Incident u Splitu došao je kao naručen i Pupovcu i Vučiću i možemosima i antifašistima, i svima koji tvrde ono što četničija tvrdi još od vremena Slobe Miloševića: da su Srbi – i demokracija – u Hrvatskoj ugroženi od ustaša i da na ustaše u Hrvatskoj treba navaliti svim sredstvima, vojno, pravno, uz pomoć iz inozemstva ako treba. A vođe ustaša su Plenković i Thompson. Na jugoljevici ne skrivaju sreću i oduševljenje jer sad napokon mogu raspaliti po HDZ-u i ustašama iz svih oružja i bez zadrške. Kad znate da su uhićeni, koliko se zasad zna, pripadnici jednog dijela Torcide i da određenu udrugu usko povezanu s tom navijačkom grupom vode poznati orjunaši i udbašija, ima tu razloga za sumnju u stvarne motive onih koji su iz pozadine sve to pokrenuli. Sumnjivo je i to što je riječ bila o folklornoj priredbi koja nema neke izravne političke konotacije, na kojoj su sudjelovali djeca i umirovljenici, a nitko nikad nije na sličan način reagirao na otvoreno pročetničke, projugoslavenske ili druge provokacije. A tek u posljednje vrijeme, nakon što se problem desetljećima ignorira, imamo reakcije branitelja na cajkarenje i pozive da se ta “kultura” ispraši iz Hrvatske (jer nema veze ni sa srpskom ni s ikakvom drugom kulturom).
Ono što je sigurno jest da je grupu od pedesetak ili stotinjak ljudi netko morao organizirati, takve stvari sigurno nisu spontana reakcija, a najmanje su reakcija na postojanje nekih dana srpske kulture, jer se oni organiziraju već gotovo 20 godina. Da, legitimno je pitati zašto se održavaju baš u studenome, kad je srpska “kultura” došla do izražaja u Škabrnji i Vukovaru, i kakve veze Split ima sa srpskom kulturom kad su se u njemu do nastanka Kraljevine SHS pravoslavni stanovnici brojili, ne u stotinama ni tisućama, nego u desecima, legitimno je pitati i koliko se daje za to iz budžeta ministarstva, ali nije legitimno ometati tuđa okupljanja niti ih prekidati prijetnjama. I da, istina je da su u Novom Sadu, odakle je folklorno društvo koje je te večeri trebalo nastupiti, u prosincu 2022. pretučeni glumci Teatra &TD, i da tada nije bilo nikakvih reakcija ni u Srbiji ni u Hrvatskoj, kamoli ovakve javne histerije, naprotiv, to se u medijma u Hrvatskoj prikazivalo kao bezvezan incident koji ne treba utjecati na kulturnu razmjenu. Ali to nipošto ne znači da se trebamo spuštati na razinu krkanluka Vučićeve Srbije. Upravo suprotno. Ovdje ne vrijedi oko za oko, zub za zub jer je riječ o, recimo to tako, “civilima”. I ne, ne treba se ispričavati ni Pupovcu ni Vučiću zbog toga – jer se njima ni jedan Hrvat ne treba ispričavati zbog bilo čega. To je zbog nas i našeg digniteta, ne zbog njih i da im se ne zamjerimo.
No dok se ne razjasni je li ovo “false flag” operacija ili je netko ispao korisna budala, ako se ikad i bude razjasnilo, valja primijetiti da se mediji trude jedan incident prikazati kao pravilo, prikazati Hrvatsku kao ustašku državu u kojoj ustaše samo što Srbe ne kolju po ulicama. Dosta su vam naslovi: Novosti tvrde da u Hrvatskoj svjedočimo novom valu desničarskog povampirenja, Telegram piše kako fašizam maršira Hrvatskom i govori o napadu crnokošuljaša, Markovina kaže kako “udar crnokošuljaške falange u Splitu mora biti povod za konačan obračun s ustaštvom”, a Jutarnji nam poručuje da “Kristalna splitska noć nije pala s neba” i da je “jasno tko je dopustio ustašizaciju Hrvatske”. Ja mislim da su ustaše ipak ponajviše u Srbiji, da ih je u Hrvatskoj puno manje. Kako je lucidno primijetio poznati dubrovački branitelj Braco Elezović, ondje “ćaci” skandiraju “blokaderima” da su ustaše, blokaderi pak njima uzvraćaju da su oni ustaše, jedino Vučić nije ustaša. Nego Šiptar. I peder.
