Hrvati nisu svjesni što se događa u pozadini: Postajemo europski logor za migrante

Samo nas Domovinski pokret možda može od toga spasiti. Tim riječima na desnom političkom spektru komentira se novi pakt o migracijama, koji je u Europskom parlamentu izglasan uoči njegova raspuštanja, odnosno sredinom travnja. Nakon nedavno održanih europskih izbora očekuje se kako će upravo migrantska politika biti jedna od središnjih tema novog saziva parlamenta, koji je dobio i novu ideološku dimenziju jer se dobar dio europskih zemalja baš zbog migrantske politike počeo okretati prema desnici.

Kad je o Hrvatskoj riječ, ona bi u svoje centre koje je već počela graditi navodno trebala primiti 130.000 migranata. Mi ćemo figurativno rečeno biti hot spot, odnosno svojevrsni logor za te ljude, tumače oni nezadovoljni onime što taj pakt nosi Hrvatskoj, ali i oni koji smatraju da je to cijena Plenkovićeva europskog imidža, pa i hrvatskog ulaska u Schengen koji je ionako izgubio smisao kada su Slovenci odlučili uvesti kontrolu na svojim granicama baš zbog migranata.

Kada je riječ o samom paktu, on uz ostalo propisuje da bi vanjske članice Europske unije trebale formirati kampove u kojima će biti smješteni migranti iz zemalja sa stopom priznanja azila manjom od 20 posto. Ti bi ljudi u kampovima mogli biti zadržani do maksimalno 12 tjedana, a u tom bi se razdoblju ujedno trebalo odlučiti imaju li uvjete za azil ili će se vratiti u matičnu zemlju.

Povećanje kapaciteta

Uz Hrvatsku, kampove bi trebale formirati Grčka, Italija, Malta, Španjolska i Cipar. I službeno se kaže da bi kapacitet tih kampova trebao biti oko 30 tisuća osoba, što znači da bi godišnje kroz njih doista moglo proći oko 120 tisuća ljudi. Kvota migranata koju bi svaka od tih zemalja primila definira se u skladu s njezinim BDP-om te brojem stanovnika, a Hrvatska bi, kako se nagađa i u europskim krugovima, mogla imati kvotu od oko 1500 migranata. Iako oni skloni ovoj ideji kažu da to za našu zemlju ne bi trebalo biti problem jer ionako toliko migranata u prosjeku boravi u centrima za azilante, drugi kritični prema ovom novom planu smatraju da se mi ni sada ne možemo pobrinuti za migrante te da oni predstavljaju problem koji se gura pod tepih.

Kada je posrijedi smještaj, Hrvatska već sada njime raspolaže jer je lani u općini Krnjak u Dugom Dolu otvoren Privremeni centar za registraciju tražitelja međunarodne zaštite, što je također izazvalo prosvjede lokalnog stanovništva. Na te se prosvjede novi-stari ministar policije Davor Božinović nije osvrtao već je realizirao svoje planove, a neki kažu i europske naredbe, pa je u Dugom Dolu već neko vrijeme postavljeno 65 smještajnih kontejnera s po osam kreveta. Oni upućeni u tematiku smatraju da bi se broj smještajnih kontejnera ovdje mogao povećavati te naglašavaju da će se to i dogoditi s obzirom na ono što je izglasano u Europskom parlamentu.

Penava potvrdio, Domovinski pokret se nije odrekao Bartulice: ‘Svi griješimo pod takvim pritiskom’

Novi europski dogovor uključuje i druge europske zemlje koje bi trebale solidarno prihvatiti migrante, ali samo ako se države članice na vanjskim granicama nađu pod migrantskim pritiskom, no dio naših skeptičnih i kritičnih sugovornika smatra da od toga nema ništa i da velike i uređene zemlje više neće prihvaćati migrante onako kako su to činile prijašnjih godina. Pitanje je kako će se u ovoj priči postaviti Slovenci, iako su njihove vlasti svoju kvotu zasad prihvatile. Moguće je da je Slovencima motiv to što ona zemlja koja odbije prihvat migranata mora u zajednički fond EU-a uplatiti 20 tisuća eura za svaku osobu koju ne želi prihvatiti. I prije nego što je ovaj dogovor prihvaćen, protivljenje je iskazao mađarski premijer Viktor Orban, a pobunili su se i Poljaci i Slovaci.

Migracijsko ludilo

“Mađarska nikada neće pokleknuti pred masovnim migracijskim ludilom”, poručio je Orban, dok je poljski premijer Donald Tusk izjavio da će oni naći način da u nekom obliku zaštite svoju zemlju od toga europskog mehanizma, podsjećajući da je Poljska ionako već primila oko milijun ukrajinskih izbjeglica. Novi dokument na snagu bi trebao stupiti tek za dvije godine, a mnogi kritičari premijera Andreja Plenkovića smatraju da je provedba tog zakona jedan od razloga njegova ostanka na hrvatskoj političkoj sceni.

