualci, možda jesmo nepismeni ognjištari, ali, kvragu, imamo Netflix. A onda, tu su i gluposti o nekakvoj balkanskoj federaciji “bez granica i nacija”, i parole tipa “Nikad više u rat za državu i naciju”: ali, kad se radi o palestinskoj državi i naciji, e onda ne samo da je rat košer, nego je i terorizam posve OK, pa i masovno ubijanje civila. EU kao federacija bez granica i nacija? Užas, imperijalizam, odustajanje od suvereniteta. Ali Zapadnobalkanija kao jedinstvena, socijalistička država pod petokrakom, suprotstavljena mrskom NATO-u, dakle Hrvatska pod srpskom čizmom, da si ne lažemo? Ma to je sloboda, to je budućnost!
Je li tim idiotima tako teško shvatiti zašto je Hrvatima antifašizam kao pojam uglavnom odbojan? Je li im tako teško razumjeti da su antifašisti bili Sloba, Šešelj, da su se oni borili protiv ustaša i za Jugoslaviju, baš kao i ovi današnji antifašistički prosvjednici? Da su ovu državu stvorili, kako su ih tada antifašisti zvali, “klerofašisti”, “Tuđmanovi bojovnici” i “ustaše”, kako su ih zvale, i još ih zovu, antifašističke, antinacionalističke i prosrpske/projugoslavenske tiskovine? I da Hrvatska, ma što oni izmišljali o Ustavu, na čelu s Mesićem, svojevremno najvećim ustašom a kasnije navjećim antifašistom u Hrvata, nije nastala ni na kakvom antifašizmu nego na zdravom, emancipacijskom nacionalizmu koji oni zovu klerofašizam?
Mikulić je puno veći problem
Afera s uhićenjem glavnog državnog inspektora puno je veći problem za Plenkovića nego što on želi priznati. Može on sad govoriti “nema se tu što vidjeti, raziđite se, idemo dalje”, može govoriti kako imamo najveći porast BDP-a i zaposlenosti u EU-u u zadnjih pet godina, hvaliti se uspjesima, ali to baca veliku sjenu na ovu vladu. Isto tako, malo je vjerojatno da će mu itko povjerovati da nije znao ništa o uhićenju kad je, neposredno prije, smijenio Mikulića. No meni je tu nešto drugo zanimljivo. Sjetite se, ne tako davno, ministar Dabro (DP) bio je prisiljen na ostavku nakon što je javno progovorio o kriminalu u Hrvatskim šumama. Pokazalo se da je itekako govorio istinu, uostalom, kao da je to ikad bilo sporno. Hrvatske šume od neovisnosti su na glasu kao leglo korupcije i krađe.
Sandra Benčić napala je tada Plenkovića rekavši: “Činjenica jest da snimka postoji već neko vrijeme i da je sad puštena u javnost. Činjenica je i da imamo trećeg ministra koji govori o prijetnjama. Nataša Tramišak govorila je o prijetnjama, Davor Filipović o predatorima i sad Dabro. Ne možemo znati je li to istina, ali ministar na odlasku govori da je upozorio premijera na kriminal u Hrvatskim šumama. Indicije da se ondje događaju nezakonitosti dobivali smo i mi pa nije prvi put da čujemo takvo što.
Kao što nije prvi put ni da čujemo o malverzacijama s poljoprivrednim zemljištima.” Naravno, njezini su motivi bili oporbeni, sigurno ne bi tako govorila o malverzacijama zemljištem svoje stranačke kolegice Kekin, ali to ne znači da to što je rekla nije točno. Ostaje pitanje zašto oporba nije tada bila dosljedna i stala na stranu Dabre, kad se ovaj istinski i bez fige u džepu ili nekog svog osobnog interesa borio protiv kriminala u Hrvatskim šumama, već su, kratkovidno, čisto zato što je “desničar, ustaša i fašist”, pristali, zajedno s vladajućima, likvidirati ga iz politike? Imaju li onda i oni političku odgovornost za sve ovo? Jer, sve što je Dabro govorio pokazalo se – istinitim!
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr.
