Prošlo je gotovo 35 godina otkako je Hrvatska prekinula državne i pravne veze s Jugoslavijom, u kojoj je tada još uvijek bila Srbija, ali i nakon ovoliko puno godina dojam je da se ni Hrvati ni Srbi ne mogu do kraja odlijepiti od onih drugih. Podsjetimo, Hrvatski sabor je 8. listopada 1991. donio odluku kojom je Hrvatska raskinula sve preostale ustavno-pravne veze s tadašnjom SFRJ.
Ipak, veze između dva naroda ostale su jake. Dio Hrvata vikendom odlazi u Beograd po zabavu, dio Srba ljeti dolazi u Hrvatsku raditi, a neki i ljetovati. I što god tko mislio o ratu i o svemu što je iza njega ostalo, dvije zajednice koje su, milom ili silom, provele desetljeća u istoj državi i dalje se ponašaju kao da se poznaju “previše dobro” da bi se mogli jednostavno ignorirati.
Netko sa strane bi mogao reći da smo pomalo opsjednuti jednima drugima i vjerojatno bi bio u pravu. Koliko su jake veze između dva naroda i koliko vremena provodimo razmišljajući jedni o drugima pokazuje jedna rasprava s Reddita koja iako stara devet godina danas se čini aktualnija nego ikad.
Hrvat pita…
byu/HRudolFvF inserbia
Pogrdni naziv
“Pomalo je to klišeizirano pitanje, no kao sasvim prosječnog građanina Hrvatske zanima me što mislite o Hrvatima. Kakva je percepcija Domovinskog rata i stradanja, primjerice u Vukovaru, u Srbiji? Gdje je početak tog vječnog konflikta između naših naroda i što mislite kada će završiti? U Hrvatskoj sama riječ ‘Srbin’ ima toliko negativnu težinu da se pretvorila u svojevrsni pogrdni naziv teže vrste; je li tako i s riječju ‘Hrvat’ kod vas? Ujedinjenje Srbije i Republike Srpske”, pitao je korisnik HrudolFvF na Redditu. Odgovora je bilo mnogo, a mi smo izdvojili one najzanimljivije.
“Situacija u Srbiji je obrnuto identična vašoj u Hrvatskoj: postoji velik i raširen prezir prema Hrvatima, i netko tko je spomenuo na što liče novine u Srbiji na pravom je tragu. Ta pisanja nisu nepovezana lupetanja, nego su naslovi takvi jer, kad se napune mržnjom, prodaju se novine; a prodaju se jer ih kupuje čovjek kojem se sviđa ono što vidi u izlogu, jer mu se to poklapa s onim što misli.
Slično kao i kod vas: ‘Hrvat’ kao riječ u Srbiji ima ružnu konotaciju, no ljudima kao da nije dovoljno asocijativna, pa su Hrvati vrlo rijetko ‘Hrvati’, nego su ‘ustaše’, napisao je jedan korisnik i dodao da se o hrvatskim žrtvama ništa ne zna i ljude nije briga za njih.
Narod kao i svi drugi
“Više mislim o Hrvaticama, da budem iskren, i to sve najbolje”, našalio se jedan Srbin dok se drugi dotaknuo uvijek bolne teme, Domovinskog rata.
“Reći ću samo da mislim kako je rat više služio ekipi ‘zlih staraca’ i ‘dobrovoljnih darivatelja tuđe krvi’ da raščiste račune i guraju agendu iz Drugog svjetskog rata, umjesto da stvori nešto dobro za Hrvatsku. Stvari koje ne razumijem: S jedne strane: kako to da je Hrvatskoj trebalo ‘oslobođenje’ od Jugoslavije kada je i sama sudjelovala u njezinu stvaranju i imala benefite od Jugoslavije?
Nije baš da je Hrvatska bila rob u SFRJ od 1945. nadalje; problemi su nastali tek osamdesetih i, po mojem mišljenju, to ne bi trebalo biti dovoljno za raspirivanje tolikog neprijateljstva. Razlozi sigurno moraju biti dublji. Nepunih godinu dana ranije, dok je još bilo mirno, na Braču u Milni dobio sam batine samo zato što sam iz Srbije, od klinaca koji su tog poslijepodneva paradirali gradom noseći šahovnice i Tuđmanove fotografije. To je bilo prije bilo kakvih zločina.
