Holjevac: ‘Postoji jedna gluplja stvar od nastupa muškaraca u ženskim sportovima’

Žao mi je, djevojke i djevojčice, preostaje vam kuhinja, kuhača i metla. I ne, nisu vam sudbinu i put odredili “primitivni klečavci” s Trga, nego oni isti koji plaćaju progresivne bubnjarice.
Gornja misao nije moja, već gospođe Spomenke koja je tim riječima komentirala moj komentar o pobjedi boksača iz Alžira, hermafrodita, nad Talijankom. Ali je najjasnije definirala problem s navodno nepostojećom rodnom ideologijom. “To nije pravedno”, zavapila je Talijanka nakon vrlo kratke borbe: Alžirac je završio s njom u samo 46 sekundi, što, kažu cinici, dokazuje da je riječ o muškarcu.

Kasnije je Talijanka ipak priznala da je zapravo pala niz stepenice, ispričala se suparniku i rekla da nije to tako mislila. “Alžirka” znakovitog imena, Iman, (I, man) vjerojatno će, dok ovo bude na kioscima, osvojiti zlato na Olimpijskim igrama u kategoriji koja se više ne bi trebala zvati “ženski boks” nego “obiteljsko nasilje”. Mediji su odmah krenuli u protuofenzivu pa nam tumače da Iman nije muškarac nego žena s XY kromosomima. To nije u skladu s onim što je on sam o sebi govorio u nedavnom intervjuu, a nije ni bitno jer ženski je sport samo za žene koje su to nedvojbeno. Za sve ostale postoji “specijalna Olimpijada” – ili muška konkurencija. Pa nije tome davno da se svijet zgražao nad istočnonjemačkim sportašicama nad kojima je tadašnji režim provodio nehumane hormonske pokuse! I koje su diskvalificirane i zbog adamove jabučice. Danas ni muški spolni organ nije problem. No riječ je o čistoj mizoginiji, ma koliko oni galamili o “transfobiji”. Postoji dvojba kojeg si spola? Ideš u mušku konkurenciju.

Bivša odbojkašica iz SAD-a Payton McNabb danas ima 19 godina. U dobi od 17 godina “transrodna” ju je, 185 cm visoka suparnica, napucala u glavu loptom koja je putovala brzinom od 110 km/h, nakon čega je ostala djelomično paralizirana. Ne samo da su joj uništeni snovi o sportskoj karijeri nego više ne može ni hodati normalno. Nakon udarca, “suparnica” je, kaže McNabb, prasnula u smijeh. A nedavno je, također u SAD-u, “transrodna košarkašica” ozbiljno ozlijedila čak tri suparnice na jednoj utakmici sveučilišne ženske lige. Ako to nije legalizirano nasilje nad ženama, što onda jest? A ne smiju se ni buniti!

Sramoćenje žena zbog kvota

Tu nije riječ samo o sportu. Sjetite se nekompetentnih agentica tajne službe koje su štitile Trumpa u Pennsylvaniji i koje su postale predmetom sprdnje. Valjda više ni iz kuće ne mogu izaći a da netko ne upre prstom. No nisu one krive. Krivi su oni koji su odredili ženske kvote za tajnu službu i tim ženama uništili život. Postoje žene koje mogu raditi u tajnoj službi kao i svaki muškarac, no malo ih je u segmentima posla u kojima je potrebna gola fizička snaga, visina i potpuna hladnokrvnost pod paljbom.

Apsolutno sam za to da kompetencije budu jedino mjerilo pri zapošljavanju na bilo kojem poslu, neovisno o spolu i svemu drugom. Ali kad odredite kvotu od 30% žena u tajnoj službi, dobit ćete pretilu agenticu od 160 cm koja bi trebala štititi muškarca visokog 190 cm. I koja u panici ni pištolj ne može pospremiti u futrolu u četiri pokušaja, dok štićenik ne pokazuje znakove panike ni stresa nakon metka u uho. Ona i njezine kolegice petljale su s pištoljima, paničarile, skrivale se iza Trumpa kojeg su trebale štititi. Ali nju je netko uvjerio da može raditi taj posao kao i svaki muškarac, iako nema ni fizičke ni psihološke predispozicije. Ona je ni kriva ni dužna ispala predmetom podsmijeha, a žene su se generalno našle na udaru narativa “nije to za vas”. No krivi su oni koji su je gurnuli u to jer im je trebala ženska kvota kako bi dokazali svoje idiotske teorije pa su spustili kriterije za prijam u tajnu službu ispod svake granice. Nešto kao kad smo mi nakon ulaska u EU morali zaposliti određen broj Roma u policiji – ali je problem bio naći ikoga tko ima srednju školu, nema kaznenu prijavu i ktomu pristaje biti izopćen iz svoje zajednice. Pa se na kraju moralo malo zažmiriti na prijave i školu.

