Rasprava pokrenuta na Redditu otvorila je osjetljivo pitanje identiteta Bunjevaca u Srbiji i njihova odnosa prema hrvatskoj nacionalnoj pripadnosti. Bunjevci su južnoslavenska skupina katoličke vjeroispovijesti koja danas uglavnom živi na sjeveru Srbije, ponajviše u Bačkoj oko Subotice, ali i u Hrvatskoj i Mađarskoj, a njihov nacionalni identitet desetljećima je predmet prijepora između politike, povijesti i osobnog osjećaja pripadnosti. Jednostavno, ali provokativno pitanje potaknulo je niz osobnih svjedočanstava, političkih tumačenja i suprotstavljenih iskustava iz svakodnevnog života u Vojvodini.
Tema nije nova, ali način na koji je formulirana pokazuje koliko je još uvijek nabijena strahom, sumnjom i naslijeđem devedesetih. Identitet Bunjevaca već desetljećima je predmet političkih prijepora, statističkih manipulacija i različitih osobnih odluka koje često nemaju veze s ideologijom, nego s pukim preživljavanjem.
Komentari ispod objave otkrivaju koliko se stvarnost razlikuje od osobe do osobe – od otvorenog nasilja i sustavne diskriminacije do potpune normalnosti i suživota bez ikakvih problema. „Da li Bunjevci u Srbiji smeju da se izjasnjavaju kao Hrvati? Da li smeju ili ide kamen u glavu?“
Odrastanje uz strah i nasilje
„Moje iskustvo… Rođen u Subotici 80-ih, preselio u Hrvatsku 2000. godine.
Kada sam bio mali, tata me naučio kako trebam reći da sam Bunjevac ako me netko pita za nacionalnost, ni slučajno reći da si Hrvat (jbg, to su bile 90-e). Naravno da su me u školi ismijavali što sam Bunjevac (ali me nisu tukli), a ja, glupan, da ih ušutkam, kažem: ‘Bunjevac znači Hrvat, idiote’… e, to je bila greška. Poslije toga redovno sam u školi dobivao šaku u glavu i nogu u leđa.
Znači, ja sam učen da je Bunjevac Hrvat, kao što je i Šokac Hrvat. Cijela moja obitelj se smatra Hrvatima Bunjevcima. Nema podjele Bunjevac ili Hrvat… to je jedno te isto, ali je u Srbiji prihvatljivije (sigurnije) reći da si Bunjevac. Imam još obitelji tamo i svi se izjašnjavaju kao Bunjevci, ALI svi sebe smatraju Hrvatima.
A zašto su se neki Bunjevci ‘odvojili’ od Hrvata rezultat je politike još iz doba Miloševića, gdje je cilj bio razbiti hrvatsku manjinu (na svakakve načine) do te mjere da im ne moraš dati nikakva prava kao manjini jer si im smanjio brojnost. A zašto su neki Bunjevci pristali biti samo Bunjevci… tu se svašta može reći – linija manjeg otpora, nebriga za nacionalnost, lobiranje od strane srpskih vlasti itd.
Fun fact: Kad sam se preselio u Hrvatsku, u Hrvatskoj su svi mislili da sam Srbin pa sam i tu dobio par šaka u glavu“
Institucionalni pritisci i dvostruki kriteriji
„Hrvati imaju kikiriki od proračuna Srbije, dok Aco namjerno obilno financira Bunjevce. Primjerice, za obnovu samostana u Baču su uvjetovali da se makne hrvatski predznak.
HNK Subotica je ukinut i predstave na hrvatskom su također ukinute, dok u Vukovaru bez problema radi srpsko kazalište. A da ne spominjem kolika je hajka bila, primjerice, u Beregu zato što su djeca htjela nastavu na hrvatskom“
Iskustva bez ikakvih problema
„Imam prijatelje iz Vojvodine kod kojih sam bio u posjeti više puta i ne mogu reći da sam ikad vidio ili doživio ikakve neugodnosti.
Imaju svoje udruge i neke predmete u školama. Susjedi Srbi im normalno dolaze u posjet, normalna interakcija sa svima oko sebe.
Meni su savjetovali da uvezem auto u dvorište da se nešto ne bi desilo zbog hrvatskih tablica, ostavio sam ga na cesti i parkirao po gradu bez ikakve štete. Nikakvih negativnih iskustava osobno nisam doživio u njihovom društvu ni osobno“
Razbijanje manjine kao politička strategija
„Ti to ozbiljno pitaš na hrvatskom Redditu za stanje u Srbiji? Ja sam pričao, doduše, s osobom iz Vojvodine koja je Hrvatica i kaže da su Bunjevce odvojili od Hrvata i deklarirali kao odvojenu nacionalnost sa svojim jezikom. Tako su razbili jednu manjinu na dvije još manje skupine. Tako to rade naši susjedi“
„Nitko te ne sprečava da se izjasniš kako god hoćeš. Na zadnjem popisu sam bio Jugoslaven, čisto da nerviramo brojnošću određene strukture, a na predzadnjem – alkoholičar. Poanta je više u nacionalnim vijećima, jer ona dobivaju lovu i određenu moć, ali Hrvata nema puno i vrlo su nekoherentni zahvaljujući idiotu Žigmanovu. Znam Bunjevaca, znam i Hrvata i neki se Bunjevci smatraju Hrvatima, neki ne. Uglavnom, njihovo nacionalno vijeće nije mnogo bitno jer nisu brojni, a nisu ni spektakularno aktivni u političkom životu Srbije, pa nikoga ne žuljaju“
Rasprava jasno pokazuje da odgovor na početno pitanje nije jednoznačan. Formalno, izjašnjavanje nije zabranjeno. No iskustva govore da su posljedice tog izbora često oblikovane vremenom, mjestom, lokalnom sredinom i političkim interesima – a ponekad i šakom u glavu.
Tko su Bunjevci i zašto je njihov identitet sporan
Bunjevci su katolička južnoslavenska skupina koja se u Bačku, južnu Ugarsku i dijelove današnje Vojvodine doselila uglavnom u 17. stoljeću, ponajviše iz zapadne Hercegovine, Dalmacije i Like, bježeći pred Osmanskim Carstvom. Povijesno su govorili ikavskim štokavskim narječjem i dijelili kulturu, običaje i vjersku pripadnost s Hrvatima.
U hrvatskoj historiografiji Bunjevci se tradicionalno smatraju dijelom hrvatskog naroda, često pod nazivom bunjevački Hrvati, slično kao što se Šokci smatraju regionalnom skupinom unutar hrvatskog korpusa. U Srbiji, međutim, osobito od 1990-ih, dio Bunjevaca službeno je priznat kao zasebna nacionalna manjina, s vlastitim nacionalnim vijećem i standardiziranim „bunjevačkim jezikom“.
Takvo razdvajanje mnogi tumače kao političku strategiju smanjenja brojnosti hrvatske manjine u Srbiji, čime se smanjuju i prava koja proizlaze iz manjinskog statusa. Dio Bunjevaca prihvatio je zasebni identitet, bilo iz osobnog uvjerenja, bilo iz pragmatičnih razloga, dok se drugi i dalje izjašnjavaju kao Hrvati ili kao Bunjevci-Hrvati.
Zbog toga pitanje bunjevačkog identiteta ni danas nije samo etnološko ili povijesno, nego duboko političko i osobno, a izbor nacionalnog izjašnjavanja često ovisi o lokalnoj sredini, iskustvima iz prošlosti i osjećaju sigurnosti u sadašnjosti.