Oni neskloni Plenkoviću navode i da bi države članice u tom razdoblju od dvije godine trebale u svoja nacionalna zakonodavstva uvesti izmjene direktive o uvjetima prihvata, a u Hrvatskoj se centri već grade iako promjene u zakonu još nisu ni najavljene. Nedavno je i sam ministar Božinović, gostujući u Luxembourgu, poručio kako će Hrvatska na vrijeme biti spremna za provedbu pakta o migracijama i azilu te da će ispuniti sve obveze koje iz toga proizlaze. Tijekom gostovanja u Luxembourgu ministrima unutarnjih poslova država članica predstavljen je zajednički plan za provedbu pakta o migracijama na temelju kojega se onda trebaju izraditi nacionalni provedbeni planovi. Pakt o migracijama uz gradnju spomenutih centara zapravo predstavlja i svojevrstan paket od deset zakonodavnih akata kako bi se provela reforma europske migracijske i politike azila, a u tom kontekstu države članice dužne su uspostaviti pravne i operativne kapacitete za primjenu novih zakona.

“Hrvatska će biti spremna za provedbu i ispunjavat će ono što je bitno, a to je zaštita vanjske granice, što znači sprečavanje svih koji ne žele ući u zemlju preko graničnih prijelaza nego na nelegalan način, a onda se prikazuju žrtvama kojima je potrebna međunarodna zaštita”, rekao je Božinović koji smatra da pakt o migracijama naglašava zaštitu vanjskih granica, pri čemu države članice i europske institucije, a ne krijumčari ljudima, odlučuju o tome tko može ući u EU i dobiti međunarodnu zaštitu.

Zaštita granica

“Konvencija o pravima izbjeglica bila je donesena isključivo za one ljude koji su bili žrtve vojnih djelovanja i koji su prema toj konvenciji išli u prve zemlje koje su ih mogle primiti. Ovo što imamo danas, već sedmu, osmu godinu nakon ove migrantske krize, mahom su ekonomski migranti koji koriste mogućnosti koje im je takvo zastarjelo zakonodavstvo dalo kako bi ostali na teritoriju Europske unije i kako bi tu tražili svoju sreću”, precizirao je ministar. Cijeli paket i prema ministrovim riječima donosi pet uredbi.

Prva se odnosi na dubinsku provjeru na granicama uz jedinstvena pravila o identifikaciji državljana trećih zemalja po njihovu dolasku, što bi, kako se vjeruje u Europskom parlamentu, trebalo pridonijeti sigurnosti unutar šengenskog područja. Tu je i uredba o Eurodacu odnosno zajedničkoj bazi podataka u kojoj bi se prikupljali potpuni podaci za otkrivanje nedopuštenih kretanja, kao i uredba koja predviđa postupak na granici za one koji statistički nemaju značajne izglede za dobivanje azila. Takvi bi se primjerice zadržavali u centrima za prihvat na granicama, što također izaziva kritike poglavito na hrvatskoj desnici, na kojoj smatraju da DP mora zaustaviti Plenkovića u provedbi tih planova, iako je takvo što malo vjerojatno jer nije riječ o hrvatskim nego o europskim odredbama.

Prvi donosimo detalje tajnog koalicijskog sporazuma DP-a i HDZ-a: Plenković nije htio dokaz

Četvrta uredba o upravljaju azilom i migracijama odnosi se na mehanizam solidarnosti među zemljama članicama EU-a s ciljem uravnoteženja postojećeg sustava u kojem je nekoliko zemalja odgovorno za većinu zahtjeva za azil. Na koncu treba spomenuti i petu uredbu o kriznim situacijama i situacijama više sile koja bi trebala pomoći EU-u da u doglednoj budućnosti bude spreman suočiti se s kriznim situacijama, što uključuje instrumentalizaciju migranata kao što to primjerice čini Rusija kada šalje značajan broj ljudi iz trećih zemalja prema europskom teritoriju.

Krizna situacija

Kako desnica u Hrvatskoj smatra da ovaj novi dogovor nije dovoljno čvrst, tako to smatra i desnica u Europskom parlamentu, dok na ljevici i među zelenima smatraju da se na ovaj način krše prava migranata.

Ono od čega mnogi strahuju jest da bi Hrvatska u ovom slučaju mogla postati tzv. hot spot za migrante. No u nedavnom osvrtu na ovu temu to je demantirao HDZ-ov europarlamentarac koji smatra da Hrvatska to ne smije i neće postati. “Hrvatska ima dugu vanjsku granicu Europske unije, ali ona na neki način nije prava vanjska granica jer je i taj dio zapadnog Balkana okružen drugim državama članicama.

Ovakav europski dogovor pomaže državama kao što su Hrvatska, Italija, Grčka i Španjolska koje se suočavaju s nekontroliranim, nezakonitim priljevom migranata”, objasnio je Ressler koji ujedno očekuje da će se migrantski pritisci i u godinama pred nama nastavljati.