U ponedjeljak je oko 23 sata izbio požar na vrhu Vjesnikova nebodera koji se ubrzo proširio i na niže katove te se probio na drugu stranu zgrade. Prema još uvijek neslužbenim informacijama, zapalio se ured na jednom od najviših katova nebodera. Požar je gasilo čak 93 vatrogasca s 30 vozila.
Visok 67 metara, sa 16 katova, neboder je izgrađen 1972. godine, a projektirao ga je arhitekt Antun Ulrich.
U vrijeme svoje najveće slave Vjesnikov neboder bio je središte moćnog novinsko-izdavačkog i tiskarskog kompleksa. U njemu je djelovala redakcija novina Vjesnik, po kojima je toranj i dobio ime, a sam Vjesnik bio je najveći novinski izdavač u nekadašnjoj Jugoslaviji. Uoči Hrvatskog proljeća list se tiskao u više od 100 tisuća primjeraka.
Privatizacija na hrvatski način
U Vjesniku se, među ostalima, tiskao Studio, Start, SN-revija, Danas, Arena, Erotika, brojni ‘Romani i stripovi’ uključujući i kultni Alan Ford te tri dnevna lista – Vjesnik, Večernji i Sportske.
Dnevni politički list Vjesnik izlazio je u Zagrebu, od 1940. do 2012. godine kada je naprasno ugašen, a potpisnik ovih redaka bio je je jedan od posljednjih koji se zadržao u tom prostoru kao izvršni urednik internetskog izdanja.
Priča o Vjesniku je zapravo možda najbolja metafora privatizacije na hrvatski način. Nekadašnji gigant imao je tužan kraj, a požar koji je sinoć izbio bio je samo zadnji čavao u lijes. Golemi kompleksu od oko 30 tisuća četvornih metara u kojem su se školovale generacije hrvatskih novinara nakon kraha prešao je u vlasništvo Republike Hrvatska, a manje udjele zadržali su VLM nekretnine, Allegheny Financial te nekoliko drugih pravnih i fizičkih osoba. Vjesnikov neboder jedno je vrijeme smatran i za najvrjedniju nekretninu u državi, no u zadnjih 15 godina nitko nije pronašao način kako taj mrtvi kapital staviti u funkciju.

ZA ARHIVU SVI
Konačan kraj
Početak kraja bio je dolazak SDP-a na vlast, a tadašnji ministar financija Slavko Linić oistat će zapamćen kao onaj koji je zaposlenicima priopćio da se ‘butiga zatvara’.
Vjesnikov krah nakon 72 godine izlaženja dogodio se kad se njegov vlasnik Narodne novine i zainteresirani kupac britanski fond OAK Investment nisu dogovorili o preuzimanju, a zaposlenici su završili na cesti te nikada nisu dobili isplatu dugovanja.
Iako su ostale medijske kuće sa oduševljenjem dočekale krah nekadašnjeg diva, standardni koje je postavile Vjesnikova redakcija danas su nedostižni ostatku medijske scene.
Hrvatsko kulturno vijeće gašenje Vjesnika označilo je “gašenjem atributa državnosti”, a kao razloge toga navelo je neovisnost i nepodobnost vladajućim elitama kao i promicanje kulturnih, športskih i umjetničkih dostignuća.