Loše prikrivena četničija
No ako se već svi slažemo da ometati tuđa okupljanja, što god misili o njima, nije dopušteno, i ako već onima koji su upali u dvoranu navodno prijeti i do pet godina zatvora – dakle negdje u rangu oružane pljačke banke – onda ista pravila treba primijeniti i na one koji ometaju molitelje na trgu. Njih je svatko slobodan smatrati katolibanima, kockoglavim ognjištarima, prijetnjom svom načinu života, legalnosti pobačaja, i čemu god, slobodan je smatrati ih patrijarhalnima, zaostalima, neprijateljima ljudskih prava, ali oni imaju pravo na javno okupljanje, po zakonu, Ustavu i svim međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima. I to bez ometanja na bilo koji način, a ako ih netko ometa, vlasti su to dužne spriječiti, inače su, ako to dopuštaju, sudionici. Isto tako, svatko ima pravo smatrati Srpsko narodno vijeće, predvođeno Miloradom Pupovcem, koji je i organizator Dana srpske kulture, petom kolonom, loše prikrivenom četničijom i mučkim provokatorima.
Samo ne smije ometati njihova okupljanja, ni javna ni privatna. Naročito ona koja nisu politička, dok se protiv njihove politike, naravno, smije prosvjedovati, tim više što je Pupovčeva stranka, koja je i vijeće i kulturno društvo, ukratko “one-stop-shop” za Srbe u Hrvatskoj, monopolistička. Dakle, volio bih da mi svi oni koji podržavaju bubnjarice subotom objasne smiju li se ometati i prekidati kulturna, vjerska i slična okupljanja? Po čemu se ovaj slučaj točno razlikuje od napada na molitelje svake subote? Osim po tome što nisu, koliko se moglo razabrati, nikoga vrijeđali (ZDS nije uvreda) i nije bilo fizičkog nasilja niti naguravanja. Bilo je zastrašivanja. Isto tako, kad “drama queen” Sandra Benčić u svom stilu preglumljivanja kaže, “napad crnokošuljaša na djecu, umirovljenike i folkloraše u Splitu, nažalost, zrcalna je slika predsjednika Vlade i predsjednika Sabora, odbijam prihvatiti da je riječ o incidentu, ovo nije incident, to je produžena ruka i kontinuitet politike koja promovira nasilje upogonjeno mržnjom, to je produžena ruka ustaške ideologije i simbolike koja je blagoslovljena na najvišim instancama vlasti u Hrvatskoj”, volio bih da mi objasni čega su zrcalna slika one luđakinje nedavno na trgu, s parolama koje ni prije 50 godina nisu bile inteligentne, a danas su baš jadne, potpuni “cringe”.
I tko generira kulturne ratove, tko je odlučio povesti ofenzivu protiv ZDS-a, molitelja, Crkve i tako dalje. Nitko o ljubavi i toleranciji ne govori s toliko mržnje i bijesa u glasu. Kako se ne nasmijati naslovnici novina preko koje piše “Hapsite nasilne fašiste”? Demokracija napreduje, uskoro će svi njezini neprijatelji biti u zatvoru! Koliko god je upadanje na tuđa kulturna događanja i njihovo ometanje neobranjivo, neobranjivo je i mnogo toga drugog, od upadanja na terase naodnih neprijatelja do spomenutog nasilja nad moliteljima – da, nasilja, jer kad nekoga ometate bukom i nadglasavanjem, to jest nasilje, kao što je i nazivanje tih ljudi “klečavcima” nasilje. Verbalno, ali nasilje. Jer, ako je ovo u Splitu zastrašivanje iz mržnje, kako kažu u splitskoj podružnici Možemo, što su onda napadi na molitelje na trgu? Zastrašivanje iz ljubavi? Napad iz tolerancije? Ili bi se i “man in black” iz Splita mogli, poput bubnjarica, izvlačiti na to da je to “protuprosvjed” na koji imaju pravo? Ma hajde.