Nikad ne bih dopustio da mojim kćerima netko kaže da nešto ne mogu zato što su žene. Ako nešto ne mogu, to je zato što svi imamo svoja ograničenja, na ovom ili onom planu. Ali još manje želim da im netko prodaje foru da fizički mogu ono što može dvometraš od sto kila, “transrodan” ili ne. Starija mi kći trenira, uz ostalo, plivanje i borilački sport. Što da joj kažem bude li se danas-sutra morala natjecati protiv “transrodne protivnice”? “Ti možeš sve što hoćeš, budi tolerantna i progresivna, to su žene baš kao i ti?” Taman posla. Nisu.

Holjevac: ‘Radu Borić boli srce jer mladi idu u crkvu, a što je ona radila kod četnika Porfirija?’

Bačena fetva progresivdžija

Mnogi sad krive žene na Olimpijskim igrama što su uopće pristale izaći u takvu nepravednu borbu. No na to sam se već ukratko osvrnuo prošlog tjedna. Na njih bi bila bačena fetva progresivdžija i feministkinja. Velika je stvar za svakog sportaša i sportašicu nastupiti na Olimpijskim igrama. Nitko ne želi biti suspendiran. To je zastrašivanje žena u najgorem obliku. Neki kažu, same su si krive jer pristaju na to. Ne mogu se s tim nikako složiti. Jedino bi kolektivni bojkot mogao dati neke rezultate. I takvom bojkotu treba pružiti svu moguću podršku, kao što svi moraju dignuti glas protiv tog woke ludila.

Do jučer smo bili transfobi ako smo tvrdili da vagina određuje spol, a ne subjektivni doživljaj sebe. A sad progresivdžije kažu da je XY alžirski boksač definitivno žensko jer (navodno) ima vaginu, iako snimke ukazuju da ima nešto drugo. Bilo bi dobro da si progresivna ekipa malo ujednači kriterije. U svakom slučaju, čestitke rodnim ideolozima, muškarcima koji mrze žene i feministkinjama iz prvog borbenog ešalona. Uspjeli su poniziti žene kao nitko dosad. Čak do te mjere da to sad više i nisu žene, nego “biološke žene” ili “cis-žene”.

Normalan svijet treba odbaciti takvu idiotsku terminologiju. Kakve još žene postoje osim “bioloških”? Kemijske, glazbene, mehaničke? Zašto ne postoji biološki medvjed koji je zapravo zec ili biološko stablo? U konačnici, nekad je vrijedilo pravilo da se zajednicu pita žele li nekog prihvatiti kao svog člana. Prihvaćaju li žene da se muškarci koji se osjećaju kao cure mogu natjecati s njima? Ne vjerujem. Velika većina svijeta zgrožena je viđenim. I u progresivnoj Americi 66% anketiranih protivi se nastupu transrodnih, hermafroditnih i sličnih sportaša u ženskoj konkurenciji. Dakle, 66 posto Amerikanaca zatucani su katolibani. Preostalih 34% jednostavno su idioti. Dodajmo i da 48% anketiranih smatra da se mladi ljudi između 18 i 29 godina identificiraju kao LGBTQ pod snažnim utjecajem popularne kulture iako to nije njihov stvarni identitet. Što se mene tiče, dok god to nije opasno za druge, pretvaraj se da si slon ili srdela, ali kad je riječ o sportu, onda imamo problem.

Marcel Holjevac: ‘Zašto se nitko na Olimpijskim igrama nije izrugivao Muhamedu?’

