Holjevac: ‘Sada je taj posao jedan od najnezahvalnijih, nekad je bio uvažen i dobro plaćen’

Jedan od najnezahvalnijih poslova današnjice jest biti učitelj. Nekad uvažena i razmjerno pristojno plaćena profesija, koja je podrazumijevala solidnu razinu ugleda u zajednici i autoritet, danas je svedena na razinu blagajnice u Lidlu, s tim da blagajnica u Lidlu ne mora trpjeti da je razmažena deriščad maltretira, a da pritom nema na raspolaganju nikakve instrumente kojima bi ih disiplinirala, i ne mora imati posla s agresivnim i nasilnim roditeljima. A sad se onima koji maltretiraju učitelje pridružila i državna birokracija. Govorim o slučaju učenice iz Dubrovačko-neretvanske županije koja je trebala pasti razred zbog jedinica iz tri predmeta. No Agencija za odgoj i obrazovanje, nakon što su prošli svi rokovi, naređuje školi da poništi zaključnu jedinicu iz geografije zbog, kako su “utvrdili” putem telepatije, a da nije provedena inspekcija u samoj školi i bez razgovora s osobljem, “nepravilnosti u radu učiteljice” pa je učenica upućena na popravne ispite iz hrvatskog i matematike.

Naravno, cijela stvar nije krenula bez veze, nego na pritisak “utjecajne gospođe” za koju nije jasno što je dotičnoj učenici ili njezinim roditeljima. Takvi pritisci i intervencije na učitelje i ravnatelje trebaju postati nezakoniti! I treba nam hitno zakon kojim će se sve prijetnje učiteljima, prikrivene ili ne, tretirati kao kazneno djelo! Na ispitu iz matematike učenica je, u jesenskom roku, dobila 3 od 20 bodova na pismenom, a kasnije je pala i iz hrvatskog. Pala je i na ispitu iz geografije – srećom, škola je bila dovoljno pametna pa je to dotična polagala pred komisijom, ali zanimljivo je da se roditelji nisu žalili na to, nego na zaključnu ocjenu iz geografije tijekom školske godine, iako je imala 10 jedinica i samo tri prolazne ocjene u imeniku! “Nepravilnosti” su se uglavnom svodile na to da je učiteljica zadatke iz radne bilježnice “sumativno vrednovala dvjema negativnim ocjenama”, i da škola nije organizirala dopunsku nastavu iz geografije za tu jednu učenicu, što je zapravo traženje dlake u jajetu i čisto pogodovanje agencije. I što pobogu znači “izostalo je formativno vrednovanje i sustavno praćenje i bilježenje zapažanja o postignutoj razini ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda u svrhu učenja i provjere postignute razine ostvarenosti ishoda učenice”?! “Trebali ste joj dati prolaz na lijepe oči?”

No biser je da je nastavnica “prilikom ocjenjivanja trebala prilagoditi kriterije sposobnostima i interesima učenika”, što je upravo suludo. Kriteriji ocjenjivanja moraju biti jednaki za sve učenike, inače nisu pravedni. Treba li učeniku čije su sposobnosti nula, a interes mu je pušenje trave i gledanje pornića, dati prolaznu ocjenu tako što ćete “prilagoditi kriterije”? To je pljuvanje po svima koji uredno uče i koji imaju normalne intelektualne kapacitete, a najviše po učiteljima! Nastavnica se nije imala što prilagođavati nekakvim posebnim potrebama učenice jer ona nije slušala nastavu po posebnom programu, nego po redovnom. Sporno je i to što je dala jedne upute putem telefona, a druge u rješenju. Službenom uputom i odlukom treba smatrati isključivo onu iz rješenja, preko telefona je bilo tko mogao reći bilo što.

