Ubojstvo je jedan od najtežih i najdramatičnijih zločina koje pojedinac može počiniti, a serijski ubojica predstavlja posebno opasan fenomen. Serijski ubojica definira se kao osoba koja je počinila više od dva ili tri ubojstva, obično u različitim vremenskim razmacima, s hladnokrvnom namjerom i planiranjem.
Ono što ih izdvaja od jednokratnih zločinaca jest ponavljajući obrazac, često motiviran psihološkim ili seksualnim impulsima, željom za kontrolom ili duboko ukorijenjenom mržnjom.
Povijest poznaje brojne serijske ubojice čiji su zločini zgrozili javnost i oblikovali način na koji policija pristupa složenim istragama. Njihovi postupci često uključuju precizno planiranje, manipulaciju žrtvama i skrivanje dokaza, a metode ubojstava mogu biti različite, od iznenadnih napada do dugotrajnog mučenja.
Nema očitog obrasca ponašanja
Takvi zločini stvaraju osjećaj nesigurnosti i straha u društvu, posebno kada su žrtve naizgled nasumične i ne postoji očit obrazac ponašanja.
Motivi serijskih ubojica variraju. Neki traže zadovoljstvo ili moć nad životom i smrću svojih žrtava, dok drugi čine zločine zbog psihičkih poremećaja, traume iz prošlosti ili duboko ukorijenjene mržnje.
Policijske istrage često su komplicirane jer ubojice koriste različite metode i mijenjaju lokacije svojih zločina kako bi izbjegli otkrivanje. Forenzička znanost, profilerske metode i moderna tehnologija postali su ključni alati u otkrivanju i hvatanju ovih počinitelja, no njihova priroda često ih čini nepredvidivima i iznimno opasnima.
Serijski ubojice ostavljaju dubok trag u kolektivnoj svijesti društva. Njihovi zločini ne pogađaju samo izravne žrtve, već šire zajednicu, potičući strah i nesigurnost. Proučavanje ovih slučajeva važno je ne samo za kazneno pravo i forenziku, već i za psihologiju i sociologiju, jer pomaže razumjeti ekstremne obrasce ljudskog ponašanja i mehanizme koji dovode do nasilja.
Društvo, mediji i pravosuđe zajedno igraju ključnu ulogu u sprječavanju i otkrivanju ovakvih zločina. Javnost je često fascinirana slučajevima serijskih ubojica, no istodobno ih potiče na refleksiju o granicama ljudske psihe i važnosti prevencije nasilja. Iako su ovakvi zločini rijetki, njihov utjecaj duboko odjekuje kroz vrijeme i oblikuje pristup sigurnosti, policijskim procedurama i društvenim normama…
Serijski ubojice godinama su budili maštu filmskih djelatnika, pisaca, redatelja, scenarista, književnika i tome slično. Snimljeni su brojni filmovi i napisane brojne knjige o stravičnim motivima tih psihopata, bilo da se radi o fikciji ili istinitim događajima. Nažalost, u ovim mračnim i ružnim epizodama i Hrvati imaju svoga konja za trku.
Ubojstva u šumi
Ivan Milat, Hrvat rođen u Australiji, a koji je umro 2019., upisan je u povijest kao jedan od najstrašnijih serijskih ubojica te zemlje. Njegov zločinački niz trajao je od 1989. do 1994. godine, a javnost ga je prozvala “ubojicom iz Belangla” prema šumi u kojoj su pronađena tijela njegovih žrtava.
Milat je svojim metodama stvorio dojam nemilosrdnog i hladnokrvnog počinitelja koji je djelovao potpuno sam. Tijekom istrage policija se suočila s velikim izazovima: njegova ubojstva nisu pratila očit obrazac, a žrtve su nestajale na različitim mjestima u jugoistočnoj Australiji, što je otežavalo povezivanje zločina.
Metoda kojom je Milat zlostavljao svoje žrtve bila je jednako brutalna koliko i domišljata. Stajao bi uz ceste i nudio prijevoz mladim stoperima, predstavljajući se kao Bill. Kada bi putnici ušli u njegov automobil, Milat bi ih odveo u šumu Belanglo. Tamo bi ih mučio i ubijao različitim načinima.
Jedna od tri britanske planinarke nekoliko je puta ranjena u glavu i izbodena nožem, dok su druge dvije bile ubodene samo nožem. Ubojstva su bila toliko nasilna da su prizori nalikovali scenama iz horor filmova, a tijela su skrivana duboko u šumskim predjelima, što je dodatno otežavalo policijsku istragu.
Kada je Milat konačno uhićen 1994. godine, dokazi su bili nepobitni. U njegovoj kući pronađeni su osobni predmeti žrtava, dokumentacija je pratila njegove aktivnosti, a forenzička analiza i balistički podaci jasno su povezivali Milata s nizom ubojstava.
Na sudu je bio hladnokrvno prkosan i bez ikakvog kajanja. Osuđen je na sedam doživotnih kazni zatvora bez mogućnosti pomilovanja. Njegov slučaj zgrozio je Australiju i postao sinonim za ekstremno nasilje, hladnokrvnost i poremećenost.
Strašni zločini Ivana Milata dobili su zlokoban nastavak 2010. godine, kada je njegov nećak Matthew Milat odlučio slijediti njegov put. Matthew, tada sedamnaestogodišnjak, zajedno s prijateljem Cohenom Kleinom u šumi Belanglo ubio je Davida Auchterloniea, također sedamnaestogodišnjaka. Zločin je počinjen sjekirom, dok je Cohen snimao cijeli događaj mobitelom.
Matthew je osuđen na 43 godine zatvora, a Cohen na 32. Javnost je ovaj događaj opisala kao “nastavak zla” koje se činilo da je u obitelji Milat ukorijenjeno.
Simbol straha
Šuma Belanglo postala je simbol straha, mjesta gdje su mnogi izgubili život u rukama serijskog ubojice i njegovih nasljednika u zločinu.
Milatovi zločini i nasljedni incidenti u obitelji podsjećaju na najmračnije aspekte ljudske prirode i posljedice psihopatije koja se prenosi kroz generacije. Njegova imena i šuma postali su u australskoj i međunarodnoj javnosti sinonim za užas i nemoć žrtava koje su se našle na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.
Ostaje pitanje kako društvo može spriječiti ponavljanje ovakvih tragedija i koliko su sustavi pravosuđa i socijalne skrbi spremni reagirati na nasljedne ili imitativne zločine.
Ivan Milat, kroz svoje strahote, ostavio je neizbrisiv trag u kolektivnoj memoriji Australije, a šuma Belanglo i danas straši sve one koji se približe njenim sjenovitim stazama.
