Sanja Sarnavka nastavlja svoj feministički džihad i radi na antagoniziranju građana i antifašista te žena i muškaraca, a kako uvjeriti žene da su im muškarci smrtni neprijatelji koji samo gledaju kako će ih priklati nožem? Lako, zovi džoker “molitelji“. Pokrenula je online peticiju koju je dosad potpisalo više od trideset tisuća ljudi, a kojom bi se zabranila molitva na Trgu i koja bi trebala biti predana “svim institucijama”. Ironija je da će peticija kojom se traži ukidanje temeljnih ljudskih prava dijelu građana – prava na javno okupljanje i onog na javno iskazivanje vjere – biti predana Vladi, Saboru i Ustavnom sudu u srijedu, na Međunarodni dan ljudskih prava.
Sanja Sarnavka i društvo smatraju da se peticijama nekom mogu oduzeti njegova ustavna prava, kad već nije uspjelo sustavnim nasilništvom pod krinkom “protuprosvjeda”. To smatra i oko dva posto Hrvata. Više njih je – i to samo u Zagrebu – potpisalo zahtjev za referendumom za smjenu Tomislava Tomaševića. Ali ako više od 400.000 potpisa nije bilo dovoljno za referendum o Istanbulskoj konvenciji, koja je međunarodni sporazum, zašto bi onda trideset ili četrdeset tisuća, u trenutku pisanja ovog teksta, bilo dovoljno za referendum protiv nečeg što je osnovno ljudsko pravo zavedeno u sve međunarodne dokumente?
Mediji sad pitaju: “Što mislite, treba li klečavce ukloniti s trgova?”. Nebitno je što vi mislite ili ja mislim. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda člankom 9. propisuje pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, koje uključuje slobodu da se pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima. To je jedan od temelja slobodnih, sekularnih i demokratskih društava.
Žrtvologija samo opravdanje za napad
Također, člankom 10. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i odredbama članka 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima štiti se sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi na isti način kao i Konvencijom, a isto se štiti i člankom 12. američke konvencije o ljudskim pravima. Na kraju, tu je i članak 41. Ustava – “vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede… a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države” te članak 42., u kojem jasno piše da se “svakom priznaje pravo na javno okupljanje”. To pravo također ne može biti ograničeno jer se vlastima, Sarnavki ili desecima tisuća ljudi to prohtjelo.
Uvjetovanje i ograničavanje prava javnog okupljanja jednoj društvenoj skupini u odnosu na drugu iskaz je izravne diskriminacije, prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije. Europski sud za ljudska prava u načelnim stajalištima koja se primjenjuju tijekom odlučivanja u predmetima koji se odnose na pravo na slobodu govora ističe ds se ta sloboda ne odnosi samo na “informacije” ili “ideje” koje su blagonaklono prihvaćene, ili se ne smatraju uvredljivima, ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. Tako da je to što molitva na Trgu Sarnavku i potpisnike peticije vrijeđa, šokira i uznemiruje isključivo njihov problem.
To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema demokratskog i slobodnog društva. Ova Sarnavkina inicijativa ide izričito protiv toga, i samo dokazuje tezu da su profesionalne žrtve uvijek zapravo – oni pravi nasilnici. Da im je žrtvologija samo opravdanje za napad. “Oni ugrožavaju naša prava i egzistenciju pa ih moramo ukloniti prije nego nam naude” – nije li to temelj svakog genocidnog pokreta, svakog fašizma, nacizma, komunizma? Da bi se zabranilo iskazivanje vjerskog uvjerenja, potrebno je provesti tzv. test nužnosti u demokratskom društvu, koji zahtijeva da sud pred kojim se nađe zahtjev za ograničenje nečije slobode utvrdi je li to ograničenje prijeko društveno potrebno i razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. To što nešto Sarnavki ide na jetra i frustrira je nije relevantan i dostatan razlog, a najmanje je razlog to što, kako ona objašnjava, neki ljudi agresivno napadaju molitelje pa bi, eto, kad bi se oni maknuli, kad ne bi provocirali time što su tu gdje ih svi vide, bio mir i nitko ih ne bi napadao.