Ustaše svi i svuda
A kad je riječ o optužbi da je sustav kriv za “povampireno ustaštvo” zato što dopušta Marku nastupe i pjevanje “Čavoglava”, i da je najviše kriva Vlada, pa, i o tome treba nešto reći. Dakle, jasno je da će sad svi na lijevoj jugoslavenskoj sceni pokušati incident iskoristiti za razne zabrane – prije svega ZDS-a, potom Thompsonovih koncerata, a po mogućnosti i bilo kakvog govora protiv njih u medijima. Jer kad kritizirate narodnu vlast, pa ako i nije na vlasti, ako je i u oporbi, to je svejedno govor mržnje. Mrziti se smije samo HDZ i one desno od njega. Zanimljivo je to, slično je i na zapadu: kad god se kakav terorist – kao danas u Francuskoj – zaleti među ljude vičući “Allahu Akbar”, što na arapskom očito znači “ne rade mi kočnice” – onda se istražuje motiv, koji je uvijek nepoznat, i radi li se, nedajbože, o terorizmu, i na kraju se zaključi da nije riječ o terorizmu. A ako i jest, onda je bitno izbjeći islamofobiju, jer takvi su napadi čin pojedinca. Ako pak kakav luđak koji nema nikakve pod Bogom veze s politikom pobije ljude u napadaju ludila, onda se treba boriti protiv desničarskog terorizma svim sredstvima.
Pa je tako i ovdje, kad Torcida upadne u prostorije u kojima Prosvjeta održava folklornu priredbu, krivi su svi Hrvati osim antifašista (antihrvata), a kad nekakav Njec/Sonja nekoga ubije jer ga je oslovio krivom zamjenicom, onda to nema veze s propagandom “woke” idiota koji su mentalno nestabilnu i poremećenu osobu uvjerili da može birati spol prema položaju Merkura i Venere i da je u redu boriti se protiv homofobnih fašista koji ne mare za tuđe zamjenice i osjećajčiće. Pištoljem i čakijom. Jasno je da će sve ovo što je kroatofobno, od četnika u Srbiji do antifašista u Zagrebu, pokušati iskoristiti za puni frontalni napad na ZDS, Marka, HDZ, desnicu, nacionalizam, i sve ono što ne vole u nadi da će konačno dobiti kulturni rat – koji ne mogu dobiti. Može Markovina govoriti da je “ključan aspekt priče pitanje odgovornosti, odnosno njezina izostanka u trenutnoj političkoj klimi povijesnog revizionizma i rehabilitacije fašizma u Hrvatskoj”, ili “relativizacije fašizma”, ili da je “napad crnokošuljaša na djecu, umirovljenike i folkloraše u Splitu zrcalna slika predsjednika Vlade i predsjednika Sabora”, da nije “riječ o incidentu” nego da je “to je produžena ruka i kontinuitet politike koja promovira nasilje upogonjeno mržnjom, produžena ruka ustaške ideologije i simbolike koja je blagoslovljena na najvišim instancama vlasti u Hrvatskoj”, kako je rekla Sandra Benčić.
Ali ako pola milijuna ljudi na Hipodromu odvrati sa ZDS, jeste li “riješili problem” zabranom simbola, pozdrava, čega god? Hoće li ti ljudi, ako zabranite Thompsonove koncerte, postati smjerni i bogobojazni (titobojazni, jer u Boga ne vjeruju) antifašisti? Ili, gospodo antife, mislite da možete braniteljima ukrasti pobjedu u Domovinskom ratu laprdanjima kako je ustavni temelj uvođenje komunističke diktature 1945. pod firmom “antifašizma” i laganjem da postoji nekakav antifašizam u Ustavu koji je potpisao Tuđman koji vam je oduvijek bio iberustaša?