S druge strane: ako je Srbija doista htjela biti zaštitnik Jugoslavije, zašto se otcjepljenje Hrvatske nije tretiralo kao oružana pobuna? Čemu sponzoriranje paravojnih formacija, zločini nad civilnim stanovništvom i slično? Naravno, ovo je mnogo dublja rasprava kojoj ovdje sada nije mjesto. Moja je poanta da je s obje strane netko ljudima prodao ‘priču’ radi ostvarivanja fiks-ideja”, napisao je ovaj Srbin na Redditu i dodao da ovaj ‘rat’ između dvije zemlje neće tako brzo završiti.
Ružna mrlja svih država
“Mislim da još nekoliko generacija mora umrijeti s obje strane”, rekao je i dodao da u Srbiji riječ Hrvat nema neugodnu konotaciju,
osim kratkog razdoblja tijekom rata, već riječ ‘ustaša’, ali to se odnosi isključivo na hrvatske nacionaliste. “Kao što Hrvati svoj nacionalni identitet grade na oslobođenju od Jugoslavije i na tome što nisu Srbi, tako i ‘veliki Srbi’ svoj, navodno ugroženi, identitet grade na ‘oslobađanju od komunizma’ i vraćanju, često izmišljenim, tradicijama. Kod nas je teška kategorija nekoga proglasiti ‘antisrbinom’, tj. da se zalaže za tekovine komunizma ili se protivi Crkvi i slično, ili se češlja na način koji vođa nije odobrio.”
“Pa evo, ja sam sa sjevera Srbije i mogu ti reći da ovdje riječ ‘Hrvat’ nije ništa drugo nego nečija nacionalnost. Ipak je sjever multinacionalan kraj. Što se tiče tog rata, po meni je to čista glupost i ružna mrlja svih država koje su sudjelovale: niti smo mi učinili nešto na što bismo bili ponosni, a niste ni vi. Mene, a i većinu moje generacije (1990.–1995.), dosta čudi ta vaša mržnja prema nama; djelujete baš iskompleksirano.
Mislim, u 21. stoljeću, da ja ne mogu otići u hrvatske gradove (Split, Dubrovnik i slični) samo zato što sam Srbin? Mislim da je to više vaša sramota nego naša. A ta mržnja, odnosno korijen te mržnje, jest primitivizam ovih krajeva. Mrziti nekoga jer je rođen par stotina kilometara istočnije (zapadnije) je više nego primitivno. Po meni ne bismo trebali toliko forsirati prošlost, nego gledati u budućnost i gledati što ćemo ostaviti našoj djeci, a ne što su naši djedovi radili.”
Dečki zvuče ‘mekano’
Neki su spomenuli da u Srbiji imaju posebno ime za Hrvate. “Koliko sam ja skužio, puno Srba koristi ‘Hrvoje’ kao šaljiv naziv za Hrvata. Mene su par puta tako zvali i ne kužim koja je fora.”
“Hrvoje uopće nije uvredljivo, više je šaljivo. Shvatite da biti Hrvat u Srbiji nije uvreda, kao što je biti Srbin u Hrvatskoj itekako uvreda. Srbe, iskreno, nije briga za to.”
“Cure vam imaju vrlo poseban naglasak. Dečki zvuče pomalo ‘mekano’. Imam prijatelje iz Vukovara, Slavonskog Broda i Zagreba i nikad nisam razmišljao o njihovoj nacionalnosti, i iskreno, nije me briga za to. Moje osobno mišljenje je da je cijeli sukob bio nepotreban i režiran izvana kako bi se rasturila Jugoslavija. JNA je udarila jer je po Ustavu SFRJ imala sva ovlaštenja da brani teritorij Jugoslavije. Sloba i Franjo su obojica ‘uživali’ po dvorcima u Francuskoj dok su ljudi ginuli, tako da su obje strane radile grozne stvari.
Da je postojala volja, od te Jugoslavije mogla se napraviti konfederacija i da se zajedno ‘civiliziramo’ bez tolikih ljudskih života na obje strane, naravno ako izuzmemo Bosnu i Kosovo, jer nisu tema ovog posta. Ne računajući manjinu usijanih glava, mislim da u Srbiji generalno vlada neutralno mišljenje o Hrvatima: niti smrde, niti mirišu. Dogodi se da dođe do manjih incidenata, tipa da, primjerice, mom prijatelju polome brisače ili išutiraju tablicu usred Novog Sada jer ima VU tablice, iako je etnički Srbin, ali što takvi ljudi znaju.”