Učiteljica na velikom udaru

U školi su time, naravno, apsolutno zgroženi jer ispada da inspekcija, i bez dolaska u školu i razgovora s ravnateljicom i nastavnicom, može poništavati ocjene kako joj se svidi, pod bilo kojim idiotskim izgovorom. I onda kad se profesori pobune protiv intervencije iz Zagreba na zamolbu “utjecajne gospođe”, stigne još uvredljiviji odgovor – učiteljica, kažu, ima četvero učenika u razredu pa je pitaju što je radila kad učenicu o kojoj je riječ nije mogla dovesti do pozitivnih ocjena! Ispada da je to neuspjeh učiteljice! Bio bi kad bi joj popadalo pola razreda, ali kad je riječ o jednoj konkretnoj učenici, a ostali nemaju problema, koliko god da ih jest, onda to nije neuspjeh učiteljice – nego učenice. Kako ćete vi nekog dovesti do pozitivnih ocjena ako i nakon produžne nastave ne može riješiti matematiku ni za trećinu bodova potrebnih za dvojku?! To je kao da netko mene uzme trenirati za nogometaša, pa ako me ne uspije utrenirati za prvu ligu, kriv je on, što je radio kad nije uspio, a trenirao je samo mene? A da pritom ne pita imam li ja ikakve predispozicije za to. Nisam ih imao ni kad sam bio 40 godina mlađi i 20 kila lakši.

Ako je učenica dulje izostajala zbog bolesti, ona je dužna sama nadoknaditi gradivo. Škola nije dužna ništa učiniti u takvim slučajevima osim eventualno osigurati dopunsku nastavu za učenike kojima teže ide u glavu. Nastavnica, naravno, nije problem, kako to agencija pokušava prikazati, ona je vodila učenike na natjecanja i u školi je cijene. Problem je učenica kojoj su, kaže ravnateljica, priznavani i polovični odgovori, ali je svejedno bila jako daleko od dvojki. Školsko gradivo osnovne škole takvo je da ga s lakoćom može savladati svako prosječno inteligentno dijete, oni ispodprosječno inteligentni mogu ga savladati uz nešto muke i dosta učenja za prolaznu ocjenu. Dijete natprosječne inteligencije u osnovnoj može imati peticu iz matematike bez ikakvog dodatnog vježbanja. Ali postoje djeca koja gradivo iz raznih razloga, bilo zbog znatno sniženih intelektualnih kapaciteta ili poremećaja u razvoju, ne mogu savladati. I nemaju što tražiti na redovnoj nastavi jer štete ostalima i ruše kvalitetu nastave.

Holjevac otkriva glavni problem s Pupovčevim Novostima: ‘Srbi su konačno shvatili’

Dakle, ako netko i nakon svih dopunskih dobije tri boda od 20 na testu iz matematike, uz to ima čvrstu jedinicu iz još dva predmeta, to znači da je to dijete na neki način intelektualno insuficijentno. Škola je roditeljima više puta predlagala da dijete upišu u program za djecu s posebnim potrebama jer je procijenila da ne može pratiti nastavu s ostalom djecom, no umjesto da to učine, oni su išli potezati veze i napravili nacionalni skandal ni od čega. Razmišljaju li takvi roditelji što zapravo rade svom djetetu time? I što čine drugoj djeci, pametnijoj, jer se nastava uvijek prilagođava onima lošijima, nažalost, ne boljima? No danas nitko ne želi sam sebi priznati da ima problem, kamoli da mu dijete ima problem, pa onda ispada da su svi drugi problem. Škola je, koliko se može vidjeti iz onog što znamo, sve učinila kako treba. Nema ničeg što bi potvrdilo tezu o lošem ili neprofesionalnom radu. Rezultat svega je da danas nitko s tri grama mozga ne želi u učitelje, čime pada kvaliteta nastavnog kadra. Padom kvalitete nastavnog kadra pada kvaliteta obrazovanja učenika. Padom kvalitete obrazovanja učenika pada konkurentnost Hrvatske. Padom konkurentnosti Hrvatske pada ne samo standard građana nego se i država u cjelini pretvara u jeftini sweat shop u koji strane korporacije ne dolaze po znanje i tehnologiju, nego po jeftinu radnu snagu. A oni pametniji emigriraju. U sveučilišnom obrazovanju situacija je još gora, no to je tema za sebe.

Bitno je što nije bitno

Maja Sever opet prosvjeduje zbog nepravde. A ovog puta uspjela je iživcirati čak i kolegu s HRT-a Denisa Latina. Nju je naljutilo što vijest o smrti Freda Matića, čime se prepolovio broj branitelja u SDP-u, nije bila prva vijest u Dnevniku. Sad, ja se ne mogu sjetiti kad je smrt branitelja bila prva vijest u Dnevniku. U biti, rijetko kad je smrt branitelja vijest bilo gdje. No vijest nije bila o tome da je umro branitelj, nego da je umro hrvatski europarlamentarac i bivši ministar. I logično je da to i nije najvažnija vijest dana. Bila bi prva da je umro aktivni ministar, premijer, predsjednik.