Dvostruke konotacije
Da, oni će pokušati dokazati da je ZDS kriv za sve. Da nema labavo, da država treba hapsiti, masovno, potrpati sve “ustaše” u zatvor. Na stranu što nema u Hrvatskoj zatvora za toliko “ustaša” koliko ljudi posjećuje Thompsonove koncerte, ljevica je previše fokusirana na simbole. Nije ZDS ono što nekog čini, iz njihove perspektive, “ustašom”. Ako zabrane Thompsonove koncerte, ako zabrane ZDS, ako propišu slanje na Goli otok za taj uzvik, što misle da će postići? Auti beogradskih registracija i sedamdesetih su u Splitu završavali u moru, tko je onda bio kriv za “povampireno ustaštvo”? Četrdeset i pet godina je sanitizirano svako hrvatstvo, i što se postiglo? Da su devedesete svi glasali za HDZ i Tuđmana, nakon 45 godina pranja mozga tzv. “antifašizmom” i jugoslavenstvom. Jasno je meni da oni žele zabraniti sebi mrske simbole, ali što misle da bi time postigli? Bi li oni bili manje komunjare, jugoslavenčine i srbofili ili rusofili da zabranimo petokraku? Ne bi, naravno. Ali to je samo slika te “antifašističke” woke površnosti i fascinacije vanjskim manifestacijama, bez zamaranja mozga onim što je bit stvari i uzrocima događaja.
Zabranit ćemo ZDS i “Čavoglave” i svi će voljeti Srbe! Ma fenomanalno! Je li im ikad palo na pamet da ljudi koriste simbole da bi iskazali pripadnost ideji ili plemenu, a ne obrnuto? Da ideje ne ovise o simbolima? Da, naravno da im ZDS smeta, ali ne zato što je ustaški, nego zato što je simbol Domovinskog rata. Mogu oni govoriti koliko žele da “ne postoje dvostruke konotacije” ZDS-a i da je on striktno, samo i jedino ustaški, ali ustaša kao takvih nema od ’45., bar ne kao relevantnog političkog čimbenika, a ustaštvo će na folklornoj razini uvijek postojati, kao i staljinističko-titoistički antifašizam. No, ako bismo uzeli da ne postoje dvostruke konotacije ZDS-a, onda moramo uzeti i da ne postoje dvosturke konotacije petokrake. Tim više što ona stvarno i nema nikakve konotacije osim genocidno–koljačkih i totalitarnih. Pod ZDS-om se, barem jednim dijelom, vodio jedan oslobodilački rat, kao i pod “Slava Ukrajini”, unatoč povijesti tog povika, dok se pod petokrakom nikad nije događalo baš ništa dobro ni pozitivno: samo genocidi poput holodomora, masovna smaknuća, masovna špijuniranja, slanja u gulage i na Goli i tako dalje.
Povijest petokrake povijest je tajne policije, nasilja, jednoumlja i jednostranačja, masovnih pogubljenja i masovnih kršenja ljudskih prava, i ničeg drugog spomena vrijednog. Ipak, ESLJP je i za takvu petokraku, svojevremeno kad su je Česi zabranili, presudio da ima “dvosturku konotaciju”, kao simbol zločinačkog socijalizma, ali i kao “simbol borbe za radnička prava” (koja je kao bila nešto pozitivno za radnike, u stvarnosti – u tom sustavu su profitirali samo neradnici!) Ima li onda ZDS konotaciju i kao simbol borbe za hrvatsku neovisnost? Naravno, ako pitate antifašiste, nema. Jer je borba za hrvatsku neovisnost fašizam. Bar ako je riječ o neovisnosti od Jugoslavije. Ako je riječ o neovisnosti od Austro-Ugarske, onda je to borba protiv imperijalizma, naravno. Posve druga stvar.
Novi udar na antifašizam
Očekujem da gospođa Sloković, odvjetnica Danke Derifaj, podere diplomu. Naime, kaznena prijava dvoje susjeda protiv Marka Perkovića Thompsona odbačena je kao neutemeljena. Suđenja tako neće ni biti, a Markova terasa ostaje Markova terasa. Ne “od sela”. Ukratko, USKOK je nakon temeljite istrage utvrdio da nema nikakvih temelja za sumnju na počinjenje kaznenog djela. Kaznene prijave podnijeli su Branko Miodrag, Thompsonov susjed i švercer cigareta iz BiH koji je prije toga izgubio spor oko vlasništva nad poslovnim prostorom koji je morao vratiti Marku, i koji je s novinarkom Dankom Derifaj upao na Thompsonovu terasu, te vlasnica drugog stana u toj zgradi, Milena Banjan, koju je Thompson također prethodno tužio zbog nelegalnih kvadrata. Dakle, da si ne lažemo, radilo se o prijavama koje su podnesene iz osvete.
Thompsonovi susjedi kazneno su prijavili i njega i tvrtke koje su gradile zgradu da su poticali službene osobe na zloporabu položaja i ovlasti te na trgovanje utjecajem, a sve s ciljem pogodovanja Thompsonu i investitorima, a kaznenom prijavom obuhvaćene su i nekadašnje nadležne osobe iz Odsjeka za graditeljstvo Grada Splita, suci Općinskog suda u Splitu koji su proveli uknjižbe vlasništva, arhitekti i građevinski inspektori. Nakon dugotrajnih i temeljitih izvida, USKOK je odbacio obje kaznene prijave uz zaključak da nije utvrđena nikakva sumnja da bi gradski službenici ili suci počinili bilo kakve zloporabe.
Dapače, utvrđeno je da su svi postupali u skladu s propisima. USKOK ističe da je izvorni problem, u skladu s rezultatima izvida, u činjenici da investitor prilikom izgradnje, prije dvadesetak godina, nije poštovao pravomoćno izdanu građevinsku dozvolu, zbog čega su kupci kasnije morali ozakoniti apartmane u tim zgradama i utvrđivati vlasništvo nad njima. A to je otvorilo prostor za izmišljanje spora oko vlasništva, de facto nepostojećeg, jer je jasno da Markov kupljeni i plaćeni udio odgovara kvadraturi uključujući terasu. Sve su ostalo konstrukcije tipa “Trump je pedofil jer se jednom rukovao s Epsteinom”.
Nepostojeća uzurpacija
No kad je to partizanima bilo bitno vlasništvo, a kamoli posjed? Partizani su navodno u stanove narodnih neprijatelja ulazili na konjima, a Danka se malo modernizirala pa je upala preko ljestava. Ipak, valja primijetiti, iako ovo ne mijenja ništa što se tiče merituma stvari – a meritum je ovdje nepovredivost doma, ne vlasništva, jer takvo što i ne postoji u zakonu – mijenja u percepciji javnosti. U redu, jasno je da antifašisti priznaju samo sud svoje partije i vlastita kreativna tumačenja zakona, ali ovdje je jasno: nikakve “uzurpacije tuđeg vlasništva” nije bilo, niti je moglo biti, od Marka Perkovića.
Jer, da bi bilo “uzurpacije”, terasa bi morala prethodno biti u posjedu ili vlasništvu nekog drugog, a ne MPT-a. Sud je jasno utvrdio da se Thompson posve legalno upisao kao vlasnik tog navodno spornog dijela nekretnine na vrhu zgrade na Šetalištu Ivana Pavla II. i da projekt nikad nije predviđao ni ravni krov ni klasičnu terasu, nego nadogradnju etaže na vrhu zgrade iznad apartmana koji je kasnije kupio Branko Miodrag, koji je Thompsona i tužio. Odnosno, da je Thompson oduvijek bio vlasnik svoje terase, i da je to tako izvoronim projektom i zamišljeno, a udjelom u zajedničkoj nekretnini i naplaćeno Thompsonu.
Posljedice će biti pogubne za antifašizam u Hrvata, jer je narodnom neprijatelju time dopušteno imati svoj stan koji je uredno, u punoj kvadraturi, platio, i to u gotovini, i usto je odlučeno da Marko, kao kupac stana, nije odgovoran za to što je investitor “kreativno” protumačio građevinsku dozvolu – odnosno, da to nema ništa ni s državom niti s pogodovanjem. Znači li to da će Danka Derifaj biti u problemu? Ne, jer je to posve odvojena stvar, ma koliko se ona trudila dokazati da je “ušla na terasu u pratnji suvlasnika”. Bio Miodrag suvlasnik ili ne, a nije, to je i dalje – povreda tuđeg doma. I da, to zapravo ništa ne mijenja na stvari. A stvar je u tome da je ona povrijedila tuđi dom. Za domaću zadaću: naučiti razliku između vlasništva, posjeda i doma. Hint: kazneno je djelo povreda doma, ne vlasništva. Iako, po ovoj presudi, ni vlaništvo nije sporno. Niti je ikad bilo, zavidnim susjedima unatoč.