Promoviranje suživota s gamadi

Jedina gluplja stvar od nastupa muškaraca u ženskim sportovima jest ideja da se plivačka natjecanja održavaju u zagađenoj Seini, što je rezultiralo hospitalizacijama natjecatalja. Progurala ju je zeleno-crvena gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo, čije su se zelene politike na kraju svele na to da je, suočena s najezdom štakora iz spomenute rijeke, došla na genijalnu ideju da Parižani nađu način suživota sa štakorima, kad ih već ne mogu uništiti. Ne, nije satira, osnovala je i odbor za kohabitaciju. Toliko o zelenim politikama. Ne bih se čudio da Tomašević, s obzirom na to da su mu takvi zapadni političari uzori i idoli, dođe na sličnu ideju u Zagrebu, u kojem štakora i žohara ima sve više, na ideju promoviranja suživota s gamadi.

No što o svim tim komunjarskim i munjarskim politikama kažu naši političari, što na zločin protiv žena u sportu kažu feministkinje, što na woke ludilo kažu vjerski autoriteti? “Poštovanje Isusa Krista nesporna je tema (…) za muslimane. Osuđujemo ove uvrede usmjerene protiv svetih figura božanskih religija, uključujući Isusa Krista”, kaže ajatolah Hamnei, iranski vjerski vođa.

Turski predsjednik Recep Erdoğan rekao je da namjerava nazvati papu Franju prvom prilikom kako bi razgovarali o “nemoralu počinjenom protiv kršćanskog svijeta”. “Sramotna scena u Parizu uvrijedila je ne samo katolički svijet, ne samo kršćanski svijet, nego i nas koliko i njih”, rekao je Erdoğan i podsjetio da je Isus Krist i za muslimane Božji poslanik i prorok.

Nije se oglasio

Papa se pak nije oglasio, tek je Vatikan ove subote priopćio kako je “Sveta Stolica ražalošćena određenim prizorima s ceremonije otvaranja Olimpijskih igara u Parizu i ne može se ne pridružiti onima koji su posljednjih dana osudili uvredu učinjenu mnogim kršćanima i vjernicima drugih religija”. HDZ, vladajuća i nominalno demokršćanska stranka, očito nema stav o svemu ovom što se događa u Parizu pa mudro šuti. I feministkinje šute, no za njih je bar jasno koga zapravo podržavaju.

A to svakako nisu žene. Kao i njihovi duhovni očevi komunisti, koji su izdali radnike onog trena kad su došli na vlast i potjerali ih što u gulag, a što kao ropsku radnu snagu u tvorničetine uz plaću koja ni hranu nije pokrivala, tako su i one izdale žene u ime rodne ideologije.  Rada Borić u zadnjem je javno dostupnom statusu ustvrdila kako “antirodni pokret stvara okvir za nasilje nad ženama”. Olimpijske igre svima su zorno dokazale kako je istina upravo suprotna od toga – rodna ideologija, za koju one tvrde da ne postoji, ta je koja stvara okvir za nasilje nad ženama, i to institucionalizirano. I za gaženje njihova ljudskog dostojanstva.

A Zagreb pride pak upozorava, prenoseći priopćenje MOO-a, na “lov na vještice” na štetu “interspolnih i rodno varijantnih natjecateljica”, što god to značilo. Naravno, i tu je istina obrnuta, lov na vještice je itekako prisutan – na transfobne vještice koje ne žele biti dijelom tog izopačenog cirkusa, u kojem su muškarci muškarci, žene su muškarci, a ovce su nervozne. “Foul is fair, and fair is foul”, kako reče vještica iz Macbetha. Oni nam poručuju kako bi hrvatski medijski djelatnici i redakcije o svim natjecateljima/icama “trebali izvještavati u skladu s novinarskom etikom i pravilima struke, te se prema natjecateljicama/ima odnositi s dužnim poštovanjem prema njihovoj osobnosti i ljudskom dostojanstvu”. O dostojanstvu natjecateljica koje nisu “natjecateljice” ni riječi. Inače, nemam ništa protiv da se “natjecatelje/ice” tretira s dostojanstvom, samo mislim da to ne uključuje pravo na nastup u ženskoj konkurenciji. Ona je samo za žene kao takve.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr.