Huso B. (42), državljanin Bosne i Hercegovine, postao je glavni akter priče koja je šokirala njemačku javnost, a koju tamošnji mediji nazivaju “kronologijom neuspjeha države na 10 strana”. Huso je u Njemačku stigao još 1994. godine tijekom rata, a iako je zemlju trebao napustiti još krajem 1997. godine, on i danas tamo živi. Ono što najviše iritira njemačke porezne obveznike je podatak da ovaj čovjek iz mjeseca u mjesec od države prima 7.250 eura socijalne pomoći, unatoč tome što je policiji odavno poznat zbog krađa i brojnih lažnih identiteta.
Njegov azilantski dosje otkriva nevjerojatne administrativne propuste jer mu je zahtjev za azil još 2003. godine definitivno odbijen kao “očigledno neosnovan”. Umjesto deportacije, sustav mu je čak 52 puta produžio status trpljenja, poznatiji kao duldung. Kao opravdanja za ostanak navodili su se “hitni humanitarni ili osobni razlozi” te nedostatak putnih dokumenata, dok Bild ističe kako je Bosanac zapravo “toleriran” pune 23 godine nakon što je prvi put proglašen obaveznim napustiti zemlju.
Služba za strance u Kölnu nemoćna je pred činjenicom da Huso ima osmero djece, što mu je postao glavni štit protiv protjerivanja. Naime, njemački Ustav štiti obitelj, pa gradske vlasti pojašnjavaju da “dokle god maloljetna djeca imaju perspektivu ostanka u Njemačkoj, bit će tolerirani i roditelji”. Čak i premijer pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija, Hendrik Wüst, otvoreno priznaje kako razumije “svakoga tko u ovom slučaju osjeća bijes”, ali sustav i dalje nastavlja isplaćivati golemih 87.000 eura godišnje ovoj obitelji, prenosi Deutsche Welle.
‘U domovini mu ne prijeti nikakva opasnost’
O cijelom slučaju očitovao se i visoki predstavnik u BiH, Christian Schmidt, koji je za Bild analizirao argumente njemačkih vlasti. Schmidt je jasno poručio kako je “Bosna i Hercegovina sigurna zemlja porijekla” te da Husi B. u domovini ne prijeti nikakva opasnost. Istaknuo je da su se stotine tisuća drugih ljudi vratile u BiH kako bi obnovile zemlju, te dodao da se i tamo može preživjeti jer su ljudi “vrijedni i radni”, iako ne žive u raskoši kao u Njemačkoj.
Schmidt se zapitao “što ljudi u Bosni i Hercegovini trebaju misliti kada čitaju ovakve vijesti”, naglasivši da se čak i u domovini mnogi osjećaju ismijano od strane njemačkih vlasti. On je podsjetio da su “neke obitelji s djecom također deportirane”, čime je izrazio nerazumijevanje zašto se u Husinu slučaju inzistira na tome da se on “učvrstio” u Njemačkoj. Prema Schmidtu, ovakve situacije šalju lošu poruku i onima koji u Bosni preživljavaju s prosječnom bruto plaćom od 1.300 eura.
Huso B. se sada ponovno trebao naći pred sudom zbog nove optužbe za prijevaru, ali postupak je privremeno obustavljen. Razlog je gotovo bizaran: čovjeku kojem država svakog mjeseca pouzdano isplaćuje tisuće eura, sudski poziv navodno nije mogao biti uručen jer “nije mogao biti pronađen”. Iako mu ime stoji na poštanskom sandučiću u azilantskom domu gdje je uredno prijavljen, Huso je za pravosuđe trenutno nedostupan, dok se isplate socijalne pomoći nastavljaju bez prekida.