“Budi podalje pa ti nećemo ništa”
Logika Sanje Sarnavke dolazi ravno iz priručnika “kako biti naci”: kriv je onaj tko je napadnut, verbalno, putem medija, a, u konačnici, i fizički, jer da nije bio tu, da nije prakticirao neka svoja prava, ništa mu se ne bi dogodilo. Filozofiju sličnu Sarnavkinoj imali su i članovi KKK na američkom jugu: crncu se neće ništa dogoditi ne bude li bezobrazan i ako se drži podalje, ali ako izaziva, e onda mu se crno piše i sam si je kriv. Trebao je znati gdje mu je mjesto!
Tako sad i Sarnavka želi smjestiti vjernike “na njihovo mjesto”: “Nikakva zabrana nije potrebna, već druga lokacija. Mislim da je za jedan takav čin, kao što je duhovna molitva u kojoj trebaš intimno komunicirati s Bogom, prikladnija drugačija lokacija gdje neće biti nasilja i oni neće privlačiti pažnju. Ne vidim u čemu je problem”, kaže. Ja vidim, za početak, u tome da podučava katolike njihovoj vjeri.
To je sukladno ideji da se pride premjesti negdje daleko od naseljenih mjesta, na Velebit recimo, kako homoseksualce nitko ne bi napadao i vrijeđao ih jer svojom pojavom provociraju ljude koji bi ih tukli. Ili šerijatskom pravilu po kojem žena ne smije izlaziti iz kuće bez pratnje muža, brata ili oca, a k tome mora biti i zabrađena jer inače provocira muškarce. Pa nisu muškarci životinje da ne mogu kontrolirati nagone! Ali feministkinje i antifašistkinje, prema Sarnavnki, očito jesu, pa kad vide da se netko moli, ne mogu se oduprijeti nagonu da ga ugrizu za nogu. I optuže za sva zla svijeta. Uostalom, da tko ide pokrenuti peticiju protiv javnog klanjanja ili iskazivanja islamske vjere na javnom mjestu oni bi prvi rekli da je to fašizam. Ovo je čisto gaženje vjerskih prava u navodno demokratskoj državi u Europi. A mislili smo da su “antifašizam” i brat mu blizanac nacizam, gdje se ljudska prava moglo slobodno gaziti i ljude diskriminirati, prošlost.
Tko smije, a tko ne smije
A kad govorimo o prideu – ako napadate sudionike, vrijeđate ih, ili samo nosite majice s uvredljivim natpisima koji ih nazivaju tradicionalnim, danas uvredljivim imenima, idete u zatvor. Ako nije pristojno, a ni civilizirano muslimane nazivati znate već kako, homoseksualce pogrdno “pederima”, ako nije dopušteno crnce nazivati “cr****ama” jer je to rasizam, niti promiskuitetnoj ženi reći da je “k**va”, zašto je onda pogrdni naziv “klečavac” posve u redu za katolike koji mole? Jer je OK biti primitivac i seljačina ako ste ljevičar, dapače je strašno cool?
Kao što je bilo cool zvati prosvjednike koji su tražili smjenu ministra Freda Matića “šatorašima”? Ne, nije. Ali očito i tu postoji određena sistemska neravnopravnost između “civiliziranih građana” i “krezubih ognjištara”, evolucijski zaostalih. Uglavnom, ako se molitelji moraju maknuti, onda treba i sve druge koji se okupljaju po gradovima. Ako se samo katolike makne, onda to nisu ni pravda ni ravnopravnost. I da, policija je vrlo brzo reagirala na izvjesnog zagrebačkog rokera Tonija Kumerlea koji je izgazio ruže što ih je glavna istjerivačica molitelja Arijana Friedrich postavila tamo “u spomen na 18 žena ubijenih ove godine”, optužujući time podmuklo molitelje za te smrti (što je utuživo). On se kasnije vadio da je to bio “performans”, ali mu to nitko nije uvažio jer su svi zaključili da je to divljaštvo.
