Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, donio je 5. prosinca 2025. u ponovljenom postupku presudu u pravnoj stvari koju je Opća bolnica Virovitica pokrenula protiv bivše specijalistice T.C.S. iz Rijeke, radi naknade štete temeljem Ugovora o specijalizaciji i isplate dijela plaće. Bolnica je od mlade specijalistice tražila čak 62 tisuće 760 eura i 29 centi, no sud je to odbio.
Tužba virovitičke Opće bolnice odnosila se na obvezu bivše specijalistice da po završetku specijalizacije iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja, ostane raditi u bolnici dvostruko vrijeme koliko je trajala specijalizacija, a u slučaju ranijeg prestanka radnog odnosa isplati ugovorenu kaznu po godini neodrađenog radnog vremena, koja iznosi više od 15 tisuća eura.
Bolnica je tvrdila da je liječnica prekinula radni odnos prerano, te je zahtijevala isplatu ukupno 62.760,29 eura, uz zakonske zatezne kamate od 18. prosinca 2013. do isplate. Sud je u obrazloženju presude naveo da se sporna odredba Ugovora o specijalizaciji, u članku IV. stavku 2., u kojoj je ugovorena ugovorna kazna, primjenjuje u slučaju neispunjenja ugovorene obveze rada.
Nema indirektne štete
Međutim, sud je zaključio da je bivša specijalistica faktički u cijelosti izvršila svoju obvezu, jer je nakon završetka specijalizacije ostala raditi u sustavu javnog zdravstva. To uključuje razdoblje od 17. lipnja 2013. do 18. studenog 2013. u Općoj bolnici Virovitica, a kasnije u Kliničkom bolničkom centru Rijeka te ponovno u Općoj bolnici Virovitica od 21. ožujka 2019. do 27. prosinca 2021.
Sud je posebno naglasio da je činjenica da je liječnica nakon specijalizacije radila u drugoj zdravstvenoj ustanovi irelevantna za utvrđivanje ugovorne kazne, jer je ostala u sustavu javnog zdravstva, čime je faktički ispunila svoju obvezu iz članka II. alineja 9. Ugovora o specijalizaciji. Time je preostalo pitanje primjene odredbe o ugovornoj kazni postalo pravno neutemeljeno.
Sud je također obrazložio da se u ovom slučaju ne radi o naknadi indirektne štete, kao što je bolnica tvrdila, jer odredba Ugovora nije sadržajno povezana s eventualnom neizravnom štetom bolnice. Indirektna šteta, kako je istaknuto u presudi, pravno je određena kao sprečavanje ostvarivanja očekivane koristi, što bolnica nije dokazala.
Nastavila raditi
Također, sud je odbio tvrdnju da je iznos bio vezan uz naknadu troškova specijalizacije. Naime, naknada troškova specijalizacije, uključujući putne troškove, troškove mentora i troškove polaganja specijalističkog ispita, već je ranije pravomoćno dosuđena u prethodnom postupku, u iznosu od 74.005,36 tadašnjih kuna. Preostali iznos koji bolnica traži (661.737,33 bivših kuna) ranije je odbijen kao neosnovan, a sada je preračunat u eure.
U obrazloženju presude sud je naglasio i načela razmjernosti i pravičnosti prema Zakonu o obveznim odnosima, ističući da bi primjena ugovorne kazne u ovom slučaju bila nesrazmjerna jer je bivša specijalistica nastavila raditi u sustavu javnog zdravstva ukupno više od 12 godina, čime je faktički izvršila ugovorom preuzetu obvezu.
Dugotrajni proces
Troškove postupka, u skladu s odlukom suda, Opća bolnica Virovitica dužna je nadoknaditi bivšoj specijalistici u iznosu od 32.414,73 eura, dok je zahtjev bivše specijalistice za naknadom troškova postupka u iznosu od 3.963,57 eura odbijen.
Ova presuda dolazi nakon dugotrajnog sudskog procesa koji je uključivao više stupnjeva sudskih odluka, uključujući pravomoćne presude i dopunske odluke koje su rasvijetlile pojedinosti specijalizacije, ugovorne obveze i radni odnos bivše specijalistice. Pritom je sud detaljno razmotrio sadržaj Ugovora o specijalizaciji, prethodne sudske odluke, Sporazum od 4. veljače 2019. i primjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti te Zakona o obveznim odnosima, navodi se u presudi.