Galeb vs. torpedo
Projekt obnove Titova broda Galeb, gle čuda, višestruko je skuplji od očekivanog. Nova gradonačelnica Iva Rinčić izvijestila je Gradsko vijeće o projektu obnove Galeba i njegova pretvaranja u brod muzej, a prema njezinim riječima, Rijeka će za taj projekt izdvojiti devet puta više nego što je planirano. Osigurano je četiri milijuna eura europskih sredstava, a Grad Rijeka trebao je osigurati milijun eura. Prema podacima kojima trenutno raspolaže gradonačelnica Rinčić, iz proračuna će se izdvojiti devet milijuna eura samo za to da brod muzej bude u funkciji, a u pet godina nakon toga troškovi održavanja iznosit će milijun eura godišnje. Dakle, za idućih pet godina, to je 14 milijuna eura. Ne jedan, kako je obećavao bivši gradonačelnik Obersnel. Koji bi trebao, da je Boga i pravde, sve to platiti iz svoga džepa, jer je cijela priča oko Titove podrtine bila njegova osobna fiksacija. “Projekt Galeb vođen je loše, neodgovorno, a takav je i odnos prijašnje vlasti prema gradskom proračunu i građanima. Zabranjuje se fotografiranje broda, a u isto vrijeme troše se milijuni proračunskog novca. Galeb nije ideološki simbol, već simbol neodgovorne vlasti. Još se pojavljuju informacije o novim troškovima. Potrebna je forenzika da bi se sve utvrdilo”, kaže Rinčić. S jednom se stvari ne bih složio: Galeb jest simbol neodgovorne vlasti, ali isto tako je i ideološki simbol, simbol žalovanja za propalom državom i propalim nedemokratskim jednopartijskim režimom koji je obilježio kult ličnosti. Titove.
“Ni nakon 16 godina od kupnje broda ne znamo koliko će ovaj projekt koštati. Za projekt je ugovoreno oko četiri milijuna eura na početku, a u 2025. godini smo na 12,9 milijuna eura”, kaže Rinčić. “Novozaposlenih za brod Galeb je 14, a nisu počeli s radom jer projekt nije završen. Nemamo ni jednu ponudu za zakup komercijalnog dijela. Kada Galeb bude završen, u sljedećih pet godina će se za troškove od plaća do održavanja izdvajati milijun eura godišnje. Rok za završetak bio je 31. listopada, a nije ni blizu završetka.” Ukratko, riječ je o oko 25 milijuna dolara o trošku Rijeke u idućih pet godina, ukupno s prenesenim troškovima!
I što radi Rinčić? Traži pomoć države! Jer Grad ne može sam izvući projekt bivšega gradonačelnika, projekt koji je za grad beskoristan i štetan, ali grije srce jugonostalgičara. “Bivši gradonačelnici Obersnel i Filipović i SDP bacili su u vjetar 22 milijuna eura, a potencijalno više od 30 milijuna eura ako se izgubi spor s Dalmontom i ako budemo morali vraćati europska sredstva”, kaže zastupnik Ostrogović. “Shvaćam ljubav drugarica i drugova prema brodu, ali mogli su ga financirati stranačkim sredstvima. Za 32 milijuna eura mogli smo izgraditi 16 nogometnih igrališta, 300 stanova, pet kvartovskih garaža…” Mogli su, ali nisu. Nije istina ono što tvrdi Rinčić, da grad “sad ne može odustati” od Galeba jer je toliko već uloženo. Ekonomija kao znanstvena disciplina tu je vrlo jasna: nije bitno koliko još morate uložiti u nešto da to ne bi propalo, bitno je imate li bolju varijantu za buduća ulaganja. Ono što ste dosad uložili, to je ionako propalo. Dva torpeda riješila bi problem puno jeftinije, a tu je i ronilački turizam koji je vrlo perspektivan.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr.