“Razmišljam što napisati, a o Fredu moramo pisati. Mora ostati trag tog sjajnog čovjeka, i to od svakog od nas. Ali dolaze samo suze, ne i riječi. I onda mi HRT pomogne da napišem nešto čemu bi se Fred zapravo slatko smijao i vjerojatno dodao – ma, bolje da me takvi i ne spominju! Središnji Dnevnik HRT-a vijest o Fredovoj smrti objavljuje nekad tamo… iza razgovora s Bačićem. Jer to je ipak ministar. Pa zaslužili smo sve da nam se desi! Svima nama koji šutimo na uredničku sramotu, što šutimo i zapravo pristajemo kako Fred nikada ne bi šutio i nikad nije pristajao. Ni za koju cijenu. E, pa večeras neću ni ja i UMIREM OD SRAMOTE! I od tuge, prijatelju dragi”, napisala je Sever.

Prilog o smrti Freda Matića objavljen je u 17. minuti središnjeg Dnevnika, prije svega zato što je to tada već bila stara vijest, objavljena prijepodne. I prilog je trajao za Dnevnik duge 4 minute i 40 sekundi. Bio je treći po redu. Na to se osvrnula braniteljica Tanja Belobrajdić: “Prije točno dva mjeseca, gotovo u dan, 24. lipnja 2024. godine, objavljeno je kako su na Petrovačkoj doli, vukovarskom odlagalištu smeća, pronađeni posmrtni ostaci najmanje deset osoba, okrutno i zločinački pogubljenih nakon sloma obrane Vukovara. Prilog o pronalasku posmrtnih ostataka najmanje deset tijela hrvatskih branitelja, o pronalasku tijela naše djece, roditelja, braće, prijatelja, suboraca, u središnjem Dnevniku Hrvatske radiotelevizije dobio je prostor od dvije minute i 20 sekundi. U 39. minuti. … Najavljen, također, kao treći po redu, stigao je na red nakon desetominutnog izvješća o predstojećoj nogometnoj utakmici hrvatske reprezentacije te intervjua navijača iz fan-zone, izvješća sa sjednice predsjedništva HDZ-a, nakon izvješća o sjednici predsjedništva SDP-a putem videoveze i nakon reportaža o požaru na Hvaru. Prilog o pronalasku žrtava iz Domovinskog rata za kojima se traga gotovo trideset i tri godine nije zavrijedio biti čak ni prije vijesti o požaru u tvornici baterija u Južnoj Koreji i antiterorističkoj operaciji u Dagestanu, ni prije informacije o velikom požaru u Moskvi koji je uzrokovala eksplozija plinske boce”, kaže ona. “Živi, koji još tragaju, nadaju se, mole, strpljivo su sjedili pred televizorom do 39 minute. Zbog dvije minute i dvadeset sekundi. I nikoga, baš nikoga, zbog toga nije bio sram.”

Holjevac: ‘Hajduk je klub u kojem igraju pretile, preplaćene zvijezde na zalasku karijere’

Dakle, zašto bi javna TV morala žaliti za onim za kim Maja žali jednako koliko i ona koja ga je poznavala? Jasno je zašto je on njoj i njezinoj ekipi bio tako bitan, ali to vijest o njegovoj smrti ne smješta na prvo mjesto središnjeg Dnevnika. To je dobro obrazložio Denis Latin: “Predsjednica novinarskog sindikata i dalje se blamira. Umjesto da zastupa novinare i njihova radnička prava, uređivala bi program kao i Yutel bata”, započeo je svoj ironični status Latin. “Na pregovorima s upravom redovito šuti i drži stranu poslodavcu, a urednike napada kad su u pitanju njhova temeljna prava da uređuju emisije onako kako misle da treba, neovisno i slobodno”, dodao je. Dodajmo tomu da je pravednica Maja, novinarka prve klase, komentirajući naplatu tekstova u online medijima, napisala, citiram: “Tekstovi nisu zaključani, nego treba kupiti novinu. Kao što smo nekad kupovali na trafici.” Treba, Majo, proći osnovni tečaj hrvatskog jezika. Jednoj iskusnoj novinarki ne bi škodilo malo više pismenosti. Novina, jednina? Trafika?