No, je li onda divljaštvo i ometanje molitve bubnjanjem pod krinkom umjetničkog performansa svake subote isto divljaštvo? Zašto onda Arijana Friedrich nikad nije privedena za isti takav “performans”, zapravo napad na tuđa prava? Ako gaženje ruža nije performans, nego primitivizam, zašto onda razni performansi tipa Labrovićeva pišanja po Markovom trgu i rezanja rupa u hrvatskoj zastavi nisu jednako tretirani? Ili imamo jedne zakone za jedne, “antifašiste”, a druge za drukčije? Uostalom, Kumerle je bar imao obraza ispričati se i posuti se pepelom za svoje postupke. Bubnjarice za vrijeđanje tuđih vjerskih osjećaja nisu nikad.
Nije ideologija, nego tolerancija
Policija je davno trebala intervenirati na ometanje molitve, a ja sam isto tako davno ovdje, u više navrata, obrazložio da to nije nikakav “protuprosvjed”, jer pravo na “protuprosvjed” u zakonu ne postoji, samo ometanje tuđeg prosvjeda! Ima mjesta i trgova, gdje Friedrich i ekipa mogu bubnjati i raditi svoje “perfomanse”, a da se ne unose ljudima u lica i ometaju ih u molitvi. Nije to pitanje ideologije, nego tolerancije, sposobnosti da se bude civiliziran čovjek i da se drugima dopusti da javno govore. Da živimo na temelju zakona, a ne nadvikivanja i toga tko će preko koga glasnije lajati ili imati veću toljagu.
Države članice Europske unije imaju niz obveza kojima je cilj zaštita vjerskih skupina od fizičkih, verbalnih i simboličnih napada. Država može snositi odgovornost ako dopušta ili tolerira sprječavanje vjernika u ostvarivanju njihove slobode da javno iskazuju svoja uvjerenja. U takvim bi se slučajevima od države moglo zahtijevati da osobama s tim uvjerenjima osigura kroz mehanizam donesenih specifičnih mjera i propisivanja pravnih sredstava koja bi jamčila poštivanje slobode vjeroispovijedi i mirno uživanje prava zajamčenih spomenutim člankom 9. Takve mjere mogu biti pravna sredstva kojima se osigurava da drugi svojim aktivnostima neće ometati pojedinca u bogoslužju (Dubowska i Skup protiv Poljske, odluka Komisije od 18. travnja 1997). Dakle, čak i da se raspiše referendum i da se većina na njemu izjasni za zabranu molitve na Trgu, za preseljenje “negdje drugdje”, kako Sarnavka traži, gdje ju neće frustrirati i neće joj smetati, gdje molitelji koje prostački naziva “klečavcima” neće biti vidljivi, on bi bio bespredmetan, jer se njime ne mogu poništiti nečija ljudska ili ustavna prava. Na primjer, ne možete izglasati da se Židove potrpa u pećicu, da baš sto posto građana glasa za to.
Možemo svi sutra izaći na referendum kojim će se zabraniti pride i siguran sam da bi takva peticija prikupila daleko više potpisa od Sarnavkine, možemo izglasati i da se zabrani okupljanje Srbima ili tako nekom jer to nekog frustrira, ali to s pravne strane ne bi značilo baš ništa – osim da ne poštujemo tuđa prava. Moram ovdje napomenuti da ja – kao, gledano iz perspektive antifašista i sličnih, “klerofašist”, “nacist”, “ekstremni desničar” i “kockoglavi ognjištar” – nikad, baš nikad, nisam sporio bilo čije pravo na javni prosvjed, javno okupljanje ili javno iskazivanje stavova, ma kakvi bili, dok god nisu nasilni. Naravno, pridržavao sam si uvijek pravo na svoj stav o svemu tome. Tolerantni antifašisti su tu očito puno problematičnija populacija od nas “ekstremista”. Imati uvjerenje koje se ne sviđa Sanji Sarnavki nije protuzakonito, kamoli protuustavno, ali totalitarni umovi to ne mogu prihvatiti.
Molitve potiču na ubojstva žena
No, ima još jedan aspekt te priče, na koji se valja osvrnuti. A to je upravo onaj dio koji stvarno ukazuje koliko je taj dio antifašističke aktivističke scene duboko fašistoidan, antidemokratski i nedemokratski. Govorim o difamaciji, lažima, podmetanju, klevetanju i svemu onom čemu su i nacisti i “antifašisti” jednako pribjegavali u borbi protiv narodnog neprijatelja. Podmeće se teza da su katolici ženoubojice i opasnost, a posebice molitelji, i kako njihove molitve potiču na ubojstva žena, što je pokvarenost i glupost u rangu najgore nacističke propagande protiv Židova. Dakle, iako su teorije o tome da molitva potiče na ubojstvo žene u rangu najglupljih teorija zavjera, bez ikakve podloge u podacima ili znanosti i iako nitko nikad nije dokazao da je ijedan od tih 18 ljudi koji su ove godine ubili suprugu ili partnericu bio praktični vjernik katolik, to se uzima zdravo za gotovo.
Tu se ne radi o zaštiti žena, nego o difamaciji i napadu na jednu vjersku zajednicu. Osim toga, stalno se barata brojem od 18 ubijenih žena i time da nasilje nad ženama raste, iako je broj žrtava jednak svake godine već dvadesetak godina, između 15 i 20 godišnje. A muževi su ubijali žene i u njihovoj voljenoj Jugoslaviji, kad smo kod toga, i to u malo većim brojevima. Kad je prvi put spomenut broj od 18 ubijenih žena, bilo je to 2016. godine, no pronašao sam podatak da su te iste godine partnerice ubile 13 muškaraca! To je jedan od primjera kako se može manipulirati inače točnim podacima – pola istine je cijela laž. A sad takve podatke više nije moguće ni pronaći; jednostavno, nitko ne zna. Možete jedino guglati “ubila muža” i ograničiti pretragu na posljednju godinu.
Sarnavku je na akciju potaknula vijest o ubojstvu dviju žena: radi se o slučaju Roma iz Međimurja koji je ubio sestru svoje žene i slučaju iz Rijeke. No, promaklo joj je da je, isto tako, žena u Velikoj Gorici ubila muža nožem. Znamo i da je relativno nedavno članica Radničke fronte ubila mamu, no kad žena ubije mamu, to očito nije “femicid”. Inače je sam pojam femicida upravo ono što Sarnavka spočitava moliteljima – kršenje ustavnog načela ravnopravnosti spolova! I to na štetu žena, jer se sugerira da im posebna zakonska zaštita u odnosu na ostale treba jer su osobe s posebnim potrebama. A zanemaruje se i da je muškarcima puno teže govoriti o tome da su eventualno zlostavljani u vezi i da se puno teže odlučuju to prijaviti zbog ruganja i ismijavanja okoline. I, da, zlostavljanje nije samo fizičko – nasilje može biti i verbalno, i emocionalno, i ekonomsko i niti jedno od njih nije ništa bolje ili manje zlo od fizičkog.
Javni linč molitelja
Molitelji se na trgovima okupljaju jednom mjesečno, svake prve subote u mjesecu, a molitva krunice traje oko 30 do 45 minuta. U miru se okupljaju, u miru se razilaze. No, u javnosti je stvoren dojam da su agresivni, bučni, da su okupirali trgove, maltene čitave gradove, da prijete, ponižavaju žene i da nakon molitve idu doma istući ili zaklati suprugu koja ne smije izaći iz kuhinje (pa im je bio šok kad su shvatili da je supruga Vice Batarela sutkinja). To je doslovno linč bijesne rulje, potaknut gebelsovskom propagandom kroz dio medija, nad ljudima koji, eto, samo “provociraju” molitvom. Ispočetka mi se nisu pretjerano sviđali, ali građansku hrabrost treba cijeniti. A gdje ćete veće hrabrosti nego se javno izložiti kamerama hejterskih TV postaja i bijesnoj gomili koja poput rimskog plebsa traži da vas se baci lavovima u areni.
To da potiču na nasilje nad ženama je kleveta, što je utuživo. Gdje su dokazi za to? Ako je ove godine bilo 18 ubijenih žena i ako su molitelji krivi za to, tko je kriv za to što ih je prije 10 i 20 godina bilo isto toliko ubijenih, a nije bilo javne molitve? Ono što većina onih koji sad žele protjerati molitelje ne želi priznati jest činjenica da su sami doveli do toga jer su svojim višemjesečnim napadima i uvredama dali nevjerojatan publicitet ljudima na koje građani, inače, ne bi obraćali posebnu pozornost. Kao što nisu obraćali pozornost kad su na tom istom Trgu svakodnevno molili pripadnici Hare Krišne, stariji će se sjetiti. Nije tu cilj zaštita žena, kao što ni Istanbulska nije imala tu svrhu, nego je cilj napad na osobe druge vjere, spola i seksualne orijentacije. Sarnavka kaže da država nije uspjela spriječiti ubojstva žena. Halo!? Pa zna li ona koliko takvih ubojstava ima u susjednim državama? Stotine godišnje u Italiji, Turskoj, Njemačkoj. Pa ne može država svakoj ženi dati osobnog policajca da je čuva od partnera 24 sata dnevno. Čuvati se svatko mora sam. Država nije tu da spriječi nasilje, jer to ne može, nego da kazni nasilnika, da mu se osveti. “Prevencija” lijepo zvuči, ali je zapravo BS.
U Hrvatskoj, prema meni dostupnim statistikama, nasilje nad ženama nije u porastu, za razliku od onih koje su se usrećile uvozom velikog broja doktora i inženjera s Bliskog istoka i zemalja poznatih po visokoj kulturi i razvijenoj civilizaciji poput Afganistana i Pakistana. Ali, kad bi to što Sarnavka i ekipa pričaju bila istina, pa prvo pitanje koje bi trebalo postaviti je za što vi, paraziti iz udruga za ženska prava i za njihovu zaštitu od nasilnih partnera, dobivate sve one desetke milijuna eura od gradova, ministarstava, EU-a, privatnih donatora…? Kad bi nasilje nad ženama stvarno bilo u porastu, to ne bi bila odgovornost ni države ni molitelja, nego upravo udruga koje svake godine dobivaju sve više i više našeg novca za zaštitu prava žena – a gdje su rezultati? Nema ih. Kažete da je svake godine sve gore? U redu, onda niste ispunili svrhu, vratite nam novac. Dogodine nula eura za vas iz proračuna jer ste beskorisni. Hvala, doviđenja! Naravno, feministkinje će inzistirati da ipak više muškaraca ubije ženu nego obratno, i to je točno. No, isto tako, puno više stranaca u Europi počini nasilna kaznena djela, a prije svega silovanje, nego domicilno stanovništvo, pa nisam vidio da Sarnavka tu statistiku gura kako bi se udarilo na strance i proglasilo ih opasnima za okolinu, jer to bi bio rasizam i islamofobija. Ima i drugih takvih statistika kojima bi se moglo pravdati diskriminaciju nad ovima ili onima, posebice crnim ljudima. Zakoni se ne mogu donosi diskriminatorno, prema tome koja društvena grupa čini više kaznenih djela neke vrste, nego moraju biti isti za sve! Sve ostalo povratak je u barbarstvo.
Prirodna glupost
Živimo u vrijeme umjetne inteligencije i prirodne gluposti. Pa je tako netko zamolio ChatGPT da, iz pozicije neutralnog profesora novinarstva, prokomentira naslov kolumne Sanje Modrić iz Telegrama – a naslov i podnaslov kažu: “Kvazinovinari obuzeti mržnjom svjesno lažu i podmeću. Hoće li na tu zlotvornu supkulturu napokon netko reagirati?”. Podnaslov kaže, u vidu moralnog imperativa: “Ta se ciljana histerija pod plaštom novinarstva mora zaustaviti mjerama oštrih rezova”. Zanimljivo da to dolazi od medija koji je često nasjedao na dezinformacije koje su se širile javnim prostorom, nema tome nekoliko tjedana da je kolegica kategorički ustvrdila da je Vjesnik namjerno zapaljen kako bi se zapalila arhiva porezne od prije 20 godina. I kako je budala i naivac svatko tko vjeruje u nešto drugo. No, da, radi se o dezinformacijama o napadu na časnu sestru.
I što kaže, za razliku od “desnog” Groka, politički korektni ChatGPT u svojoj analizi? “Ovakav naslov i podnaslov su primjer retorike koja se koristi kao političko oružje, a ne kao novinarstvo u klasičnom, etičkom smislu. Naslov koristi etiketiranje (‘kvazinovinari’), emocionalne kvalifikacije (‘obuzeti mržnjom’), moralno osuđivanje (‘svjesno lažu i podmeću’), dramatičnu prijetnju (‘zlotvorna supkultura’), apel autoritetu (‘hoće li napokon netko reagirati?’). To je stil propagandnih tekstova, agitacijskih pamfleta, ne novinarske analize. Takav jezik ne opisuje – on mobilizira i napada. Podnaslov ide korak dalje: ‘Mora se zaustaviti mjerama oštrih rezova’ – to implicira da je novinar kao autor pripisao sebi ulogu suca, da ne poziva na javnu raspravu nego na kaznenu ili represivnu intervenciju. To je već diskurs koji prema normama medijske etike prelazi iz komentara u zagovaranje obračuna, i negira osnovna načela pluralizma i slobode govora.
U novinarstvu se očekuje argumentacija, provjera činjenica, distanciran ton, izbjegavanje generalizacija, a ovdje je sve suprotno: ‘kvazinovinari’ (generalizacija), stigmatizacija (‘supkultura’), emocionalno nabijena hiperbola. To se u medijskoj pedagogiji identificira kao ‘delegitimizirajući diskurs’ — jezik koji želi oduzeti protivniku vjerodostojnost, ne osporiti ga činjenicama. Ovakav tekst ima funkciju stvaranja osjećaja prijetnje, poticanja ‘naše’ publike na emocionalnu reakciju, opravdavanja budućih represivnih sankcija prema označenoj skupini.
Drugim riječima, nije informiranje nego mobilizacija. Radi se o huškačkom tekstu: ako uzmemo standardne kriterije govora mržnje i političke propagande, on koristi demonizaciju, upotrebljava vrijednosne sudove kao činjenice, poziva na intervenciju protiv imenovane skupine, ne nudi dokaze, nego emocionalne etikete, a to se u teoriji komunikacije klasificira kao ‘agitacijska retorika’ i ‘moralna panika’. Vaš osjećaj da je ‘morbidno, huškačko i prizemno’ zapravo korespondira s akademskim opisima ove vrste diskursa”, kaže ChatGPT. Na kraju izvlači “zaključak kao profesor novinarstva” te kaže da ovaj naslov i podnaslov krše profesionalne norme novinarstva, služe se populističkim taktikama, potiču polarizaciju, delegitimiziraju neistomišljenike bez argumentacije i prelaze iz medijskog komentara u aktivistički poziv na obračun. Dakle, nije riječ o informaciji, nego o političko-retoričkom pamfletu obučenom u novinarstvo.
Ako se ne slažete s gornjim kvalifikacijama, ne raspravljajte o tome sa mnom. Nisam to ja analizirao. Imate ChatGPT.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr.
